Jučer je V.B.Z.-ova knjižara u sklopu Vriska ugostila još jedan književni most – predstavljanje romana “Tako neka bude” Roberta Međurečana i “Rat i kiša” Velibora Čolića. Uz moderiranje Saše Stanića, autori su pokazali svoje različitosti i sličnosti, osvrnuvši se prije svega na navedene naslove i današnju ulogu rata u našem društvu, autofikciju u pisanju, utjecaj trijumfalizma i druge povijesno društvene teme sagledane kroz suvremenu prizmu.
Prepoznatljiv po djelima koja se bave bliskom prošlošću, Robert Međurečan smjestio je radnju novog romana u davno doba Judeje i rimske vlasti, prateći lika Eleazara koji predstavlja onu arhetipsku transformaciju iz grešnica u sveca. Međutim, autor vjeruje da povijest nikada zaista ne izlazi iz nas, što objašnjava potrebu za bavljenjem njome u književnosti i drugim formama umjetnosti. “Zastupam tezu da povijest ne prolazi, osobito na ovim prostorima. Ne samo ova recentna povijest, nego kao da se vrtimo u krug poput hrčka u kavezu. Trči, trči, ali ne stigne nikuda. Mijenja se nomenklatura i klasni odnosi, ali sve je u principu isto. Mislimo da smo slobodni, ali nismo. Htio sam s pričom koja je namjerno postavljena u to doba, jer mislim da ne učimo ništa. Prije trideset godina smo rekli nikad više, a ipak me sve ovo podsjeća na 88′, 89’…”, ispričao je Međurečan.
I u romanu “Rat i kiša” bosanskohercegovačkog pjesnika i romanopisca Velibora Čolića prisutna je tema transformacije. “Ovdje po Hrvatskoj i okolnim zemljama mlatara se zastavama već par mjeseci i slavi se pobjeda. Moj roman je knjiga o porazu. Pobjednici se bave historijom, a poraženi literaturom. Vjerojatno se neće svidjeti ljudima koji brane narativ pobjede trijumfalizma – kultura sjećanja je stvarno kultura, a trijumfalizam je predgrađe beščašća”, ispričao je autor, podijelivši pritom u svom izravnom i humorističnom stilu iskustva iz rata i izbjeglištva u Francuskoj. Za “Rat i kišu” Čolić je dobio pet nagrada u Francuskoj, a za hrvatsko izdanje odnosno prijevod zaslužan je on sam.
Stanić je primijetio da je ovo možda najjača kritika u romanesknoj formi nedavnoga rata. I Međurečan je u svojem romanu iznio nešto novo, a za istraživanje i učenje da bi mogao autentično prenijeti radnju u tom stoljeću trebalo mu je nekoliko godina. Obojica su pokazali da povijest možda jest nepresušna tema, pogotovo kod nas, ali da iza toga stoji opstaje jasni razlog. Ona u ovakvim romanima, bilo da je nedavna ili stoljećima udaljena, može biti živa i dinamična, kad joj se pristupa s taktom i preciznošću kao što to čine Čolić i Međurečan.
Vrisak traje još do subote, 20. rujna, a u nadolazećim danima nas očekuju susreti s autorima i autoricama kao što su Vojo Šindolić, Olja Knežević, Zoran Ferić, Boris Jokić i Ante Tomić.
Istaknuta fotografija: Tanja Kanazir
#Rat i kiša #Robert Međurečan #Tako neka bude #VBZ #Velibor Čolić #Vrisak
