U srijedu 4. listopada u 20 sati, pred popunjenom kino dvoranom Art-Kina Croatia u Rijeci, održalo se otvorenje riječkog gostovanja 19. izdanja Festivala eksperimentalnog filma i videa 25 FPS, uz projekciju hvaljene doku-drame Samsara redatelja Loisa Patiña i uvodni govor Marine Kožul, jedne od producentica i programskih selektorica festivala.

Festival 25 FPS bavi se „prikazivanjem nezavisnih i nekomercijalnih filmova koji na inovativan način istražuju mogućnosti filmskog jezika, pripovijedanja i samoga medija”, promovirajući „izražajne autorske koncepte, tematske, idejne i estetske iskorake te radove koji nastavljaju tradiciju avangardnog i eksperimentalnog filma”. Organizira se od 2004. godine u Zagrebu, a nastao je iz televizijske emisije Videodrom koja je pune dvije godine (2002. – 2004.) na Prvom programu HTV-a, prikazivala eksperimentalne filmove i videoradove. Posljednjih 10 godina gostuje u riječkom Art-kinu, predstavljajući tako filmove nagrađene u Zagrebu riječkoj publici. Ovogodišnje izdanje festivala u Zagrebu se održalo u trajanju od četiri dana, od 27. do 30. rujna. U gostovanju je festivala u Rijeci publika prvi dan imala priliku pogledati Samsaru, dok će se drugi i posljednji dan festivala, 5. listopada, prikazivati najbolje od ovogodišnje festivalske selekcije.

Doku-drama Samsara premijerno je prikazana u programu Encounters ovogodišnjeg 73. Berlinalea, a kritičari je opisuju kao nevjerojatno multisenzorno putovanje tijela, duše i prostora. Radnja je smještena u hramove Laosa, gdje redovnici tinejdžeri prate dušu u procesu reinkarnacije, odnosno u tranzitu iz jednog tijela u drugo. Prikazan proces reinkarnacije vodi gledatelje do Zanzibara, gdje grupe žena rade na farmama morskih algi. Film je podijeljen na tri dijela, pa tako u prvom pratimo redovnike na Laosu, u drugom proces selidbe duše, a u trećem vizurama zanzibarskih plaža novo utjelovljenje duše. Vizualna tehnika kojom se koristi film kako bi naznačio suprotnost tih dvaju utjelovljenja duše jest korištenje komplementarnih parova boja, pa tako u prvom dijelu filma dominira narančasta koju nose redovnici, dok u drugoj plava kroz vizual zanzibarskih plaža. Naratološki okvir filma konkretnije prati ženu koja se uz budističkog redovnika priprema na smrt, pri tome iskazavši želju da u svom sljedećem životu bude utjelovljena kao životinja. Nakon njene smrti, redatelj se obraća gledateljima kroz naputak da sljedeći dio filma prate sklopljenih očiju, prateći tako i sudjelujući u procesu seljenja duše. Time redatelj razbija četvrti zid, što nije nužno nekonvencionalna metoda u današnjem kontekstu, no način na koji je kroz taj naputak gledatelj pozicioniran i iskustvo koje mu to pruža, svakako ulazi u domenu eksperimentalnog filma. Kroz sklopljene kapke, gledatelji doživljavaju jake bljeskove svjetlosti praćene intenzivnom akustičnom podlogom. Iako film svojom tematikom i vizualom naizgled poziva na stanje mira, opuštenosti i kontemplacije, ovim dijelom film pobuđuje i vrstu potencijalne nelagode, u najmanju ruku snažnog emocionalno senzornog iskustva. Uronjen u kontemplativnost koja prati to iskustvo, gledatelj jednom kada ponovno otvori oči, kao da je i sam prošao vrstu transformacije. Pred očima se javlja sasvim novi vizual, kromatski i sadržajno, te saznajemo da se duša utjelovila u Zanzibaru u tijelu kozlića. Ostatak filma gledatelj, kroz narativno i vizualno uvjetovano pozicioniranje, prati kroz perspektivu kozlića, time otvarajući zanimljiv prostor fokalizaciji s točke gledišta životinja. Nastavno na staričine riječi da je jedini razlog zašto ljudi reinkarnaciju u tijelu životinje smatraju kaznom okrutnost s kojom se prema njima ophode, ova fokalizacija otvara i gledatelju dočarava pitanje tog odnosa. Kroz proces seljenja duše gledatelj i sam biva smješten u točku gledišta životinje, što otvara prostor promišljanju, ali i empatiziranju sa životinjama. Tako primjerice scena u kojoj se djeca igraju s morskim rakom natežući ga budi nelagodu, a škare kojom žene na plaži režu alge, kao da bole i samog gledatelja. Vid kontemplativnosti koja se time budi jest ne samo pitanje odnosa konkretno ljudi spram životinja, već se kroz to otvaraju i šira pitanja poput relativnosti moralnoga, odnosno onoga što uopće pripada u prostor promišljanja o istom. Film koji se svakako isplatilo pogledati na filmskom platnu kino dvorane, pruža iskustvo koje opravdava velike hvale kritičara, a isto tako i njegovu najavu kao jedinstvenog filmskog iskustva.

Priliku za gledanjem eksperimentalnog filma na platnu riječkog Art-kina publika će imati još i danas, s početkom u 18 sati. Prvi na redu jest program hrvatskog eksperimentalnog filma, nakon čega se u 20 sati počinje prikazivati selekcija nagrađenih filmova iz međunarodne konkurencije.