Proteklo ljeto svi koji su uključeni na bilo koji način u kulturnu i umjetničku scenu hrvatske pamtit će po zabranama pa je tako niknula i nova riječ – „zabranitelji“. Svjedočili smo otkazivanjima i pokušajima otkazivanja kulturno-umjetničkih festivala, no ono što je porazno za društvo u cjelini: svjedočili smo strahu tamo gdje bi ga najmanje trebalo biti, u slobodama zajamčenim Ustavom RH. Kultura straha najteže je pala ljudima koji djeluju i rade u manjim sredinama, a na osjećaj straha možda je najviše utjecalo koliko se može osloniti na zaštitu vladajućih od najniže do najviše razine vlasti.
Jedan umjetnik ovog se ljeta istaknuo kao posebna meta pa je tako zbog njegovog rada „Zastave svih zemalja, ujedinite se“ otkazan i cijeli festival „Oglede“ koji se od 2. do 4. listopada trebao održati u Velikoj Gorici. Riječ je o radu Siniše Labrovića, hrvatskom performeru s berlinskom adresom. No, stigla je jesen pa tako i novi epilog. Naime, u sklopu manifestacije „Operacija: grad“ Labrović će zabranjeni performans održati u srcu naše metropole, na Trgu bana Josipa Jelačić, 18. listopada u 11:00 sati.
Performansom se otvara obilježavanje 20 godina od Operacije:Grad, manifestacije kojom su kulturne organizacije i organizacije za mlade u Zagrebu 2005. započele kampanju za stvaranje novih prostora za nezavisnu kulturu i mlade, koja je 2009. završila osnivanjem Pogona, zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade, čiji su suosnivači Operacija grad i Grad Zagreb.
„Performansom Siniše Labrovića, koji je trebao biti izveden na Oglede festivalu u Velikoj Gorici te koji je otkazan zbog pritisaka, započinjemo obilježavanje godišnjice s perspektivom napada na kulturu i umjetnost, slobodu govora i djelovanja te demokraciju, kojima svjedočimo posljednjih mjeseci“, navode organizatori manifestacije.
Slijedom navedenog kratko smo razgovarali s umjetnikom Sinišom Labrovićem.
Nakon situacije s festivalom “Oglede” bojiš li se za sigurnost organizatora i organizatorica manifestacije „Operacija: Grad“?
Ovo pitanje, koje očito ima svoj kontekst i utemeljenje u hrvatskoj društvenosti pa djeluje sasvim zdravorazumski, pokazuje u koje smo opasno ludilo otklizali. Mislim da je suludo da odgovorim da se bojim jer se radi o kulturnoj manifestaciji, a ne o kriminalnom aktu ili militarističkom događanju, ne baratamo eksplozivom niti hladnim ili vatrenim naoružanjem i ne bih trebao vidjeti ili osjetiti ikakav razlog za strepnju, ali znajući što se događa, ne mogu reći da je nemoguće da se pokaže da je razloga za strepnju bilo. Dakle, ne bojim se niti za organizator/ic/e niti za sebe, uvijek sam odbijao ikakvu pomisao da imam razloga za brigu, osim za samu izvedbu, a jesam li bio u pravu, pokazat će slavno vrijeme.
Manifestacija „Operacija: Grad“ slavi 20 godina. Kakav je osjećaj što su izabrali baš tvoj rad koji je bio predmet spora i koliko ti znači što će nakon svih pritisaka rad „Zastave svih zemalja, ujedinite se“ ipak biti izveden i to u centru Zagreba?
Na prvoj „Operaciji: Grad” sudjelovao sam radom „Stado.hr”, reality showom s ovcama, pa je valjda legitimno da me se prisjete. Imam problema s historiziranjem, ali sam siguran da sam operirao po dušama i mozgovima publike na barem još jednoj „Operaciji” i valjda sam kao veteran, koji nije zaboravio operirati niti nakon dvadeset godina, zaslužio poziv. Izazov je dvostruki – kroz „Operaciju” je operiralo mnoštvo sjajnih umjetnica i umjetnika i nije mi svejedno hoću li opravdati izborničko povjerenje, a s druge strane očekivanja su možda još i veća jer se radi o zabranjenom voću pa bih onda to trebao još dodatno „opravdati” jer ne bih htio razočarati one koji su me zabranili da ispadnu glupi kreteni koji su zabranili nešto banalno, loše, „nekontroverzno”. Prijatelje je lakše razočarati, oni će nam oprostiti, pa se mislim kako da „neprijateljima” ponudim sočnu jabuku koju neće moći odbiti. Ili zagristi… Evo, zbunjen sam… I još nastupam na hrvatskoj najprominentnijoj pozornici, Trgu bana Jelačića, snu svih Hrvat/ic/a, gdje su nastupala i neka od najvećih imena naše recentne povijesti. Ne znam čime sam sve to zaslužio, hvala zaslužnima gdje me čuli i nečuli.
Program se ostvaruje uz financijsku podršku Grada Zagreba, Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo te Zaklade Kultura nova. Kako komentiraš situaciju da je iz Grada Zagreba ovim činom poslana poruka iz koje se da iščitati da su protiv dokidanja umjetničkih sloboda?
Grad Zagreb odlučio je ugostiti neka od otkazanih događanja, mislim i da će jedno benkovačko biti održano u Kazalištu Gavella, i ne mogu zamisliti ništa normalnije od podrške onima kojima je zapriječena sloboda izražavanja i rada. Siguran sam da će sada po cijeloj Hrvatskoj, u gradovima i selima, kao i po institucijama, uslijediti pljusak solidarnih poziva otkazanima ne bi li se obranila demokracija i pripadajuće slobode, jedna od najvećih stečevina koju su nam namrijeli naši branitelji. Dakle, Grad Zagreb stoji na braniku Domovinskog rata. Suludo je da je to potrebno trideset godina nakon završetka rata, ali ne smijemo odustati od odgoja i obrazovanja zlih i barbara.I oni su naše sestre i braća. Pa ćemo vidjeti hoće li to završiti kao u onoj slavnoj Kavafisovoj pjesmi: koliko je do nas, mi im izlazimo u susret, izašli smo na zidine i vrata da ih dočekamo raširenih ruku i sa svim počastima. Hoće li se uopće pojaviti, i hoće li uzvratiti pošastima, vidjet ćemo. Urlik im se čuje i sve su bliže.
Očekuješ li da će tvojem performansu nazočiti i „zabranitelji“?
Niti očekujem niti ne očekujem. Na volju im bilo. I dobro su došli kao i svi drugi. A u stvari, prvi. Nazočni su uvijek prvi.
Istaknuti vizual: Marta Ožanić
#Kultura #Operacija:Grad #Siniša Labrović #Zagreb #Zastave svih zemalja ujedinite se
