Među onim mornarima, trgovcima i radnicima osjećate se kao među kulturnim divljacima. Siromašni ti krajevi se utapljaju u čudnom barbarskom utilitarizmu i da nema Supilovog Novog lista, ta barbarska pučina bila bi bez školja, bez kulturnog utočišta. Tuđinstvo na Rijeci je uzrok tome kao svakome drugome zlu primorskome. Ima i drugih trgovačkih gradova na svijetu, ali nigdje nije novac, novac i samo novac tako brutalno i apsolutno na površini svega: na površini lica, duša i života, nigdje na svijetu nije se najobičniji, najvulgarniji i najodvratniji egoizam tako raspištoljio i raspuranio. Zbog toga je Rijeka danas najantipatičniji grad, najantipatičnija rupa na svijetu, škulja bez više kulture i mjesto bez narodnosti. Rijeka, najbogatiji naš grad, u stvari je najjadniji i najsiromašniji hrvatski grad. Tamo ima milijunara koji su Ungarezi, Talijani, pa i Hrvati: Hrvati plemenom, Talijani jezikom, a Ungarezi kesom. Od njih nemaju ništa Hrvati, pa ni Mađari i Talijani. Oni su naime roba. Roba se kupuje i prodaje, dok čovjeka ne možeš kupiti ni prodati. (ANTUN GUSTAV MATOŠ „Refuli” 1912. )
Istaknuti vizual: Aleš Suk
#Antun Gustav Matoš #Brajda #Refuli #Rijeka #zapis
