Na području Primorsko-goranske županije u glazbenoj kategoriji postavljene su spomen-ploče klubu Husar i Draženu Turini Šajeti
Nakon Drugoga svjetskog rata spomen-ploče bile su prilično u modi: na taj način obilježavao bi se neki događaj iz Narodnooslobodilačke borbe, mjesto rođenja ili smrti kakvoga vojskovođe, junačkog partizana, a gdjegdje i književnika ili glazbenika. Svečano otkrivanje spomen-ploče bio je društveni i medijski događaj koji je uključivao izjave u kameru, a nakon protokolarnog dijela nerijetko bi uslijedio i prigodni domjenak.
Tako se baš svakoga tjedna moglo doznati o otkrivanju neke spomen-ploče. Za vrijeme Domovinskog rata, mnoge će spomen-ploče iz tog razdoblja stradati, biti raznesene, razbijene, uništene… Neke spomen-ploče nekoliko puta su vandalizirane, a aktualan je slučaj obračuna sa spomen-pločom postavljenome Prvome splitskom partizanskom odredu na splitskim Plokitama. Tako spomen-ploče sve češće dobivaju i svoj dodatni život (i smrt), neovisno o inicijalnoj namjeni.
Pa premda bi spomen-ploča trebala održavati određenu uspomenu na neki događaj ili osobu, u aktualnome spomenarenju zapažamo i primjere koji bi idealno mogli stati u Ripleyjevu rubriku “Vjerovali ili ne”. Tako se bivši hrvatski ministar poljoprivrede i potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske Tomislav Tolušić može pohvaliti cijelom kolekcijom spomen-ploča koje su mu postavljali u Virovitičko-podravskoj županiji dok je bio župan, a nakon što je otvorio šetnicu, park i slično… Aktualno otvaranje spomen-ploče posvećene Zakonu o hrvatskom jeziku osobito je bizarno, ne samo zbog te činjenice nego i zato što je taj zakon donesen ove godine. Dakle, cijeli hrvatski državni vrh došao je na podizanje spomen-ploče posvećene zakonu koji se još i ne provodi, nedavno je tek izglasan.
Postavljanje takvih spomen-ploča tako na neki način obezvrjeđuje inicijalnu namjeru, a ponegdje će takav čin imati snažne društveno-kulturološke konotacije. Na primjer, na zgradi gimnazije u ljubljanskim Mostama gdje su Pankrti održali svoj prvi koncert 1977. postavljena je spomen-ploča posvećena tom događaju. Kad se to postavljalo, imalo je dvojaku ulogu – istinsko odavanje počasti rađanju punka u Sloveniji i šire, ali i svojevrsnu samoironiju s obzirom da je bend imao pjesmu “Živ spomenik neumnosti” koja na neki način govori o bezumnim potezima neodvojivo vezanima uz pojedini režim. Pankrtima to nije bilo strano, kontradiktornosti su uz njih vezane od ranih dana: njihov sjajan prvijenac Dolgcajt je gotovo istodobno dobio negativno mišljenje Komisije za šund pa je u prodaji stajao trideset posto više, te nagradu Sedam sekretara SKOJ-a za omladinski umjetnički doprinos u jugoslavenskim okvirima.
U Sarajevu su Indexima postavljene dvije spomen-ploče, jedna je posvećena bendu i nalazi se na pločniku, a druga utemeljitelju i gitaristu Slobodanu Bodi Kovačeviću na zidu, očito bez ikakvoga autoironijskog odmaka. U Beogradu je spomen-ploču dobio Milan Mladenović, u zgradi gdje je živio. Pjevač i gitarist Ekatarine Velike i Šarla akrobate ima i svoju ulicu u Zagrebu.
U Rijeci Parafi nemaju ni svoju ulicu ni spomen-ploču, ali imaju grafit Paraf Punk koga je Grad Rijeka proglasio zaštićenim kulturnim dobrom od lokalnog značaja. No, neki drugi hrvatski izvođači ipak su dobili svoje spomen-ploče.
Tako su u Sisku VIS Dijamanti spomen-pločom ušli u vječnost, na mjestu gdje su prvi put 1962. godine održali probu. U Puli je spomen-ploču dobio preminuli pjevač Atomskog skloništa Sergio Blažić Đoser. U Rijeci je, pak, postavljena spomen-ploča klubu Husar, prvom disco klubu u ovom dijelu Europe koji je s radom počeo 1958. godine.
Svakako najduhovitija spomen-ploča ona je koju je zaslužio Dražen Turina Šajeta. On je kao zaslužni glazbenik kraljevičkih korijena (i persona non žbaljata) dobio svoju spomen-ploču na pročelju renomiranoga lounge bara Captain Hook u Kraljevici.
U regionalnim okvirima najautentičnija spomen-ploča ona je Ede Maajke, koja se upravo tako i zove, a odnosi se na kompilaciju njegovih najvećih hitova.
U inozemstvu su spomen-obilježja lišena sudbinsko-povijesnoga konteksta, a vezana za glazbu sasvim uobičajena. Nisu to mramorne monumentalne ploče sa zlatotiskom, više se to turistički putokazi koji će ipak toponimizirati određenu lokaciju gdje se zbio komadić glazbene povijesti.
Istaknuta fotografija: Spomen-ploča Draženu Turini Šajeti koju postavlja vlasnik lounge bara Captain Hook Robi Krulić
#Bojan Mušćet #Šajeta #Spomen-ploče
