Prije šesnaest godina udruga Calculus u Rijeci je osnovala Muzej informatike i starih računala Peek&Poke, što je skromnom rođendanskom proslavom u subotu obilježeno na večeri otvorenih vrata u najdomaćinskijem od svih riječkih muzeja. Uz osnivače i pokretače ove priče našlo se tu i ponešto prijatelja, obožavatelja, ali i posebnih gostiju, poput Jasona Danielsa iz Cardiffa, odnosno iz RCM muzeja, svojevrsne kardifske inačice Peek&Pokea, koji je riječkom muzeju darovao računalni bridge iz 1985. godine, jedan od rijetkih eksponata kojega P&P do sada nije imao.
Sretan ti 16. rođendan Peek&Poke, redakcija Artkvarta i ja osobno od srca ti želimo da opstaneš, da narasteš, da u godinama što dolaze postaneš uvaženi član naše zajednice i da oni koji bi ti trebali biti od pomoći ne okreću glavu na drugu stranu kada prolaze Ulicom Ivana Grohovca
Dakle, vladala je, reklo bi se, obiteljska atmosfera. Pristupačna, topla, srdačna. Baš onakva kakva u Peek&Pokeu vlada i inače. Malo ćakule, malo čašćenja tortom iz Snjeguljice, malo japanskim specijalitetima (gyoze), izvrsnim japanskim viskijem, tradicionalno Monadom, odnosno posebnom edicijom riječke craft Cole posvećenoj Japanu (iduće godine će Japan doći u Rijeku zahvaljujući Peek&Pokeu i činjenici da Sony PlayStation slavi trideseti rođendan op.p.), malo edukativnih obilazaka pod patronatom Davora Pasarića, tijekom kojih se moglo saznati što je to sve izloženo u ovom genijalnom prostoru prenapučenom eksponatima, od kojih neki spadaju u zaista raritetne primjerke i mnogi bi ih muzeji ovakvog tipa rado imali u svojim kolekcijama. I nije tu riječ samo o kompjuterima, u Peek&Pokeu je i nevjerojatna zbirka kalkulatora i kojekakvih drugih spravica što su prethodile stvaranju svega onoga bez čega danas mnogi od nas jednostavno ne bi mogli normalno funkcionirati.
Iz svakog muzeja posjetitelji odu bogatiji za neko novo znanje, to im je svrha i namjena pa se Peek&Poke po tome nimalo ne razlikuje od drugih, no njegovoj jedinstvenosti pridonose ljudi koji su ga pokrenuli i koji ga vode, ona se očitava u načinu na koji ga vode i u činjenici da iz njega nitko nije otišao, a da se nije dobro zabavio. Barem nasmijao. I nisam jedini koji tako misli. U minulih šesnaest godina Peek&Poke postao je jedan od prepoznatljivih simbola ovoga grada kada je turistička ponuda u pitanju, najbolje ocijenjeni riječki muzej na Trip Advisoru i Google Reviewsu, neinstitucionalizirano mjesto o kojemu ljudi pričaju, pišu reportaže, snimaju filmove, kojega posjećuju, kojemu se rado vraćaju, kojega pozdravljaju iz svemira. Da, iz svemira. I baš zato djeluje nevjerojatno da u ovom gradu nemaju status kakav bi im bio primjeren. O prostoru, a tu je i Muzej djetinjstva s također nevjerojatnom kolekcijom igračaka i njima povezanih eksponata što vraćaju sjećanje u neke bezbrižne dane, da i ne govorim.
Spiritus movens Peek&Pokea je Svetozar Nilović Tozo. Mnogi će reći da nisam objektivan jer Tozo i ja smo prijatelji iz najranijeg djetinjstva, od kada znam za sebe znam i za njega i ma koliko nas životni putevi spajali i razdvajali uvijek smo ostali čvrsto povezani. Pa neka i nisam objektivan, ali Tozo je taj koji oko sebe okuplja ljude, širi nevjerojatnu pozitivnu energiju, izbacuje ideje, on je Peek&Pokeu unio dušu i učinio ga baš takvim kakav jest. Mjestom na koje svi vole doći. Naravno, bez Davora Pasarića, Josipa Kneževića, Tozine supruge Melite, Tomislava Ribičića, koji je muzeju i nadjenuo ime, Hrvoja Dogana i još nekih ljudi Peek&Poke ne bi bio ono što danas jest.
Sretan ti 16. rođendan Peek&Poke, redakcija Artkvarta i ja osobno od srca ti želimo da opstaneš, da narasteš, da u godinama što dolaze postaneš uvaženi član naše zajednice i da oni koji bi ti trebali biti od pomoći ne okreću glavu na drugu stranu kada prolaze Ulicom Ivana Grohovca.
