Postoje li zakoni u pustinjama i oceanima?

Bit života u moru je beskrajni pakao stalne i neposredne opasnosti; toliko nepodnošljiv da su se tijekom evolucije neke vrste – uključujući čovjeka – popele na nekoliko hridi čvrste zemlje, kasnije otoka, i pobjegle.

Takvim mjestom bio je i Susak, geografska anomalija i kulturno antropološki fenomen. Jedini otok u Sredozemnom moru stvoren vjetrom nanesenim pijeskom na kamenu podlogu, gdje autohtono stanovništvo predstavlja malenu endogamnu zajednicu koja se ženi skoro isključivo međusobno i kronično strahuje od susreta s tuđim ili nepoznatim. Na Susku do danas nema previše turizma, nema ni automobila, svaka od kuća posjeduje kao prijevozno sredstvo svoja kolica – tačke – karijole.

Zanimljiva crtica iz prošlosti otoka je činjenica da je negdje od otprilike 1948. do 1991. godine Susak doslovce nestao s geografskih karata. Pretpostavka je da je taj nestanak povezan s političkim razlozima (na otoku je postajala baza jugoslavenske vojske), teorija o kartografskoj pogrešci čini se previše romantična. U svakom slučaju turizam nije bio dopušten ( i da jest, otoka nije bilo na karti).

Na takvom mjestu se 2006. godine, londonski umjetnik miješanog podrijetla, Daniel Devlin, odluči osnovati bijenale suvremene umjetnosti kao odgovor na trendove tadašnjice; inkluzije, kolonizacije, migracije te fenomen eksplozije nataliteta novih umjetničkih međunarodnih sajmova i manifestacija. Projekt dobiva ambiciozan naziv SUSAK expo ali u biti ostaje potpuno bez ambicija, smješten na mjestu koje donedavno nije bilo navedeno ni na kartama, gdje osim sitne količine slučajnih prolaznika i umjetnika koji sudjeluju, ne postoji velika vjerojatnost da bijenale netko opazi.

Portal ArtKvart postao je ekskluzivni medijski pokrovitelj bijenala SUSAK expo, koje se država uredno kako spada, svake druge godine, osim 2020. zbog pandemije Covida.

Ovogodišnje izdanje otvoreno je već klasičnim radom Ured Daniela Devlina, koji osim osnivačke i organizatorske funkcije ima i ulogu aktivnog umjetnika sudionika. Njegov rad odnosi se na niz administrativnih mehanizma i kompleksnih birokratskih radnji aparata vezanim za Sansego Free State. Paralele projekta sežu u autorovu prošlost volontiranja u izbjegličkim logorima, fenomenima identifikacijske fotografije i legitimiranjem, no funkcija Ureda SUSAK expa ima i humanije lice – osim papirologije tijekom radnog vremena nudi se i mogućnost rasprave umjetnika (i onih koji se umjetnicima ne smatraju) o praktičnim i drugim temama.

SUSAK expo se ne opire nikakvim pristupima, tako ni konceptu site specific dijaloga između ljudi i lokacija, pa je niz intervencija tijekom cijelog trajanja nastao pojedinačno ali i grupno upravo u tom duhu.

Kolektiv ÜBER/LEBENS/WEISEN predvođen profesorom, koji konceptualno gubi svoje ime (iako je ono redakciji poznato) aktivno je sudjelovao u putovanju po otoku vođenim Danielom Devlinom pod nazivom Searching for the Secret Garden.

Daniel Devlin, *Searching for the Secret Garden*

Preispitivanje potencijala (i) vjerskog turizma te valorizaciju kulturne baštine navijestio je Tomislav Brajnović radom aktivističke forme Susak grafitti.

U široj mjeri su u programu sudjelovali i drugi lokalni / regionalni umjetnici; Snježana Brajnović s izložbom fotografija Colors vizualno strukturnih motiva prikupljenih tijekom boravka na otoku, Jasna Šikanja s knjigom vizualnih priča tehnikom akvarela ili Melita Sorola s otiscima tijela i srca na papiru povezanim izvedbenom interakcijom crteža s energijama vjetra i mora formom ritualnih gesti u prirodnom ambijentu.

Klara Dujmović u radu Loading spojila je principe reciklacije i anticipacije. U procese fizičke izrade event specific papira koristila je ostatke hrane, smeće te lokalnu floru u iščekivanju snova, koje bi na mediju tog papira opredmetila vizualiziranjem tehnikom crtanja i slikanja.

“… dok se snovi (koji će se nekada uprizoriti pod utjecajem, između ostalog, u fizičkom smislu, materijala od kojih je sačinjen navedeni papir, a koji je u doslovnom i simboličkom smislu nositelj tragova iskustva u komadiću prostora i vremena) učitavaju ”.
Klara Dujmović

Topao odaziv šire domaće publike imao je osim murala I’m Doing My Best To Relax Vladimira Tomića Moska i večer koncertnog spektakla grupe Mrave brojim okrunjen svirkom improviziranog međunarodnog spontanog tijela glazbeno kameleonskih kvaliteta.

Obuku slobode p(r)olaznicima bijenala nadovezujući se na kostimne intervencije Tomislava Brajnovića priredio je Sven Moro, počasni gost iz otoka Silbe.

Gatanje iz kave Bojane Crnogorac bilo je iznimno praćeno i toliko traženo, da na žalost nije uspjelo zadovoljiti zahtjeve svih potencijalnih sudionika. Iako smješteno u najstariju prometnicu otoka između župne crkve i groblja, ispred prostora ovogodišnjeg Ureda i tik do konobe Barbara, tj doslovce u srcu vjerske zajednice, ostati će u najboljem sjećanju te je istaknuto nagradom publike bijenala.

Nagradu kritike odnose Izlet na Vele Srakane u organizaciji Aleša Suka u suradnji sa Slastičarnom Susak Alija Osmana, koji je tom prilikom priredio tradicionalnu deliciju Srakanski brabun i Devlinova Vođena šetnja otokom. Stručne informacije vezane za posebnosti otoka osigurane su mentorskom potporom čak dvaju Igora Rukavine stoga su izletnici imali priliku posjetiti kuću posljednjeg Srakanježa, razgledati ostatke prapovijesne utvrde antičkih temelja na najvišem vrhu te obići ruševnu kuću djetinjstva Ive Andrića. Jednodnevni izlet završio je piknikom u čast svih nabrojanih uključujući Buddhu, kojemu je baš taj dan pao rođendan.

Daniel Devlin, *Vođena šetnja Velim Srakanama*

Dojmljiva točka bijenala bila je komorna izložba u organizaciji Elisabeth Gattringer povodom sjećanja na austrijskog umjetnika Petera Weihsa (1940 – 2021), koji je stvarao i na otoku Susku, kao mikro paralela velikoj izložbi Petera Weihsa trenutno u Galeriji Albertina u Beču.

Elisabeth Gattringer, *Im memoriam Peter Weihs*

Pretposljednju večer manifestacije obilježio je neočekivani nadrealno kriminalistički trenutak zagubljenog / (u)kradenog stolnjaka sa sretnim završetkom, koji kao da je simbolički personificirao poetsko šašavu važnost postojanja.

Riječima organizatora SUSAK expo 2024. bio je stvarno uspješan, a ovogodišnje izdanje postati će zapamćeno također po stjecanju nagrade “najbolji bijenale na otoku”.

Važno je napomenuti kako je bitnim sudionikom realizacije projekata, a ne pasivnom kulisom, postao otok sam. Susak svojom izoliranošću može i danas predstavljati model relativno netaknutog raja, svijeta samoga za sebe, prostora za slobode akcije i reakcije, oazu spontanog i autentičnog stvaranja.

Umjetnost kao medijacija vlastitog pogleda na svijet ili njegova razumijevanja. Umjetnost kao artikulacija egzistencija naše egzistencije. Slavlje svake mogućnosti postojanja.

Postoje li zakoni u gradovima i civilizacijskim zajednicama? Bit života u socijalnom sustavu je beskrajni pakao stalne i neposredne opresije; toliko nepodnošljiv da su se tijekom evolucije neke vrste – uključujući čovjeka – popele na nekoliko grumena čvrste zemlje, kasnije otoka, i pobjegle.

Takvim mjestom bio je i Susak, domaćin bijenala SUSAK expo.