U Galeriji Kortil, 19.6., otvorena je izložba studentskih radova Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, „Teorija i praksa: Ritam”.
„Ritam i harmonija nađu svoj put do unutrašnjih mjesta duše“. [Platon, Država]
Sveprisutan, ukorijenjen u strukturu i bit života, prepoznajemo ga u njegovom pulsiranju i samoobnavljanju kroz vrijeme i prostor. Uvijek u ponavljanju i izmjeni elemenata, povratku, napretku, u otklonima i priklonima, ritam (lat. rhythmus < grč. ῥυϑμός: mjera vremena, takt) je sinonim za životnost i dinamičnost, ali i za postojanost i sigurnost. Te stalne ritmičke mijene reflektiraju se putem novih podražaja koji obuzimaju naša čula aktivirajući ih, istovremeno rezultirajući određenim psihofizičkim procesima koji bivaju pokrenuti u nama. Povrh prirodnih i životnih procesa (izmjene sunca i mjeseca, dana i noći, disanje, otkucaji srca, hod, itd.) ritam je, kao kompozicijsko načelo, gotovo jednako svojstven i prepoznatljiv i u umjetničkom diskursu. Kroz ravnomjerno i pravilno izmjenjivanje likovnih elemenata ritam se
obično postiže umnažanjem niza/ova – ponavljanjem linija, oblika, boja i pokreta u kontrastu s plohom – stvarajući vizualni tempo i osjećaj protoka i povezanosti unutar umjetničkih djela te pružajući put koji promatračevo oko prati kroz točku fokusa. Repeticija, koja determinira ritam, može biti egzaktna (pravilna, jednoobrazna, monotona) ili u obliku alternacije (izmjenična, preinačena).
Kao integrirano svojstvo protoka vremena, duboko prožet kroz vidljivu i nevidljivu prirodu i ljudsku svakodnevicu, studentice i studenti konceptualno su promišljali ritam kao: sastavni element umjetničkog djela te njegovu ulogu u cjelovitosti i interpretaciji dvodimenzionalnih zapisa (grafika, slikarstvo), gradivno i eksperimentalno svojstvo ograničeno prostorom (kiparstvo, performans, umjetničke instalacije i ambijenti) te ritmičnost umjetničkog rada lišenog materijalnosti (digitalna umjetnost).
Teorija i praksa je projekt pri Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci koji
povezivanjem nastavnog gradiva redovnih i izbornih kolegija studijskog programa APURI sa zadanom temom iz područja teorije i povijesti umjetnosti istražuje, objašnjava i demonstrira određeni likovni problem ili pojam.
Projekt tako odražava uzajamnost teorijskog i praktičnog studijskog programa, čiji rezultat predstavljaju izloženi radovi studentica i studenata. Istraživački proces bio je vođen pod mentorstvom nastavnica i nastavnika APURI pa je utoliko koncept projekta, kao i njegov krajnji produkt, didaktičko-umjetnička izložba, rezultat interdisciplinarnog rada katedri Akademije. Osnovni cilj takvog koncepta temelji se na prožimanju, koordinaciji i medijaciji teorijskog znanja iz povijest umjetnosti i umjetničkog obrazovanja na praktičkim kolegijima. Izlažući u galerijskom prostoru, studentice i studenti APURI stječu potrebne vještine, znanje i iskustvo za umjetnički poziv u okviru institucionalnog obrazovanja. Projektnom nastavom ovog tipa te metodama neformalne edukacije ujedno upoznaju projektne pristupe poučavanju umjetnosti.
K Kolektiv (Katerina Jovanović, Katarina Podobnik)
Fotografije Aleš Suk
