Možda je glazba potekla iz tišine koja je u orgijama zvukova, šumova, buke i melodije stvorila Život. Možda istih frekvencija koje će milijardama godina kasnije Dražen Franolić, Nino Mureškić i Emil Gabrić izvući iz viole, udaraljki i arapske lutnje. Nije ni čudo da se prva skladba koju je trio izveo na sinoćnjem koncertu naziva „Vrelo Amazone“. Na koncertu koji je otvorio festival „Štiklu” na Morskom prascu na Kantridi, trio je izveo deset skladbi. Imena kompozicija mijenjala su nijanse značenja u jedinstvenoj improvizaciji koja je jedan od temelja festivala eksperimentalne i jazz glazbe. Tonovi su dopirali do publike, slučajnih prolaznika koji su se zaustavljali da poslušaju zvukove orijentalnih zemalja, do najopuštenijih slušatelja koji su koncert slušali zatvorenih očiju ležeći na plaži i djece u prvim redovima koja su pogledom istraživala neobične instrumente.
„I da nemamo mjesta gdje ovo možemo izvesti, svirali bi doma“, izjavio je Emil Gabrić nakon koncerta. To je rečenica koja zaista najbolje opisuje ono što se sinoć moglo čuti. Ono što stvaramo neodvojivo je od naših bića, a tri glazbenika su u svom nastupu pokazali sva svoja uvjerenja o glazbi i životu; potpunu i beskompromisnu predanost, strast, slobodu i odvojenost od svih nametnutih trendova.
„Osjećam se nekako prazno nakon koncerta, ali to je pozitivna praznina“, rekao je Dražen koji publici već desetljećima nudi beskonačna putovanja po arapskom svijetu. Dok smo sjedili za zajedničkim stolom nakon koncerta i pričali o prošlosti, budućnosti, veganstvu i životu, činilo se da koncert i dalje traje. Samo je sve što smo čuli pretočeno u drugi, manje apstraktan jezik.
Istaknuta i ostale fotografije: Klara Stilinović
