Trsatski statut – potreba da se strani izraz zamijeni domaćim

Na današnji dan 1460. donesen je novi Trsatski statut, Statuto di Tersatto fatto novamente sotto li 24 Aprile 1640, koji je vrijedio i kroz cijelo 18. stoljeće

Povod donošenju Trsatskog statuta su bile oštre razmirice među trsatskim pučanstvom i Stefanom della Rovere, riječkim kapetanom koji je upravljao Trsatom.

Statut ili Zakon trsatski od godine 1640., sa 81 člankom, sastavljen je na Trsatu, a nastao je na temelju Vinodolskog zakonika, odnosno to je prijepis Vinodolskog zakonika od kojeg se razlikuje u redosljedu točaka.Trsaćane su predstavljali: plovan Gavro Car, satnik Salamun Salumić, suci Toma Materljan, Mateša Cacan, Mateša Matković, Staniša Jurih-Mažuranić, Stipan Serkoc, Jeronim Flago, Jure Jezić, Ivan Brenčić, Mirko Bartolović, Ivan Kirin i Ivan Valić.

Tekst Trsatskoga statuta, ali i ostalih tekstova koji su dio Trsatskoga zbornika, pisan je glagoljicom te ima odlike čakavski stiliziranoga književnog jezika (usp. Margetić – Moguš 1991: 80). Prema I. Lukežić (1996a: 319), „književni su i standardni idiomi strukturirani na dvije razine od kojih donju čini sloj preuzet iz organskoga (ili) organskih idioma i njihova implicitna norma, a drugu zadani i propisani nasloj intelektualne nadgradnje koji nije izravno preuzet iz organskih idioma nego predstavlja ili stilizaciju organskoga (ili organskih) idioma, ili je posvemašnji artefakt”. Na temelju toga proizlazi da osnovicu Trsatskoga statuta čini sjevernočakavski ekavski dijalekt čakavskoga narječja, odnosno književni jezik kojemu je osnovica trsatsko-bakarska i crikvenička čakavština.

Leksičkom analizom Trsatskoga statuta dokazano je iznimno umijeće pri usustavljivanju pravnih običaja bez obzira na tadašnju još uvijek skromnu izgrađenost hrvatske terminologije. Uporaba termina stranoga podrijetla uz sinonimne izraze hrvatskoga, odnosno slavenskoga podrijetla, pokazuje svijest i potrebu sastavljača da se strani izraz zamijeni domaćim. Pritom se poseže i dublje u jezičnu prošlost pa u tekstu nalazimo i mnogo izraza praslavenskoga podrijetla koji su svoje mjesto imali i u pravnim tekstovima nekih drugih slavenskih zemalja. Mnogobrojni termini stranoga podrijetla od velike su kulturološke važnosti jer dokazuju višestoljetne veze s drugim zemljama koje su rezultirale i jezičnom, a ne samo kulturnom razmjenom. Prevlast termina romanskoga podrijetla nad germanskima logična je zbog područja na kojem je nastao Trsatski statut, a koje je u to vrijeme bilo pod većim talijanskim, odnosno mletačkim utjecajem nego njemačkim.

(Izvor: Šupljika, D. (2016). PRILOG LEKSIČKOJ ANALIZI TRSATSKOGA STATUTA. FLUMINENSIA, 28 (1), 31-44. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/161122)

#čakavština #glagoljica #Rijeka #Trsat #Tsratski statut