U petak, 9. siječnja u 19 sati, u prostoru Galerije HDLU-a Istre (Zagrebačka 4, Pula), otvara se izložba „Ljepota istine“ autora Tomislav Brajnović.
Riječ je o autorskom projektu koji okuplja radove nastajale izravno u dijalogu s vremenom, medijima i društvenim kontekstom u kojem živimo. Izložba se bavi pitanjima istine, autorstva, etike i estetike, odnosom umjetnosti i javnog prostora, ali i suvremenim fenomenima poput digitalnih platformi, umjetne inteligencije i gubitka aktivne publike. Kroz objekte, tekstualne radove, audio i video zapise, kao i nekonvencionalne umjetničke formate, autor gradi izložbu koja se ne želi čitati fragmentarno, već kao cjelovit tekst s jasnom poantom.
U nastavku donosimo tekst iz kataloga, autor kojega je Tomislav Brajnović.
Ljepota istine
Prije desetak godina počeo sam osvješćivati promjenu okruženja ili konteksta u kojem nastaje umjetnost. Proglasio sam se ‘čovjekom s iskustvom umjetnika’ da bih naglasio nužnost šireg odgovora od onog umjetničkog, pogotovo u situaciji kad je ‘odgovor’ ‘pitanje’ kojemu konačno značenje daje publika.
Kretao sam se u smjeru teksta i slike kao teksta, davši prednost sadržaju, onome ‘što je umjetnik želio reći’, izgovarajući to direktno bez posrednika, sa što manje rebusa, impliciranja i ‘skrivanja’ iza medija.
Zajedničko većini izloženih radova jest što se u nekom obliku pojavljuje tekst, pisanom, lijevanom, utisnutom, sprejanom ili unutar fotografije, videa, audia. ‘Leitmotiv’ predstavlja rad u kojem je u olovo utisnuta moja Facebook adresa, upućujući na (subverzivnu) aktivnost korištenja te društvene platforme, javnog prostora koji omogućuje djelovanje u realnom vremenu. Učinio mi se zanimljivim taj prijevod digitalnog, nematerijalnog prostora u formu, teško, materijalno olovo.
Jer uvjerenja sam da se relevantna umjetnost, da budem precizniji, relevantan govor danas zbiva u vremenu.
Naknadno izlaganje radova u za to namijenjenim prostorima najčešće je van konteksta u kojem su nastajali, osim ako nisu anticipacija vremena čemu sam ja svojim radom težio, jer uočio sam nezaustavljive procese koji možda u trenutku kad sam ih isticao nisu svima izgledali radikalnima, suštinskima.
Ideja je da se izloženi radovi čitaju u zbroju, kao tekst koji ima zaključak, ishod, poantu.
Pitanje etike i estetike je ponovno aktualizirano, kao da se zbiva proces istovjetan onome u društvenim kretanjima, politici, prizivanje povratka ‘izgubljenim ili napuštenim vrijednostima’, ‘kanonima’, nakon globalizirane suvremenosti. Kao da kriza umjetnosti proizlazi iz kustoski programiranih tema, didaktičkih radova i izložbi, a ne iz suštinske krize istine koja se onda reflektira na područje ljudskog duha koji uključuje i umjetnost.
Snažno se kroz sve te radove provlači i spoznaja, svijest da umjetna inteligencija (AI) preuzima narativ (u ratu narativa) nudeći sintetizirani, ‘objektivni’ odgovor koji sve više reducira istraživanje i donošenje vlastitog zaključka što direktno utječe na umjetnost i ukidanje njezine relevantnosti u odnosu na zbivanja. Na tom tragu nastao je manifest Smrt publike (2018.) koji progovara o izjednačavanju onoga koji izvodi i onoga koji ‘gleda’ jer su oboje ugroženi, oboje su u mediju, medijska vijest.
Uz objekte, printeve, audio i video radove na izložbi se pojavljuju i boce vina s originalnim etiketama pod nazivom Reset koji upućuje na nužnost ‘resetiranja’ povijesti i svih s njom povezanih pojmova, ali i dogmi. Zanimljivost tih etiketa i vina je što ih je proizveo ‘čovjek s iskustvom umjetnika’ proširivši time područje djelovanja. Uz Reset tu je i boca crnog vina pod nazivom Armagedon 7.0 koje je napravljeno od grožđa koje raste na Golom Brdu u blizini umjetničkog studia. Na etiketu tog vina sam u jednom trenutku dodao točku i nulu referirajući se na numeraciju ‘digitalnih’ programa i modela, netko me je tada pitao koliko će ‘godina’ tog vina ukupno biti, rekao sam 7.
Mogu zaključiti da su izloženi radovi manje ‘umjetnički’ u smislu ‘postavljanja pitanja’ u duhu eseja Smrt autora Rolanda Barthesa iz 1967. godine koji na neki način definira paradigmu suvremenosti, a više ‘didaktički’ u smislu preuzimanja autorstva, davanja jasnog odgovora, poruke kao radikalnog medija i njezine eksplicitnosti koja je u sukobu s navedenom suvremenom umjetničkom paradigmom.
Istaknuta fotografija: Courtesy Galerie Krinzinger and the artist(s) / Photo 2024 Tamara Rametsteiner
#Armagedon #Galerija HDLU-a Istre #Ljepota istine #Reset #Tomislav Brajnović
