U subotu će ponovno trčati Rijeka. Trčat će 27. put zaredom, u još jednom velikom finalu manifestacije Homo si teć / Rijeka Run, priče koja je odavno prerasla granice obične sportske priredbe i postala jedan od onih rijetkih gradskih trenutaka u kojima Rijeka na nekoliko sati izgleda upravo onako kako bi uvijek trebala izgledati – otvorena, živa, vedra, u pokretu i zajedno.
Ta riječko-trkačka priča počela je 1998. godine, na inicijativu Orlanda Rivettija, jednog od najprepoznatljivijih riječkih i hrvatskih sportskih novinara, Luciana Sušnja, najboljeg hrvatskog atletičara svih vremena, i Marijana Padovana, liječnika besprijekorne reputacije. To su ljudi koji nisu osmislili samo utrku, nego i ideju grada koji će barem jedan dan u godini disati kao velika zajednička staza. Iz skromne rekreativne utrke kroz središte grada, s nekoliko stotina sudionika, Homo si teć je s vremenom izrastao u najveću uličnu utrku u Hrvatskoj i festival koji okuplja profesionalne sportaše, rekreativce, djecu, osobe s invaliditetom, obitelji i sve one koji vjeruju da se grad može voljeti i – trčeći.
Zato subota, 18. travnja, nije samo dan utrka. To je dan u kojem će se središte Rijeke ponovno pretvoriti u veliku pozornicu sporta, rekreacije, druženja i zdravog načina života. U tom završnom festivalskom bloku svoje će mjesto imati baš svi: od najmlađih do najiskusnijih, od onih koji love rezultat do onih koji samo žele biti dio jedne lijepe i velike gradske slike.
Program počinje u 11.45 Memorijalom Milke Milinković, utrkom posvećenom osobama s invaliditetom i slabovidnim osobama. U 12 sati na Korzu kreće dm mići trk, utrka za najmlađe, a u 12.15 starta ono po čemu je ova manifestacija možda i najprepoznatljivija – velika humanitarna utrka građana Homo si teć, najmasovnija ulična utrka u Hrvatskoj, koja svake godine na riječke ulice privuče više od 15 tisuća ljudi. Potom u 12.30 slijedi natjecateljski blok: 22. Riječki polumaraton, štafeta 3×7 kilometara, Desetka i Erste Petica.
Drugim riječima, ove će subote Rijeka imati sve: i ozbiljan atletski izazov, i utrke za rekreativce, i dječju radost, i humanitarnu dimenziju, i ono najvažnije – osjećaj da grad nije samo kulisa, nego prostor susreta. Polumaraton nosi sportski dio programa, štafeta unosi timski duh, Desetka i Petica otvaraju vrata širokom krugu trkača, a Homo si teć, kao kralježnica svih događanja, ponovno će pokazati zašto je odavno više od utrke i zašto ga Riječani ne doživljavaju kao obavezu, nego kao tradiciju.
I ovogodišnje izdanje ima svoju važnu humanitarnu notu. Tijekom festivala prikupljaju se sredstva za udrugu Srce za nju, a donacije se skupljaju kupnjom službenih Homo si teć majica, od kojih se dio iznosa izdvaja upravo za tu svrhu. U tome se lijepo zatvara i jedan simboličan krug, jer oni koji pamte početke znaju da se i na prvoj utrci, održanoj 18. prosinca 1998. godine, također trčalo za riječko srce – za Odjel kardiologije KBC-a na Sušaku. Baš je veliko to riječko srce.
Homo si teć nije ni New York, ni Pariz, ni London, ni Tokyo. To je Homo si teć. To nije samo sportski događaj. To je podsjetnik na ono najbolje u ovom gradu: na zajedništvo, sport bez isključivosti, rekreaciju i Rijeku koja zna stati iza dobre ideje onda kada je ona istodobno i jednostavna i velika. U subotu će, dakle, ponovno trčati svi – djeca, rekreativci, atletičari, obitelji, prijatelji, slučajni prolaznici koji će možda u zadnji čas odlučiti priključiti se koloni. Upravo je u tome cijela snaga, Homo si teć ne pita tko si, koliko brzo trčiš ni za koje vrijeme dolaziš na cilj. Poziva te da dođeš, da se uključiš i da budeš dio grada koji toga dana diše kao jedno. Dođite i uključite se!
Istaknuta fotografija Rijeka Run
#Homo si teć #Korzo #Luciano Sušanj #Marijan Padovan #Orlando Rivetti #rijeka run
