„Jedva čekam doći doma!“. Koliko ste puta izgovorili tu rečenicu baš na ovakav način? Nebrojeno puta. I to s pravom. Naš dom je naš bastion, mjesto kojemu se svi rado vraćamo, u kojemu tražimo mir i spokoj, u kojemu igramo neke druge uloge. Svatko od nas ima Ustavom RH zajamčeno pravo na dom! No, je li tome baš tako? Nije, naravno da nije. Možda imamo zajamčeno pravo na dom, ali nemamo svi priliku uživati u obiteljskom okruženju i toplini koju ti samo dom može pružiti. A baš ti ljudi, često stigmatizirani, marginalizirani i mnogima nevidljivi, ljudi bez svog doma, glavni su akteri dokumentarnog filma „Ulične svjetiljke“ autorica Ane Mušnjak i Jelene Šindija, pretpremijera kojega je održana riječkoj Gradskoj vijećnici.
Već samo ime dokumentarnog filma jasno ukazuje o čemu je u stvari riječ, film je posvećen prvom hrvatskom časopisu o beskućništvu i srodnim temama, a napravljen je povodom 15. godišnjice njegova kontinuiranog objavljivanja. Mjesta u Gradskoj vijećnici Grada Rijeke zbog toga su zauzeli brojni uzvanici, počev od bivšeg gradonačelnika Vojka Obersnela, koji je imao čast kupiti prvi primjerak Uličnih svjetiljki, do gradonačelnika Marka Filipovića, koji zajedno sa suradnicima ovaj projekt podržava i dalje ali je naglasak ipak bio na ljudima zbog kojih časopis i postoji, na njegovim prodavačima.
– Da nije bilo prodavača ne bi niti bilo ovoga filma, žao mi je što ih nismo upozorili koliko će snimanje trajati, baš smo ih izgnjavili, hvala im na strpljivosti. Film je sniman u Rimu, Rijeci i Zagrebu, nastojali smo izbjeći faktografiju i pokušali kroz ovaj film ukazati na problematiku svih ljudi koji se nalaze na rubu društva. Intencija je bila da izađemo iz balona, kada uspijemo izaći iz balona onda smo nešto i naučili, u svoje i ime koautorice Jelene Šindija uoči pretpremijere filma rekla je Ana Mušnjak.
Misija Uličnih svjetiljki, časopisa kojeg objavljuje Franjevački svjetovni red – Mjesno bratstvo Trsat, i koji se prodaje u Rijeci, Zagrebu, Varaždinu, Zadru i Puli, od prvog je dana bila dati dom i dati krov nad glavom, naglasila je Dunja Osojnak Marinović, glavna urednica časopisa koji je, prema njezinim riječima, do sada tiskan u više od milijun primjeraka. Neke od tih primjeraka jučer je dobio prigodu prigodno prodavati i gradonačelnik Marko Filipović.
– Kada dođeš u tu ulogu shvatiš koliko je to plemenita gesta. Uvijek ćemo biti tu spremni pomoći, ovo je projekt koji je uvelike pridonio da beskućništvo i srodne teme budu na pravi način prezentirane u javnosti, odnosno da se svi naši sugrađani uključe, a pokazalo se da su oni vrlo senzibilizirani na ovakve teme. Svi zajedno moramo učiniti sve što je u našoj moći da svaki čovjek ostvari pravo na svoj dom, naglasio je Marko Filipović, gradonačelnik Grada Rijeke.
Prvi broj časopisa iz tiska je izašao u rujnu 2008. godine, najviše zahvaljujući fra Siniši Puciću, njegovu pokretačku i prvom glavnom uredniku.
– Mir i dobro. Kada čovjek počne stvarati nema granicu kada će stati i reći dovoljno smo učinili. Naša je priča počela s prihvatilištem Ruža svetog Franje, ono je bilo početak i pokazatelj da je moguće ni iz čega pokrenuti nešto što će ljudima dati novu perspektivu. I nismo na tome stali. Raduje me da ova priča i dalje traje, „Ulične svjetiljke“ gore i gorjet će sve dok bude ljudi koji će ih prodavati, oni su duša ovoga časopisa. Franjevački svjetovni red zadobio je povjerenje javnosti, sada samo treba razmišljati kako pomoći ljudima. Nemojte odustati jer ne borite se samo za sebe, borite se za sve beskućnike. I činimo to s ljubavlju, poručio je fra Pucić.
U ime svih prodavača nekoliko riječi rekla je i Fadila Dautović, žena koja je, sa suprugom, među prvima počela prodavati Ulične svjetiljke,.
– Da nema dobrih ljudi ne bi ovaj projekt trajao 15 godina. Zahvaljujući Uličnim svjetiljkama danas imamo krov nad glavom, imamo za popiti, imamo za pojesti. Početak je bio težak, nismo znali kako će nas ljudi gledati, ali Bogu hvala sve je proteklo dobro, zaključila je Fadila Dautović.
Dokumentarni film „Ulične svjetiljke“ u svojih je 27 minuta uspio približiti svakodnevicu ovih ljudi, a pritom nije nimalo zašao u patetiku. Film je podijeljen u nekoliko podnaslova, Ideja, Sudbine, Dobrobit, Svjetlo i Hvala na trenutke djeluju vrlo potresno, točno onoliko koliko je potrebno gledatelju da se dodatno zainteresira za čitav projekt, glavna premisa kojega je kako ljude resocijalizirati. A koliko uspješno to Ulične svjetiljke u konačnici čine najbolje će posvjedočiti podatak da niti jedan od njegovih prodavačica i prodavača više nije bez krova nad glavom.
I neka baš zbog toga svjetlo Uličnih svjetiljki gori i dalje!
Fotografije snimila Sanja Prodan
