Na kvarnerskoj eno sceni nakon 26. listopada ništa više neće biti isto kao prije. Prvi put od kada se na Kvarneru organiziraju vinska okupljanja, priliku da pokažu tko su, što su i koliko vrijede dobili su i proizvođači prirodnih vina. Festival Alterego okupit će respektabilnu scenu iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Srbije, njihova jedinstvena vina, a prirodna vina to zasigurno jesu, u kombinaciji s gastro doživljajem koji se u kinu Sloboda priprema, nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Za prvo kvarnersko okupljanje prirodnih vinara i drugo uopće takvo događanje u Hrvatskoj najveće zasluge imaju Igor Anjoli i Tomislav Brajnović, odnosno tvrtka Novi turizam kao potpisnik organizacije ovog malog eno-gastro lovranskog spektakla. Igor Anjoli idejni je tvorac Alterega, pasionirani zaljubljenik u prirodna vina koji je naprosto odlučio da ova scena mora dobiti svoju kvarnersku pozornicu za predstavljanje široj javnosti, a ne samo uskom krugu ljudi koji su je nekim svojim kanalima otkrili i upoznali. Festival GrapeSton, prvo ikad održano eno okupljanje prirodnih vinara u Hrvatskoj, bio je okidač za Anjolija, ali i za Tomislava Brajnovića, koji strast prema prirodnim vinima dijeli baš poput Anjolija, s malom razlikom u tome što Brajnović ima prepoznatljive „etikete“ na prirodno-vinskoj sceni, na kojoj je već niz godina prisutan sa svojim Armagedonom i Resetom.
Igor Anjoli nedavno je za portal ArtKvart ustvrdio da su prirodna vina umjetnost, a da nije daleko od istine potvrđuju mnoge stvari, između ostalih i ljudi poput Tomislava Brajnovića, izvanrednog profesora na riječkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti, multimedijalnog umjetnika koji rad u javnom prostoru doživljava kao imperativ utjecaja na okolinu i preuzimanja odgovornosti. Brajnović je čovjek s iskustvom umjetnika, a kada čovjeka s iskustvom umjetnika stavimo u svijet vinara dobijemo – vinara s iskustvom čovjeka.
– Kroz umjetnost sam došao do čovjeka i sada tog čovjeka prebacujem u vinarstvo. Dugačka je priča o tome kako sam ušao u svijet prirodnih vina. Odrastao sam u okruženju u kojem je vinarstvo dosta prisutno, to su Rovinjština, Rovinjsko selo… Vino mi se oduvijek sviđalo kao neki fenomen. U nekom trenutku sam počeo od grožđa raditi male eksperimente, a onda sam na Golom brdu, gdje je bila jedna velika gromača, dobio ideju posaditi mali vinograd. Teran i tanat. Teran kao nešto autohtono i tanat kao nešto potpuno pomaknuto, to je jedna od najtaničnijih sorti iz Baskije. Želio sam spojiti dva T i stvoriti vino bombu – TNT. Pikamerom sam to praktički posadio u grotu, imao sam 75, 80 loza koje su počele polako rađati. Sedam, osam godina taj TNT nije uopće zaživio pa se rodila ideja da napravim fiktivno vino. Želio sam nešto iz toga izvući pa sam odlučio prodavati obveznice za neko buduće vino, boca kojega će stajati 50 eura, a to vino će biti jedno od najboljih na svijetu. U certifikatu sam opisao karakteristike vina i objasnio zašto ono mora biti skupo, ali niti to nije zaživjelo, započeo je svoju priču Tomislav Brajnović, koji nije bio obeshrabren tim neuspjehom, što ga je u konačnici dovelo do Armagedona i Reseta.
– U jednom trenutku sam shvatio da moram raditi Armagedon, jer sam o tome i pisao kao o nekoj konačnoj manifestaciji Boga pred ukidanje humanosti, odnosno ulaska algoritma i digitalnog oblaka direktno u um. Kapitalistički sistem ide prema prodoru u um, jer nema bolje prodaje nego kada ti je um kontaminiran, lijepo oblikovan, kada su ti pročitane slabosti, bolesti, želje i kada se sve prilagođava prema tom zauzetom umu. Ispunjene su praznine. Tako je nastao Armagedon, a budući da je morao dobiti digitalni broj sada jer Armagedon 6.0. To je bio jedan koncept.
Drugi koncept je nastao onoga trenutka kada sam shvatio da postoji jako puno napuštenih vinograda, jer uz njih i kroz njih sam prolazio, pronašao sam vlasnike, nazvao bih ih i pitao mogu li obrađivati. Od pet, šest ljudi koje sam pitao, samo me jedan odbio. U jednom trenutku pojavio se vinograd iz kojega sam napravio svoje najbolje vino ikad. To je bio Reset. Reset je došao kao naziv u smislu svjetonazorskog resetiranja. U Davosu je bila aluzija na globalističke ideje nužnosti reseta, a ja sam nastupao s pozicije božanske intervencije jer bi stvar trebalo resetirati. Ti ne možeš ovo današnje stanje popraviti, stvari možeš pokrenuti samo iznova. Što to znači, duga je priča. No, Resetom poništavam sadržaj koji se nalazi na etiketi. Imam neke fotografije, ilustracije iz knjiga, najčešće sakralne tematike, Drugi svjetski rat, Tito, i poništavam ih. Neki ljudi to nisu shvatili misleći da ih tako afirmiram. A kako ja to radim? Na fotografiju napišem RESET, i tako ih – poništavam. Kao birokratsko poništavanje dokumenata. Tek kada sam napravio Reset postao sam vinar. Vinar sam postao kada sam napravio više vina nego ga mogu popiti. Bio sam na nekoliko festivala, to je vino zaista bilo specifično, dogodio mu se neki smolasti smrika okus i kada su ljudi probali ostali su iznenađeni. A tajna je bila u dugoj maceraciji, što je jedna karakteristika prirodnih vina jer na kožici su kvasci, kiseline, tanini, boja, hrpa sastojaka koja u konačnici štiti vino.
Ako slučajno odlučite posjetiti Alterego festival, a sasvim je sigurno da biste se trebali na taj korak odvažiti, svakako u Lovranu potražite Tomislava Brajnovića, njegova iskustva i znanja koja je stekao, kao i filozofija o prirodnim vinima otvorit će vam potpuno nove vidike. Jer, kako to kaže Brajnović, ako je vino živo, ono će lijepo stariti, odradit će svoje procese. A da bi to uspjelo moraš imati živu materiju, koja je problematična i koju moraš drugačije tretirati.
– Puno je teže napraviti prirodno vino, iako svima djeluje da je to lakše. No, ne koristiš sredstva koja ti olakšavaju posao. I osim toga, sve radiš ručno, ručno bereš. Zašto je ručno branje bitno? Zato što radiš selekciju, bereš dobro grožđe, makneš zelenu bobicu, makneš onu trulu, a ako radiš bez sumpora trule bobice moraš maknuti. Osim toga, bere se ručno da bi se izbjegnulo gnječenje grožđa prilikom branja, grožđe se nježno polaže u kašete… To su sve stvari koje prirodno vinarstvo čini posebnim, ali zato je cijena malo viša. I onda svi kažu vi ste kao nešto high. Ali i komercijalna su vina skupa, a imaju ogromne količine, samo što si ponekad mogu dopustiti dampinške cijene, pojašnjava Tomislav Brajnović.
Zbog svega izrečenog jasno je zbog čega prirodna vina prati i određeni ekskluzivitet, iako mnogi ne vole taj izraz od njega je teško pobjeći.
– Razlog su male količine i skupa proizvodnja. Kada ručno bereš grožđe u vinogradu, onda moraš imati dvadeset, trideset ljudi koji će to raditi. A njih treba platiti. Jedna austrijska obitelj ima tri konja, oni oru s konjem. Onda svi kažu to je šminka, a nitko ne uzima u obzir koji je sve dodatni posao uz te konje prisutan. Cijena tih vina je od pedeset do stotinu eura, trideset eura u toj cijeni ide samo na konje, dvadeset na sve one ljude koji rade, ali je čitav proces podignut na jednu drugu razinu. Naravno da je to onda ekskluziva, ali danas je ekskluziva postalo sve što se radi rukom. Postolar je postao ekskluziva jer smatraš da ti je bolje kupiti neke jeftine kineske cipele, nego dati popraviti svoje stare. Sve je postalo ekskluziva. Zato što ima malo, zato što ima potpis, zato što je prisutno autorstvo. Inače, najveći problem prirodnog vinarstva je octena kiselina, jer prirodni proces je da vino ide prema octu. A sumpor je jako bitan u tom prirodnom procesu, u Francuskoj postoje udruge koje ne dopuštaju apsolutno nikakve aditive, od grožđa do vina, bez dodavanja ičega. Čak se niti grožđe ne tretira, osim sumporom i bakrom, a i to se polako napušta, pojašnjava Brajnović.
Ideja o okupljanju prirodnih vinara i kod Tomislava Brajnovića dugo je prisutna.
– Da, dugo sam razmišljao o okupljanju vinara, ali mislio sam na jedan puno radikalniji festival ovog što će se dogoditi u Lovranu. Problem je kod prirodnih vinara taj što uvijek sve ide na poznavanje, poznaješ jednog, dva čovjeka, probao si njihovo vino, stvorilo se nekakvo povjerenje. To nije službena razina analitike, iako to recimo rade u Francuskoj. Vino ide na analitiku, vinara posjete u njegovom podrumu, ako radi jedno prirodno, a sva ostala tehnička vina, oni ga ne priznaju kao dio te priče. U Francuskoj se očekuje da budeš dosljedan, kao i u umjetnosti. Ne može umjetnik raditi neku vrhunsku konceptualnu umjetnost, a s druge strane prodavati kič. To ljudi rade, ali to nije uvjerljivo. Moraš poznavati ljude, moraš poznavati koliko su dosljedni, govori Brajnović.
Tomislava Brajnovića kao vinara drugačijim od drugih čini i to što su njegova vina, ujedno i njegov umjetnički rad. Armagedon i Reset na neki su način njegov pokušaj da se očuva bit čovjeka, subjektivnost i slobodna volja.
– Prilično intenzivno sam pisao i svjetonazorski i umjetnički i ljudski. U jednom trenutku počeo sam koristiti vino kao subverzivnu platformu kroz koju mogu pružiti neke svjetonazorske odgovore. U umjetnosti sam „čovjek s iskustvom umjetnika“ jer sam shvatio da je umjetnosti irelevantna ako se drži samo onih rubrika u novinama koje su im sustav i politika ponudili kao mjesto ispuha i dolaska do nekih programskih sredstava. Dakle, kontroliraš jedan sektor, on ima slobodu pričati o čemu želi sve dok ne mijenja sustav. Sustavu je bitno da ti u njega ne ulaziš. Zbog toga sam shvatio da je taj umjetnički prostor potpuno irelevantan, pogotovo ako radim rad sada, a izlažem ga za tri godine jer tada sam totalno izvan konteksta. Shvatio sam da moram djelovati u vremenu. Zato mi je Facebook bitan medij, bez obzira na to što je on tretiran kao neumjetnički. Ljudi najčešće kažu nećemo o tome na Facebooku, a ja onda pitam gdje ćemo o tome? Ja nemam druge platforme, nemam pristup novinama, radiju, kao što to imaju političari. Političari su postali performeri, preuzeli su formu, progovaraju direktno, kreiraju suvremenost, a ti si tu da ga izraziš. Nije umjetnost izražavanje vremena, to je klasična paradigma, ja želim kreirati vrijeme. Kao radikalni kršćanin smatram da ne možemo utjecati na proces koji je u tijeku, a to je ovaj proboj u um, to je digitalna diktatura i kontrola nad svakom subjektivnošću, koja je zapravo i nužna jer imaš rizične subjektivnosti. I sistem razmišlja o nekoj objektivnoj optimizaciji, o tome piše Theodor Roszak u knjizi Kontrakultura da dolazi vrijeme tehnokracije. A što znači tehnokracija? Da se usporedo s ovim desno-lijevim diskursom, koji ne mijenja suštinu jer u Americi, primjerice, i dalje imamo vojno-bankarsku diktaturu, dešava razvoj jedne nove vlasti, a to je tehnokracija.
O tome priča i ekonomist Varufakis. Imaš Amazon, Google i slične koji su natpolitički i naddržavni, oni nisu vlasnici tržišta, ali su vlasnici platforme na kojoj se odvija trgovina. Oni su vlasnici zemljišta, novi feudalci. Da bi koristio to zemljište, moraš plaćati namet. Mi smo u fazi tehnodiktature i digitalne optimizacije, ljudi misle da im samo malo nedostaje da naprave neki napredak, a oni su već čitavu premisu promijenili. Nemamo više neki Zimski dvorac koji treba osvojiti da bi uspostavio novi poredak, jer taj Zimski dvorac je nevidljiv, njega nema, on je u nekom oblaku. I tu se pojavljuju moja vina kao neka utopija, kao anakronizam. To je umjetnički pomak, platforma za susret s ljudima, otvaranje nekih novih prostora. Vino je fenomen koji ima i neki kršćanski moment. Vino u bibliji ima jako bitno značenje, a to je Kristova krv. Kruh i vino. Što je Krist, što je Mesija, što su Novi i Stari zavjet? Ljudi su stvoreni za život u raju i na zemlji vječno, jer je Bog rekao: „Ako jedete s tog stabla umrijet ćete, ako ne jedete nećete.“ Smrt nije bila vezana uz tjelesnost, nego uz poslušnost Bogu pod uvjetom da ostaneš u sektoru dobrog. Ljudi su poslušali palog anđela i ušli su u područje zla. Naizgled su imali veću spoznaju, jer su upoznali i dobro i zlo, a Bog je rekao bolje ti je ne ulaziti u zlo, jer ako uđeš u zlo ti ćeš umrijeti. No, čovjek je išao raditi sve što može. I što mi kroz čitavu povijest radimo? Mi želimo tu sotonsku laž opravdati pa sada radimo na sintetskom vječnom životu. To se dešava i s vinima. Sintetski pokušavamo zamijeniti sve ono što smo imali u startu, ali to više ne možemo postići. Poništavanje povijesti se ne može dogoditi. To je reset. Moraš očistiti čitavu platformu i krenuti s one prve spoznaje. A to je etička kategorija, mi imamo etičku krizu, a ona je ogromna, govori Brajnović.
Ako su prirodna vina utopijski pokušaj, samo od sebe se nameće pitanje hoće li ljudi u Lovranu doživjeti jedno novo iskustvo.
– Mislim da hoće. Recimo, mnogi ljudi prije nego su probali moj Reset, rekli su da iz tko zna kojih razloga ne piju bijela vina, a kada su probali moje vino, rekli su da to nije bijelo vino. Naravno da nije, ono bijelo vino puno je aditiva, sumpora, čitavim procesom stvorena je tekućina koja je se zove vino, a nema veze s vinom. Sada je probao nešto što je vrlo slično crnom vinu, jer je rađeno na isti način, jer kada maceliraš na kožicu ti si ponovio proces crnog vina. Ljudi koji dođu će doživjeti barem vinski reset, a svjetonazorski ćemo morati malo pričekati, dodat će Tomislav Brajnović, čovjek s iskustvom umjetnika i vinar s iskustvom čovjeka.
Naslovnu fotografiju Tomislava Brajnovića snimio Aleš Suk
#Alterego #Armagedon #prirodna vina #Reset #Tomislav Brajnović
