Na današnji dan, 1. travnja 1942., dovršena je izgradnja zgrade riječkog nebodera na današnjem Jadranskom trgu prema projektu K. Nordija i V. Frandolija
Neboder koji dominira trgom na zapadnom kraju Korza završen je tijekom Drugog svjetskog rata, 1942. godine. Bio je to projekt Enrica de Arborija, lokalnog povratnika iz SAD-a, koji se obogatio tijekom prohibicije. U gradu su se počele širiti glasine da je novac za izgradnju nebodera potekao od de Arborijeva oca, koji je navodno bio knjigovođa Al Caponea. Graditelj je vjerovao da će ulaganje u stambeno-poslovni toranj donijeti značajnu dobit. Projekt je povjeren tršćanskom arhitektu Umbertu Nordiu, koji je također bio zadužen za izgradnju tršćanskog sveučilišta. Nordio je dizajnirao modernističku strukturu, slijedeći smjernice tadašnje državne umjetnosti. Prvih šest katova bilo je rezervirano za tvrtke i institucije, dok su gornjih osam bili namijenjeni stanovnicima dubljeg džepa. De Arbori nikada nije povratio uloženo zbog ratnih okolnosti koje su ga prisilile na spašavanje vlastitog života. Unatoč tome, Rijeka je dobila svoj prvi neboder.
„Ormar-ladičnjak na trgu. Riječki Veliki neboder započeo je svoj život 1. travnja 1942. godine. Djelomično zbog arheološkog nalaza u iskopu za temelje, gdje je otkrivena rimska nekropola, djelomično zbog ratnih prilika, gradnja ove goleme palače, u ono doba jedinstvene u Rijeci, potrajala je od 1939. do početka 1942. godine.1 Njegov je učinak na Riječane bio senzacionalan. Kada su u ožujku s njega skinute skele mnogi su negodovali, ali su neki bili i zadovoljni, a konzervativne je krugove zgrada jednostavno zaprepastila. Tadašnji počasni konzervator Rijeke i ravnatelj Gradskog muzeja, povjesničar Riccardo Gigante, tom se prigodom metaforički izrazio napisavši u novinama daje skidanjem skela s nebodera ostala njegova ružičasta golotinja kako bi se novaFrina suprotstavila sudu publike; zamišljen prema kanonima stila razionale odnosno Novecento, neboder predstavlja rigidan geometrijski skelet. Iz Giganteova teksta doznajemo kako je publika smatrala da su lođe trebale gledati u dvorište a ne na trg, a da neboder sliči na mastodontski ormar-ladičnjak. Otpočetka je Gigante bio protiv izgradnje takva kolos-objekta na trgu, a to je bilo i mišljenje građevinske komisije, kao i službe zaštite, no projekt je ipak prošao bez bitnih promjena. Kad je neboder već bio tu gdje jest, Gigante ga i dalje smatra nepozvanim gostom, uljezom. Mislio je da bi on dobro odgovarao u nekoj modernoj četvrti izgrađenoj u stilu Novecento, na ovom ga pak mjestu smatra otuđenim od arhitekture koja okružuje trg. Arhitekt Umberto Nordio znao je uspješno, s ukusom i tehničkom vještinom, savladati težak problem.2 Trg je bio okružen vrijednom arhitekturom, a kad je 1938. srušena stara kuća na trgu, između ulica Đure Đakovića i Rade Končara (današnjih ulica, Ciottine i Trpimirove), trg je postao skladniji i praktičniji za odvijanje prometa. Za današnji izgled tog trga doista je šteta što nije tako i ostalo.
Toranj – jedan od sedam ljepota grada. Za dvije godine svi će reći da je toranj (torre) na tom mjestu dobro postavljen i da je jedan od sedam ljepota grada, rezignirano kaže Gigante, pa pokušava na neboderu na umjeren način otkriti estetske vrijednosti, suprotno od gospodina Bissija koji je s njim vodio polemiku. Za neboder Gigante kaže da nije ružan, boje je inkarnata, velika stakla ga čine prozračnim, arhitekt gaje oslobodio težine, da se krasno doživljuje s trga i s Korza, a vidi se i nebo. Kada je sunce visoko, zgrada gubi svoju okoštalost i ističe se pokretom sjena koje ulaze u udubine. Taj je sud i danas održiv, ali je održivo i gledište Bissija, koji je tvrdio da su od arhitekture palače Adria jednako odudarale i porušene kuće, međutim, da Rijeka nema zaleđa, nema prostora za širenje pa je treba dizati u visinu. Zgrada nebodera je praktična, prvorazredno odgovara modernom gradu, neboder valja promatrati kao umjetničko djelo, kao nešto uzvišenije. Riječ Umjetnost, pisana velikim slovom, nije ni američka ni talijanska, več univerzalna, pa unatoč tome što neboder podsjeća na američku građevinu, treba ga funkcionalno ocijeniti kao uspjelo djelo,3 što do danas također nije osporeno. Tu visoku valorizaciju građevine dao je u jednoj studiji ugledni hrvatski arhitekt Zdenko Kolacio.
Gradnji riječkog Velikog nebodera prethodilo je preuređenje trga, koji je tada nosio ime kraljice Jelene, jer se oko 1933. godine intenzivirao promet pa je bilo nužno smanjiti površinu parka i pokriti trg asfaltnim pločama. Prema nacrtu arhitekta Bruna Anghebena razrađena je osnova, park je uklonjen, samo je u sredini trga ostavljena ovalna površina koja je predviđena za izgradnju fontane. Taj je veliki posao završen 14. srpnja 1934. godine. Na glavnim točkama u gradu od veljače 1938. rekonstruiraju se brojni objekti, a ruše oni koji su smetali prometu. Osnovana je građevinska komisija koja je predložila regulacijski plan grada i oporavljanje Starog grada i njemu pripadajućih zona.
Casa torre – Zgrada nebodera nije bez razloga podsjećala Riječane na Ameriku. Zapravo, investitor gradnje nebodera bio je Amerikan, Marco de Ar-bori. Njegov je otac Enrico otišao u Ameriku, silno se obogatio u vrijeme prohibicije alkohola, oženio se, a zatim je sa ženom i dvojicom sinova došao u Rijeku. Jedan od sinova, Marco de Arbori, bogataš, uložio je, na svoju nesreću, računajući na profit, novce u neboder a i u Liktorsko ak-cionarsko društvo, bez kojih je ostao nakon propasti fašizma. Te nam činjenice objašnjavaju ideju gradnje tog nebodera. Marco de Arbori povjerio je projekt, u to doba najuglednijem tršćanskom arhitektu, Umbertu Nordiju. Vjerojatno je dobar glas Umberta Nordija utjecao na popustljivost Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika u Trstu kad je bila u pitanju građevinska dozvola, konačno izdana kad su se već iskopali temelji za neboder. Tridesetih godina Umberto Nordio, u mladosti suradnik Gia-coma Zammattija, bio je u fazi svog frenetičnog stvaralaštva u Trstu. Istodobno kad je projektirao veliki sklop tršćanskog sveučilišta, dobio je narudžbu za riječki neboder, kojeg on tretira kao časa torre (kuća-toranj), po uzoru na srednjovjekovnu terminologiju takvih tornjeva za stanovanje u San Gemmignanu u Italiji. Umberto Nordio, na završetku svog vrhunskog opusa u Novecentu, unio je u riječku građevinu vlastitu graditeljsku poetiku, što je uvijek bio slučaj kad je radio za privatne naručitelje i kad mu režim u njegovoj arhitekturi nije nametao liktorsku ideologiju. Na riječkom se neboderu, kao i na tršćanskim građevinama, osim spomenutih svi-jetlo-tamnih efekata, pojavljuje oprozorenje, koje mu je ušlo u krvotok.5 On se striktno držao odredaba službe zaštite: glavni dio zgrade ostavio je na visini Palače Adria, dodavši dvadeset metara za toranj, koji izbija iznad korpusa objekta. To i jest razlog daje monumentalizam te građevine i određena klasična strogost nadvladala kliše internacionalnog stila, jednako koliko i liktorskog. Umberto Nordio upravo je primjenom pročelne opeke svijetloružičaste ili sive, bjelokosne boje unio u riječku časa torre ljetnu svježinu podneblja. U tome mu je pomogao suradnik, također tršćanski arhitekt, Vittorio Frandoli (1902.-1978.), najvjerojatnije u elaboriranju detalja projekta.
Umberto Nordio i akademski fresko-slikar Carlo Sbissa, djelovali su u Trstu zajedno, pa gdje je god mogao Nordio je u dekorativni program uključio i Sbissaovu fresku. To se dogodilo i u riječkom neboderu, gdje je slikar izveo veći mural, Poeta čita kvarnersku kartu, u mirnom neoklasičnom stilu bez ičeg militantnog, svodeći forme na zajednički geometrijski korijen. Freska je uništena nakon 1945. godine.
Na američkoj razini. Zgrada Velikog nebodera visoka je 53 metra, s prizemljem i atikom ima četrnaest katova, dominira gradom i lukom, a njen elegantan toranj privlačan je pogledu s Korza. Donji dio palače obložen je travertinskim mramorom do visine međukata, gdje je nadstrešnica obučena u glačani travertin. Način presvlačenja zgrada keramičkim pločicama bio je tada vrlo moderan, a smatra se trajnim i dobrim izolatorom, pa se Nordio odlučio za njega, izabravši pločice u Milanu. U predvorju nebodera korištenje za presvlačenje zidova i stubišta bijeli kararski mramor, a radijatori su uokvireni crvenim mramorom iz Montecatinija.8 Ispod bijelog mramornog luka dolazi se na prvi zaokret koji vodi na kat, gdje je na jednoj strani bio ukrašen Sbissaovom freskom, a ostale su strane kata također obložene mramornim pločama. Zgrada je za ono doba izgrađena posebno raskošno, zaista na američkoj razini. Stanovi su imali po dva ulaza, veliki hali, sobe okrenute prema ulicama i trgu, bili su opskrbljeni ugrađenim ormarima, modernom kuhinjom i kupaonicama, na atici su bile praonica, sušionica i glačaonica rublja. Jednom riječju, bili su građeni za stanare duboka džepa. Upravitelj gradnje bio je riječki arhitekt Nereo Bacci, a izvođačke je radove vodilo poduzeće inženjera Dolfina i Lettisa. Kako je Marco de Arbori želio izvući visoki profit iz ove goleme zgrade, projektant je u prizemlju i polukatu predvidio smještaj velikog robnog magazina iz Milana (Magazzini Štanda), a na katovima, sve do šestog, bili su predviđeni uredi raznih tvrtki, saveza i ustanova, koji su do najsitnijih detalja svojom racionalnošću prostora, punog zraka i svjetla, odgovarali obavljanju poslova i boravku namještenika.
Riječki je neboder dogotovljen 1942. godine u zaista teškim vremenima, tako da njegov vlasnik od te investicije nije mogao izvući željenu korist.
Od 1987. do veljače 1989. godine Veliki je neboder bio u skelama, omotanim krpama i plastičnim folijama. Jedva smo dočekali da se s njega skine željezna armatura, osvanuo je ponovno ružičast, boje puti, kakav je bio i 1. travnja 1942. Keramičke pločice izdržale su 45 godina, znači da se ni Nordio, ni de Arbori nisu prevarili. Neboder je riječka stvarnost, sastavni je dio imidža centra Rijeke, bez njega je Jadranski trg danas nezamisliv. Golotinja nove Frine ostala nam je ovaj put nezapažena! Građanska nam je dužnost da i na njega bacimo pogled, lijep je!” Izvor: Radmila Matejčić, Kako čitati grad
Istaknuta fotografija: Riječki neboder 1942.
#Enrico de Arbori #obljetnica #Riječki neboder #Rijeka #Umberto Nordio
