Pratite li, makar letimično, riječku alternativnu scenu, četveročlani sastav Johnny Quid nije vam mogao proći ispod radara. Možda ne znate sve njihove pjesme, možda ne znate niti jednu, to uopće nije važno. Ironično, glazba im nije primarna preokupacija, oni su na sceni ne bi li bili punopravni nositelji titule njihovog istoimenog prvijenca Master of Chaos, i sekirali tonce i tehničare. Postavu ovog upečatljivog sastava čine Mickey Pin, St.Evil, Timmy Gun i Sick Boy, sviraju niskobudžetni rock’n’roll, a publici (i organizatorima evenata) na široko su poznati ponajviše po svom scenskom nastupu, gdje faktor iznenađenja nikada ne izostaje.
Johnny Quid za sobom ima pet godina kaosa i ponešto velikih svirki te dva EP-a, ranije spomenuti Master of Chaos te Do it doggy style, uz jedan dokumentarni zapis, a ovog će petka, 29. studenog, u Palachu odraditi svoj oproštajni koncert na kojem će snimiti i live album. Ususret njihovom velikom finalu, Timmy Gun prisjetio se raznih anegdota sa svirki, kaotičnih trenutaka i energije uložene u njihov karakterističan scenski performans.
– Johnny Quid postoji od 2019. godine, iako su mi sve ove godine pomalo u magli, rijetko kad smo bili trijezni, haha. Oformili smo se totalno nasumično kad je Mickey došao na ideju da okupimo bend. Pitao nas ostale, svi smo pristali, i to je bilo to. Nismo imali nikakvu striktno zacrtanu ideju ni plan. U međuvremenu smo promijenili gitarista, ali duh benda ostao je isti.
Naš prvi EP, Master of Chaos, snimili smo u jednom danu, totalno nespremni. I drugi EP, Do it doggy style, nastao je na isti način – opet u jednom danu i opet nespremni, čak u gorem stanju nego prvi put, haha.
Sick Boy i ja sada imamo i novi projekt, Hell Fuel, koji je još u početnom stadiju, ali bend je već oformljen i spreman za akciju. Ovaj put sviramo black rock’n’roll, a ja sam promijenio ulogu: u ovom bendu sam vokal, ne basist. Također, Mickey je imao i svoj vlastiti projekt u slobodno vrijeme – Mickey Pin bend, započinje basist Johnny Quida Timmy Gun.
Johnny Quid u svega pet godina djelovanja na sceni sakupio je ponešto zavidnih svirki, poput onih s Hladnim pivom ili njihovim pandanom, bendom Savršeni marginalci, uz svirke na dva Ri Rock festivala, također uz neka eminentna imena poput veterana zagrebačkog punka, benda Motus Vita Est.
– Naše važnije svirke uključuju nastup s Hladnim pivom 2022., pred 1200 ljudi, što nam je bio ogroman korak. Otprilike godinu dana kasnije svirali smo sa Savršenim marginalcima, što nas je jako ugodno iznenadilo jer su nas oni pozvali. Svirali smo i na dva Ri Rock festivala, jedan od njih s Motusom u Palachu. Bili smo i u Pazinu na festivalu Pazin gori, kao i u Labinu u Rock Caffeu. To su nam zasad jedine svirke van Rijeke – možda se pročulo kakvi smo pa ih je strah zvati nas, haha. Pazin gori bio je naš prvi nastup izvan Rijeke, i dogodilo se svašta. Prepustit ćemo ljudima koji su bili tamo da prepričavaju te anegdote.
Posebno nam je značilo što nas je kontaktirao i Kawasaki 3p za jednu svirku u Rijeci, iako tada nažalost nismo mogli nastupiti. Ipak, to što su nas zvali takvi veliki i etablirani bendovi velika je stvar za nas. Mi smo četiri debila koji si zabijaju boce u glavu na bini, a zovu nas da sviramo na velikim koncertima pred puno ljudi. Vjerojatno su prepoznali da nemamo tremu i da nas nije strah velikih pozornica – izađemo i pokidamo. Kawasaki 3p smo upoznali u backstageu na svirci sa Savršenim marginalcima, i čini se da su i oni imali taj dojam malog lokalnog benda kojem nije bed svirati pred velikom publikom.
Niskobudžetni rock’n’roll bez filtera s predznakom kaosa na stageu zaštitni je znak Johnny Quida, ono po čemu ih svi dobro znaju i što rijetko koga može ostaviti ravnodušnim. Uzor su im, kako ističe Timmy Gun, američki punk bend aktivan krajem 70-ih godina prošlog stoljeća, The Germs, poznat ponajviše po sirovoj energiji i kontroverznim nastupima, od kojeg je Johnny Quid, čini se, štošta naučio.
– Najpoznatiji smo po našem scenskom nastupu. Od samog početka imamo samo jedan plan, stvoriti apsolutni kaos na pozornici. Muzika nam je zapravo sporedna stvar, samo podloga za show koji izvodimo. Poanta je da ljudi na našim koncertima imaju što vidjeti.
Nama je bez veze kad dođeš na koncert, bend svira fantastično, ali nema nikakve energije, nemaš što vidjeti, mogao si ih jednostavno slušati doma na YouTubeu. Naš cilj je da budemo nepredvidivi, da publika nikad ne zna što može očekivati. Bilo to dobro ili loše, bitno je da je uvijek zanimljivo. Ima puno bendova koji su energični na pozornici, ali mi smo odlučili to podići na višu razinu.
S takvim predstavama na stageu i funkcionalno-disfunkcionalnim nastupima, upečatljivih momenata i komičnih anegdota Johnny Quidu zasigurno ne nedostaje, a zbog tog karaktera publika ih ili obožava ili mrzi, nema između – njihovi se koncerti uvijek pamte, bilo u dobrom, ili u lošem svijetlu. U Rijeci, kaže Timmy, imaju dobro ustanovljen status benda opasnog, kako po sebe, tako i po okolinu.
– Jedan od upečatljivih trenutaka koji nas je obilježio dogodio se na prvom Ri Rocku kada si je Mickey Pin razbio bocu o glavu. Od tada publika na svakoj svirci očekuje da će to ponoviti, ali on je toliko nepredvidiv da se nikada ne zna hoće li to stvarno napraviti. Upravo ta neizvjesnost stvara posebnu napetost, svi se pitaju hoće li to učiniti sada, na sljedećoj pjesmi, ili možda uopće neće. Time smo već na početku postavili standard, publika od nas uvijek očekuje kaotičan spektakl.
Naša prva svirka ikada bila je na Danu otvorene probe u Exportu, gdje su nas izbacili već nakon tri pjesme. Od tog trenutka tonci i tehničari nas mrze iz dna duše. Uvijek postoji strah od toga hoćemo li razbiti opremu, nešto iščupati ili zapaliti, jebiga, nepredvidivi smo. Nismo zapravo još ništa uništili, svjesni smo da nemamo para za novu opremu, zato i sviramo niskobudžetni r’n’r. Bilo je trenutaka kada smo bili jako blizu tome, čak je i nama u bendu to nepredvidljivo, mi nikada ne znamo što će se dogoditi. Imamo plan prije no što izađemo na stage, ali čim kročimo nogom na binu, to momentalno pada u vodu.
Ali da, anegdota je bilo raznih. Kada smo svirali s Hladnim pivom, Mickey je istu tu večer izgubio mikrofon koji smo mu poklonili za rođendan, na koji je padala ta svirka. Istu večer nakon svirke je išao doma bez oba đona na čizmama. Kroz razne svirke svašta su nam bacali na stage – od unučića pelina, do grudnjaka, gaćica, ljudi su se sami bacali, Mickey se bacao među ljude sa stagea.. Sve je to dio scenskog nastupa, kojeg će ljudi vidjeti ako dođu.
Dosta ljudi nam je nakon svirke znalo čestitati i reći da smo napravili super kaos, da je scenski nastup bio odličan, ali da nam fali nekakva poanta, neki backstory iza cijelog tog kaosa, jer nastup nema poruku. Nemamo ništa posebno za reći, samo smo tu došli napraviti sranje.
Iako su zbog kaotičnog i nepredvidljivog nastupa stvorili priličan broj fanova koji pred binom uživaju upravo u njihovoj energiji, titula gospodara kaosa znači i da vjerojatno nisu odsvirali onoliko koncerata koliko su mogli da su malo mirniji, ali to nikada nije bio njihov cilj, a kako kaže Timmy, od početka su znali da neće svirati u staklenim dvoranama, od početka su ciljali na prepoznatljivost po scenskom nastupu, čemu doprinose i umjetnička imena članova benda. Kada izađu na stage, kormilo preuzima njihov alter ego, a Timmy Gun za svoj ističe kako voli dobru zajebanciju, cuga mu također nije strana, a od svega mu je najdraži party u backstageu.Iako glazba zapravo nije u fokusu ove energične postave, niskobudžetni r’n’r perfektno se uklapa u njihova uvjerenja.
– Naša je glazba šarolika – imamo malo pjesama, a ostatak dolazi spontano, ovisno o trenutku. Mickey piše sve tekstove, inspirirane svime, od čudnih snova do pijanih dogodovština. On je glavni kreativac benda, autor tekstova i većine glazbe. Obično stvori kostur pjesme, a mi ostali dodajemo ili mijenjamo detalje, uvijek kroz zajednički dogovor. Na stageu je Mickey Master of Chaos, ruke su mu slobodne pa radi što god poželi, što dodatno doprinosi kaotičnoj energiji naših nastupa.
Johnny Quid nastao je u vrijeme kad nije bilo puno novih bendova; praktički smo se uklopili silom, iz čiste potrebe. Danas smo i dalje izvan svih konvencionalnih okvira, i po nastupu i po glazbi. Naš stil opisujemo kao niskobudžetni rock’n’roll, ali to je zapravo mješavina svega, od punka i thrash metala do klasičnog rocka i oldschool zvuka 80-ih. Nemamo glazbenih ograničenja. Kad izađemo na stage, glazba nam je gotovo nebitna, najvažnije nam je stvoriti pravu predstavu.
Johnny Quid svoje će petogodišnje djelovanje na riječkoj alternativnoj sceni zaključiti koncertom u Palachu, ovoga petka, 29. studenog, a kao predgrupe nastupit će također riječki bendovi, Bolidi, veterani scene, i novooformljeni M.R.Š.. Ono što je za ovu svirku također značajno je da će Johnny Quid snimiti live album, na kojem će se čuti i publika, s toga Timmy Gun poziva sve da se pridruže ovom spektaklu, i, kako kaže, da dođu urlati u mikrofon, a ako treba i vrijeđati postavu benda. Iako postoji nekoliko razloga raspuštanja ove šarolike četvorke, Timmy ističe kako ne mogu zauvijek svirati na račun scenskog nastupa te da je svirka u Palachu uz snimanje live albuma, sretan završetak Johnny Quida.
– Mislim da smo u ovih pet godina od sebe stvarno napravili neko ime na riječkoj sceni. Ljudi uglavnom znaju tko smo, pamte nas, pa bilo to u dobrom ili u lošem smislu, nama je svejedno. Žao mi je da nećemo više svirati, ali možda i bolje da ovdje, pogotovo sa snimanjem live albuma, zaključimo tu priču. Nema smisla da tu istu spiku muzemo beskrajno, to nema poante, zasitili bi se i mi i publika. Ne možeš 15 godina nastupati samo na račun scenskog nastupa i zabijanja boca u glavu. Na zadnju smo svirku razmišljali zvati hitnu i vatrogasce (policiju ne), ali smo došli do zaključka da bi se publika osjećala presigurno u tom slučaju, što nikako ne želimo, želimo da ne znaju što očekivati, kroz smijeh zaključuje Timmy Gun, basist benda Johnny Quid.
Fotografije: Johnny Quid
#johnny quid #Mickey Pin #Palach #Sick Boy #St.Evil #Timmy Gun
