Roman Zorana Ferića „Dok prelaziš rijeku“ natjerat će čitatelja da prijeđe svoju vlastitu moralnu rijeku i izađe iz zone komfora. Svakom stranicom uvlači nas u sve dublju neugodu da bi nas naposljetku doveo do zone prihvaćanja ili još većeg gnušanja, ovisno o tome koliko ste otvoreni nečem neobičnom i nadasve čudnom.
Tema ovog romana i jest čuđenje. Ulazimo u vezu oženjenog pedesettrogodišnjeg pisca i dvadesetdvogodišnje studentice Akademije primijenjenih umjetnosti. Pisano je u prvom licu, iz perspektive pisca i donosi zaokruženu sliku koja počinje njihovim upoznavanjem, a završava prekidom odnosno prvim susretom nakon prekida. Ako vam na prvu takva veza zvuči neobično, ne brinite se jer je neobična i konobarima, recepcionerima, čistačicama, prijateljima i slučajnim prolaznicima u romanu. Saznajemo grube detalje njihova seksualnog života, ali i njezinu priču iz djetinjstva i adolescencije koja nam pruža podlogu da razumijemo djevojčino ponašanje i da naposljetku shvatimo kako je svaki čovjek sklop okolnosti koje su ga pratile kroz život. Isto možemo reći i za našeg pripovjedača. On je čovjek u zrelim godinama i sretnom braku koji je do sada suprugu varao samo s kurvama pa možemo reći da mu je ovo prva afera. O njemu saznajemo samo kroz prizmu žena s kojima je bio i koje je volio, dok minimalno saznajemo i o supruzi, ali dovoljno da možemo sa sigurnošću zaključiti da ju voli. Upravo je supruga naposljetku i glavni razlog zašto ga ljubavnica ostavlja: „kažeš, da ništa u svom životu nisi riješila, da se nikuda nisi maknula jer eto, i ja imam ženu, samo što sam ja još petnaestak godina stariji i držim svoju ženu za ruku dok spavam, i nikad te neću voljeti kao što volim nju. I zato me moraš ostaviti“ (Ferić, 2022:97).
Odnos pisca i mlade umjetnice neobičan je na nekoliko načina. On ju vodi na putovanja, vikende, zajedno se šetaju po Zagrebu i pritom ju uopće ne skriva, čak se ni ne boji da će ga netko vidjeti. Njoj pak on nije prvi stariji ljubavnik i već je bila s oženjenima, i iako se ne skrivaju od ostalih njezin odlazak i dolazak do auta kada on dolazi po nju svjedoči o nečem drugom: „Ali ti se nikada ne osvrćeš, kao da jedva čekaš otići, kao što se ni ne smiješ kad dolaziš. Gledam ti lice mjesecima i već je jesen, već je lišće boje lisičjeg krzna, a ti se i dalje ne smiješiš kad dolaziš i ne osvrćeš kad odlaziš. Nasmiješiš se tek kad uđeš u auto, kao da tek tada počinje tvoja uloga“ (Ferić, 2022: 99).
Je li njezina uloga da bude samo ljubavnica, da postoji samo kad je s njim? Promotrimo lik mlade djevojke kojoj ne saznajemo imena. Već sam spomenula da je imala teško djetinjstvo, rano je izgubila oca na tragičan način, a ostatak djetinjstva njezina se majka borila za njihovo preživljavanje, ali i da javnosti prikaže kako je s njom i njezinom djevojčicom sve u redu. Takav način odgoja doveo je do toga da je rano počela ulaziti u odnose sa starijim muškarcima kako bi nadomjestila nedostatak oca i etiketirala se kao djevojka s „daddy issue“ problemom. Stariji muškarci pružaju joj pažnju i sigurnost kakvu nije imala, no naš pripovjedač pisac vjeruje da će se za nju pojaviti „onaj pravi“, običan dečko njezinih godina s kojim će moći imati pravu ljubavnu vezu. Dapače, on je od početka svjestan da je on njoj samo prolazna faza te se tome ne opire, već nastoji osjetiti zadovoljstvo zbog onog budućeg kojeg je on za nju poželio. No, ona je i umjetnica i njezin konfliktni karakter očitava se i u njezinim djelima kojima svjedočimo tek na samom kraju romana, a koji nam pruža i naznaku da će se scenarij o normalnom dečku i vezi u njezinom životu teško ostvariti na način na koji se ostvaruje kod većine ljude te da će ju njezin apetit za drugo i drugačije pratiti i dalje. No to smo i očekivali, jer djevojka čiji karakter toliko odudara od normalnoga da nas uvlači u neugodu teško da se može magično vratiti u okvire mainstreama i uklopiti u svakodnevicu.
Jedna sasvim obična afera između dosadnog čovjeka u pedesetima i „drugačije“ mlade djevojke ispričana na stilski jednostavan i lako čitljiv način. Pisac nas je šokirao temom, nema potrebe da pretjeruje i sa stilom. Možda nije dosegao Marguerite Duras i njezinog „Ljubavnika“, no ipak smo dobili hrvatsku verziju nešto prilagođeniju našem mentalitetu, a opet dovoljno snažnu da prodre izvan okvira.
Istaknuti vizual: Aleš Suk
#afera #Dok prelaziš rijeku #književna kritika #roman #Zoran Ferić
