U hali Exportdrva u subotu je održano 20. izdanje sajma ploča. Sajam se održava dva puta godišnje unatrag zadnjih deset godina, stoga je njegovo jučerašnje izdanje bilo ujedno i jubilarno. Posjetitelji su imali priliku pretraživati kolekcije šesnaestoro izlagača, od kojih su neki i sami kolekcionari, a neki su predstavljali vlastite izdavačke kuće, odnosno dućane. Zaljubljenicima u zvuk vinila, ali i svim ljubiteljima glazbe, pružena je prilika da u bogatoj ponudi različitih glazbenih žanrova, domaćih i stranih autora, ali i ponudi različitih glazbenih formata – od ploča, cd-a do kaseta, pronađu nešto za sebe. Osim toga, prostor se pokazao izvrsnim za ovakvu vrstu događanja, iskustvo prekopavanja ploča u potrazi za svojim glazbenim miljenicama, kao i druženje u ugodnoj atmosferi Exportdrva uz zvukove klasika svih žanrovskih odrednica mainstream i underground izvođača, pokazalo se kao čarobno samo za sebe.
Tu su čar prepoznali brojni posjetitelji sajma, a u duhu ove atmosfere uživali su i sami izlagači:
„Sajam je super prošao. Meni uvijek bude lijepo jer se volim družiti s ljudima koje vinili vesele i koje gramofonske ploče usrećuju. Uvijek bude zabavno, naročito u jednom rokerskom gradu poput Rijeke. Sam sam ploče počeo skupljati sa svojih 14 godina, a kada su cd-i počeli mijenjati ploče, jedno sam vrijeme prestao. Ploče ponovno sakupljam zadnjih 10-15 godina, a na sajmu u Rijeci svoju kolekciju izlažem zadnjih sedam, osam godina redovito. Inače izlažem i na sajmovima u Zagrebu, Varaždinu, Osijeku, Čakovcu, Koprivnici, po cijeloj Hrvatskoj, ali i izvan nje, u Ljubljani primjerice. U odnosu na druge sajmove, rekao bih da je posjećenost ovog sajma u razini i s drugima, uvijek se okupi jedna kritična masa i uvijek ima dosta zainteresiranih. Nama je izlagačima isto zanimljivo prisustvovati, svatko ima neki svoj interes u tome, bilo da nešto proda, razmijeni, kupi. Primjećujem da interes za gramofonskim pločama izuzetno raste, i zanimljivo u svim generacijama. Moguće je vidjeti petnaestogodišnjake, kao i gospodu od 85 godina, prvi nam je kupac na ovom sajmu došao već u 8.30 sati, i to sa štapom za hodanje! Što se tiče najtraženijih žanrova, tu nema pravila, svaka glazba ima svoju publiku. Traži se sve, od popa do rocka, heavy metala, jazza, bluesa, i do filmske glazbe. Jedino klasika nije baš tražena. Ove je godine i prostor sajma bolji, do sada smo izlagali na otvorenom. U halu Exportdrva stane više izlagača, kao i posjetitelja, ali smo i zaštićeni od kiše. Sve u svemu, bilo je super!“, sajam ploča komentira Robert Šestak, kolekcionar gramofonskih ploča iz Čakovca.
Osim kolekcionara, na sajmu su izlagali i vlasnici dućana gramofonskih ploča. Jedan je od njih Siniša Skopal, vlasnik dućana CD Roxy u Zagrebu:
„Dolazimo iz Zagreba, a naš dućan CD Roxy specifičan je po tome što jedini drži japanske gramofonske ploče, direktno iz Japana. Kao takve, japanske su ploče uvijek slovile kao nešto najbolje što se tiče kvalitete vinila i zvuka kojeg pružaju. Obično kada netko uzme japansku ploču, taj se i vrati jer je razlika u kvaliteti doista primjetna. Isto tako, držimo isključivo originalna izdanja ploča, odnosno njihovih godina izdanja, a novitete baš i ne. Ljudi budu zadovoljni našim pločama, a općenito mi se čini da su ljudi počeli primjećivati da postoji razlika u kvaliteti zvuka između cd-a, digitalnih zapisa i gramofonskih ploča. Ne bih rekao da se radi o prevelikom povratku ploče jer je ploča oduvijek bila ploča, ali ipak u usporedbi s prošlogodišnjim izdanjima sajma, primjećujem da sudjeluje i sve više izlagača, kao i posjetitelja. Sajam traje do 17 sati, a ljudi još uvijek ima. Obično na sajmovima ploča koji traju do 17 sati, već oko 13, 14 sati više nema nikoga, što ovdje nikako nije slučaj. Što se tiče posjećenosti ovog sajma u usporedbi sa sajmovima u drugim gradovima, rekao bih da je ona slična, no pri tom je zanimljivo što je svaki grad specifičan po tome koji se glazbeni stil najviše traži. U Rijeci bih rekao da je najtraženija domaća glazba, od ex-yu glazbe ’70-ih, ’80-ih i ’90-ih, do novijih izvođača današnjice. Općenito je interes za domaćim izvođačima izražen na svim sajmovima, ali mi se Rijeka ipak ističe po pitanju toga, rekao bih da je interes ovdje 60:40 u korist domaće glazbe. Danas, kad je glazba dostupna preko mobitela, lijepo je imati ploču, pucketanje koje slušanje glazbe na gramofonu pruža, nosi neku čar. Čini mi se da to ljudi počinju sve više primjećivati. Osim toga, mnogo je i onih koji dođu sa željom povratka u neka druga vremena, u mladost, na kraju krajeva.“
Osim nostalgije koja ljubitelje glazbe privlači na sajmove ploča, Hanna Divković, izlagačica koja je na sajmu predstavljala PDV Records, primjećuje da interes za gramofonskim pločama raste pogotovo među mlađim generacijama:
„Lijepo je vidjeti kako klinci dolaze s roditeljima na sajam ploča i da ih one zanimaju. Na današnjem je sajmu bilo i jako puno mladih, sve više i više ih bude na svakom sajmu. Izgleda da su stvarno zaronili u taj svijet, što je super. Dosta ljudi počinje skupljati ploče iako još nemaju gramofon, ali postoji puno barova i mjesta gdje možeš donijeti svoju ploču i pustiti je da svira. Mislim da ljudima postaje fora da fizički posjeduju ploču, kao i cijeli proces njenog slušanja, prislanjanje igle na nju… Sve to ima svoju čar, pogotovo u usporedbi sa slušanjem glazbe online. Čak i kad su ploče stare i nisu u najboljem stanju, svaka ima svoju dušu.“
Da su mladi sve više zainteresirani za gramofonske ploče i zvuk vinila, potvrđuju nam i Marko Tomljanović i Nina Krulčić:
„Najviše slušam hiphop, i to underground, koji je teško pronaći jer su zapisi tih izvođača na pločama rariteti. Iznenadilo me da sam pronašao album Pray for Paris Westside Gunna jer je on dosta rijedak, stoga sam ga, naravno, uzeo.“
Nina je uzela ploču Elvisa Presleyja jer je na njoj njena najdraža pjesma. Ploču je kupila, kako kaže, iz nostalgije. Iako nemaju gramofone, Nina i Marko sakupljaju gramofonske ploče glazbenika koje vole.
„Mislim da je među mladima interes za gramofonske ploče krenuo iz nekakvog trenda, ali da bi nas mogao odvesti prema tome da se vratimo na vinil.“, zaključuje Nina.
Bilo da je riječ o trendu, nostalgiji ili nečem trećem, gramofonska ploča nosi svoju čar, ako ništa drugo kao anakron vid subverzije i otpora spram digitalnih zapisa glazbe. Osim toga, poseban je užitak kopati po kolekcijama ploča u potrazi za omiljenim glazbenicima, stoga se radujemo sljedećim izdanjima ovog sajma.
#Exportdrvo #glazba #gramofonskeploče #Rijeka #sajamploča
