S objavljivanjem vinilnog reizdanja kompilacije Rijeka-Paris-Texas (Dallas, 2024.), gotovo u potpunosti zaokružen je ciklus obnove i raznorodnih reminiscencija riječkoga novoga vala u diskografskom smislu. Vjerojatno bi trebalo još skupiti snimke Idejnih nemira za samostalno izdanje i možda složiti još kakvu kompilaciju za nostalgične fanatike od outtakeova koji tehnički baš i nisu za objavljivanje, ali mogu još jedanput autorski dočarati duh onog vremena: od nikad objavljenih demo-snimaka Cacadou Looka i Fita do tonskih zapisa s manifestacije Ri Rock koji su ostali zaključani u mraku komunizma i još ih nijedna demokracija nije uspjela otkovati.
Sva ta glazbena reizdanja neočekivano su uspjela u nakani da se riječki rock javno predstavi u značaju i obimu koji je zasluživao u sedamdesetima i osamdesetima. No djelovanje u zapećku, koliko god je bilo poticajno jer je stvorilo neke nove autohtone autorske kanone, toliko je bilo i frustrirajuće s obzirom da su izvođači i autori iz drugih krajeva dobili mnogo veće medijske zasluge, a time i prihvaćenost među narodima i narodnostima tadašnje države. Ono što su, međutim, ipak svi znali jest da Rijeka ima kompaktnu rock-scenu koja ne uključuje samo glazbenike, nego da ima popratnu regijsku infrastrukturu, od omladinskog magazina Val i emisije Radio Rijeke Bura, do dizajnera, iznajmljivača opreme i krojača (ne zaboravimo da je Jadranka Šegota kreirala u to doba odjeću i za Duran Duran te KajaGooGoo).
Tako se nekako upravo zbog slabih mogućnosti snažnijeg proboja, novi val kao dominantan pravac u riječkom rocku zadržao do kraja osamdesetih, do objave maxi-singla riječke supergrupe Ri-Val Zvuk za zrak i nastupnog albuma Leta 3. Upravo time se i zaključuje antologija riječkog novog vala reizdana prije tri godine, zametak koje je upravo kompilacija Rijeka-Paris-Texas.
Kad se govori o sceni i kad se dokumentira tu scenu, onda je izvjesno kako se ona unatoč ratnim zbivanjima nastavila kotrljati i u devedesetima, štoviše, žanrovski se snažno proširila, diskografski kvantitativno nadmašivši izdanja riječkog rocka iz osamdesetih, a kvalitativno je letvica definitivno podignuta. Tomu je pridonio procvat neovisnih diskografskih kuća i razvoja samizdat-izdanja, od Nema problema nadalje, kao i novi prostori za sviranje, ali i snažnije spajanje s alternativnim organizacijama iz drugih krajeva Hrvatske i inozemstva. Pritom su neki bendovi nastali u osamdesetima, u sljedećem desetljeću doživjeli potpunu afirmaciju, prije svih Let 3 te Laufer s kasnijim izdancima: Urbanom & 4 te Vavom.
Ono što danas nedostaje jest nova riječka antologija, ona koja bi podsjetila na riječke devedesete, od Ugly Leadersa i MC Buffala preko Gipssa i Mona do Fathera i Unlogic Skilla. Za takvo što može biti mnogo jednostavnije nabaviti snimke: objavljene su kod raznih izdavača, tehnički su bolje napravljene a zacijelo ima i nekih rariteta. Na taj način mogao bi se dokumentirati kontinuitet riječke rock scene gdje se vidi da je scena i dalje kompaktna kad su posrijedi protagonisti, no stilski je eruptirala na sve strane.
U devedesetima je, dakako, bilo mnogo lakše doći do diskografskog izdanja, no činjenica je da je dio izvođača objavljivao i za inozemne diskografske kuće. Današnja revalorizacija toga razdoblja zacijelo bi pomogla da se opet vidi kako je riječka scena u to doba imala veći i kvalitativni i scenski, pa čak i komercijalni potencijal nego što je to pohranjeno u sačuvanim tiskovinama toga doba. Također, kako su izdanja tada startala na CD-ima, sigurno bi vinilne reinterpretacije donijele novu kvalitetu, kao što je to slučaj s već dva reizdanja nastupnog albuma Laufera The Best off…
A ako se malo maknemo od povijesnoga revizionizma, sigurno je kako bi se danas mogla složiti relevantna kompilacija koja bi istaknula daljnji nastavak scenskih zbivanja riječkog rocka, ali i snažnije plasirala izvođače koji samostalnim izdanjima stižu uglavnom do publike koja je fokusirana na njihovo autorstvo, eventualno stil. No, My Buddy Moose, Jonathan, The Siids, The Black Room, White on White, One Possible Option, Random, Turisti, Mrave brojim, Kraj programa i drugi bendovi koji danas riječku scenu i dalje drže najvitalnijom u Hrvatskoj, zacijelo bi mogli imati jedinstvenu diskografsku legitimaciju. S izvrsnim pjesmama i odličnim nastupima, njihov domet mogao bi biti znatno širi, a relevantnost izdanja ne bi trebala čekati revalorizaciju 37 godina kao što je to slučaj s kompilacijom Rijeka-Paris-Texas.
Bez obzira što je krasnoslovljenje o Rijeci kao gradu rocka prilično dvojbeno, ovakva izdanja zapravo dokumentiraju vrhunske domete nečega mnogo šireg: hrvatske rock-glazbe.
Bojan Mušćet (1964., Rijeka) djeluje kao novinar, urednik, glazbeni kritičar i publicist od 1980. godine. Objavio je desetak tisuća priloga u više od sto magazina, novinskih izdanja, TV emisija i internetskih portala u Hrvatskoj, regiji, Italiji i Njemačkoj. Pisati je počeo u Omladinskom magazinu Val, najprije o glazbi a kasnije pokrivajući širok spektar tema. Glavni urednik Vala postao je 1988.
Osim Vala, sustavno je objavljivao tekstove Poletu, Novom listu, Vjesniku, Slobodnoj Dalmaciji, Jutarnjem listu i drugim medijima. Bio je urednik u Svijetu, Slobodnom tjedniku, OK!-u, PC Chipu, Mom Mobyju, Poslovnom dnevniku i drugim medijima. Bio je scenarist na HRT-u. Danas je urednik na portalu Glazba.hr. Član HDS-a i HND-a.
Eseji o glazbi objavljeni su mu u zborniku ‘Rock i književnost’, fotomonografiji ‘Bijelo dugme’ te notnim zapisima raznih izvođača, od Jasenka Houre do Jurice Pađena.
Dobitnik je tri Porina: kao urednik za reizdanje albuma Laufera ‘The Best off” te kompilacija ’50 originalnih pjesama’ Arsena Dedića i ‘100 originalnih pjesama’ Ive Robića. Uredio je mnogobrojna reizdanja riječkog rocka.
Bojan Mušćet prozaik je i književni kritičar koji je radove objavljivao u raznim regionalnim časopisima i medijima. Priče su mu objavljene u zbirkama ‘Riječki krug redom’, ‘Dan velikih valova’ ‘Ri Lit – zb(i)rka pripovjedaka’ i u samostalnoj knjizi ‘Taj fatalni poljubac’. Prozu je objavljivao još u Rivalu, Quorumu, Poljima, Poletu, Rijeku i drugim časopisima.
Istaknuti vizual: dio omota kompilacije Rijeka-Paris-Texas (Dallas, 2024.)
#Bojan Mušćet #riječki rock #Rijeka-Paris-Texas #rock #rock glazba
