RIJEČANKE NA FILMU
SESTRE GRAMATICA
Najveće ime koje je Rijeka podarila filmskom svijetu, zasigurno je ono Irme Gramatice, koja je skupa sa sestrom Emmom dostigla sjaj kazališne zvijezde i filmske glumice. Irma Gramatica rodila se u Rijeci 1870. godine u kući što stoji na uglu Bačvarske i ulice Matije Gupca kao prvo dijete u obitelji Riječanke Cristine Bradil i šaptača u putujućim kazališnim družinama Domenica Gramatice. Mlađa Emma rodila se pet godina kasnije.
Godine 1935. Irma je snimila film “Porto”, ostvarenje Amleta Palermija, redatelja kojeg je 1940. godine filmski časopis “Cinema” proglasio najboljim u povijesti talijanskog filma. Nakon tog filma prvijenca slijedi ekranizacija Pirrandelovog romana, “Il fu Mattia Pascal” (Pierre Chenal, 1937). Zatim slijedi uloga u filmu “I mariti” (Camillo Mastrocinque, 1941). Iste godine pojavljuje se u filmu Guida Salvinija “L’orizzonte dipinto” i zajedno sa sestrom Emmom u filmu “Sisignora” (F. M. Poggioli, 1941). Irma i Emma zajedno s Massimom Seratom tumače glavne uloge u filmu “Le sorelle Materassi” (F. M. Poggioli,1943) koji je prikazan javnosti tek 1945. nakon oslobođenja Rima.
Godine 1943. redatelj Leo Longanesi započeo je snimanje filma pod naslovom “Dieci minuti di vita”, ali je snimanje prekinuto zbog ratnih operacija; kasnije je redateljski posao nastavio Nino Giannini i snimio film “Vivere ancora” u kojem se pojavila i Irma Gramatica. Irma Gramatica umrla je dana 14. listopada 1962. godine u 92. Tri godine po smrti Irme umire i Emma. Njoj je bilo 89 godina.
ORETTA FIUME
Prava zvijezda sa riječkog filmskog neba je Claudia Scrobogna, koja je 1938. kao devetnaestogodišnjakinja pobijedila na natječaju jedne kinematografske kuće iz Rima u konkurenciji između 4.535 prijavljenih. Premda se rodila u Rijeci u lipnju 1919. godine, kao Claudia Scrobogna slavu je stekla kao Oretta Fiume. Glumila je u brojnim filmovima sa zapaženim uspjehom. Prvi film u kojem je glumila bio je “L’orologio a cucu” Camillija Mastrocinquea. Partneri su joj bili Vittorio De Sica, Lamberto Picasso te Laura Solari. Potom je uloga u “Retrosceni” Alessandra Blasettija, zatim slijede “Gli ultimi della strada” Domenica Paolella , “La fanciulla di Portici” Marija Bernarda, “Ragazza che dorme” Andreje Forzana, “Don Bonaparte” Flavija Calzavarea. U godini ratnoj 1942. snimila je “La fabrica del imprevisto” , “Quarta pagina” i “Sempre piu difficile”. Djeleći sudbinu mnogobrojnih Riječana, Oretta Fiume nakon II. svjetskog rata napustila je rodni grad i zauvijek se nastanila u Rimu.
LAGO NAIS
Slijedeća zvijezda je Riječanka Lago Nais, znana i kao Pupa La Gattolla koja je karijeru započela filmom “Tutta la vita in una notte”, nastavila ulogom u “Cenerentola e il signor Bonaventura”(1942), da bi karijeru nakon rata nastavila na televiziji.
LILIA DALE
Lilia Dale, zapravo Lily Hans, rodila se 18. srpnja 1919. godine u Opatiji. Nakon Beča gdje je bila podučavanu plesu i recitiranju, dolazi u Rim gdje 1936. sa Totom i Luisom Feridom glumi u “Animali pazzi”. Zatim slijedi “Il signor Max” (Mario Camerini,1937) sa Vittorijom De Sicom, potom “Nonna Felicita”, “Chi sei tu?”, “Il ladro”, “Taverna rossa”, “Manon Lescaut”.
JULCI KELLERMAN-DORETTA SESTAN-ALMA KLARICH
Zahvaljujući svojoj fotogrničnosti i ženstvenosti Julci Kellerman nastupila je u “Quartieri alti” sa Massimom Seratom i u “Grandi Magazzini” sa Amereom Nazzarijem. Julci Kellerman nakon rata živi u Milanu gdje se i udala za znamenitog redatelja, glumca, književnika i scenarista Marija Soldata.
Doretta Sestan nastupila je u filmu Malombra (Mario Soldati, 1942). Vrijedna spomena zasigurno je i Alma Klarich koja je često posuđivala svoj glas prigodom sinhronizacije filmova, ali i radi glumačke uloge u “Due occhi per non vedere” (Gennaro Salvatore Righelli, 1939).
MARIA PIRO
Ono o čemu mnogobrojne djevojčice sanjaju desilo se Mariji Piro. Naime, ova je Riječanka, rođena 1924., bila izabrana za najljepšu djevojku na natjecanju koje je organizirala jedna ugledna milanska novinska kuća. Onodobni tisak pisao je o njenom velikom potencijalu, velikoj filmskoj nadi. Marijina majka je bila Hrvatica, tako da je Marija pored talijanskog, odlično govorila i talijanski jezik. To joj je omogućilo angažman i u hrvatskoj kinematografiji, tako nalazimo podatak iz 1942. da ju je angažirao Hrvatski državni slikopisni zavod “Croatia Film”. Svoju glumačku karijeru ona je započela u kazalištu, u Talijanskoj drami, a potom nastavila u Hrvatskoj drami Narodnog kazališta Ivana Zajca. Umrla je u Rijeci 19. prosinca 1971. godine.
Oprema članka privatna arhiva Saše Dmitrovića i wikimedia commons
#Film #Irma Gramatica #Maria Piro #Oretta Fiume #Saša Dmitrović
