MARTINŠĆICA – ŠKOLA NARODNOG ZDRAVLJA
Znano je da je „za razvoj hrvatskog filma sretna okolnost bila da je veliki vizionar socijalne medicine dr. Andrija Štampar u Zagrebu 1927. uz pomoć Rockefellerove zaklade otvorio modernu Školu narodnog zdravlja koja je u svoj program zdravstvenog prosvjećivanja od samog početka uvrstila i film.” Zanimljivo je da postoje dva dokumentarna filma o nekoć prelijepoj uvali Martinšćici pokraj Sušaka. Oba filma snimljena su u produkciji Škole narodnoga zdravlja.
Odabir Martinšćice nije bio slučajan budući da je tim ljetovalištem od 1929. upravljalo Ministarstvo socijalne politike i narodnog zdravlja, odnosno izravno sama zagrebačka Škola narodnog zdravlja.
U filmu prikazano je „glasovito đačko ljetovalište (4 km od Sušaka), s posve moderno uređenim oporavilištem, gdje se za školskih praznika đaci odmaraju i oporavljaju pod nadzorom nastavnika i liječnika. Čitaonica, glazba, uređaji za tjelesne vježbe, veslanje, nogomet, tenis itd.”
Čest gost-predavač ljetovališta u Martinšćici tijekom ljeta bio je, prvi poslovođa, odnosno scenarist, dramaturg i redatelj Fotofilmskog laboratorija Škole narodnog zdravlja, književnik i publicist Milan Marjanović.
„Treba napomenuti i to da je g. Marjanović snimio za film sav život učenika u đačkom ljetovalištu radi prikazivanja u školama. Željeti je da ovaj film bude umnožen i razaslat ne samo po školama nego i po drugim gradskim kinima, kako bi građani, roditelji učenika, mogli na platnu vidjeti zanimljivost i korist ovog đačkog ljetovanja na moru.” Doista, u ljeto 1927. godine, režirao je svoj prvi film, a ujedno i snimio srednjometražni dokumentarni film „Đačko ljetovalište Martinšćica”.
Od stotinjak filmova stvorenih u Školi narodnog zdravlja, zdravstveno-propagandnih, etnografskih i kulturnih, čak sedamdeset filmova je snimio ruski emigrant Aleksandar Gerasimov. Njegov visoki profesionalizam, upornost, postojanost i odanost žanru učinili su ga jednim od najplodnijih i najznačajnijih ličnosti dokumentarnog filma između dva rata.
Iz njegovog snimateljskog opusa za Školu narodnog zdravlja za ovu prigodu možemo izdvojiti filmove: „Kraljevica” (1930.), „Izlet Jadranske straže na Rab” (1932.), „Kamo da pođemo na ljetovanje” (1932.), „Naše primorje” (K.Brosler, 1932.), „Martinšćica” ( D.Chloupek, 1935.), „Pjesme i plesovi otoka Krka” (1936.), „Krk najveći i najnapučeniji otok Jadranskoga mora” (1938.). Aleksander Gerasimov i Anatolij Bruhovjetski Bazarov zajednički su snimili „Otok Krk, Pag, Rab” (K.Brossler, 1932.).
Svojevrsna zanimljivost je i podatak da su neke školske ustanove imale pored biblioteke i zbirke učila i kino-projektor. Poznat nam je slučaj trsatske osnovne škole koja je imala kino projektor model „Pathe-Baby”.
Škola narodnog zdravlja bila je od samog početka prisutna na Sušaku o čemu svjedoči i podatak da je u Domu narodnog zdravlja, u Kumičićevoj ulici, na Krimeji, pored mnogobrojnih odjeljenja 1929. godine otvorena higijenska izložba. Ona je raspolagala različitim promidžbenim materijalom poput kino-aparata, dijapozitiva, slika i filmova. Promidžbeni materijal se posuđivao društvima i općinama, te je služio liječnicima Doma kao pomoćno sredstvo prigodom zdravstvenih predavanja.
Godine 1930. u Beogradu dolazi do osnivanja dioničarskog društva Jugoslavenski prosvjetni film, kojem je na čelu stajao Kastavac, dr. Milan Marjanović. „Njegov pogled bio je uvijek okrenut budućnosti filma i zato je, bez ikakvih predrasuda i nostalgije, podastirao zadaće oko čijih izvršenja su se mogli okupiti svi koji poznaju i vjeruju filmu…Bio je protiv vulgarnog utilitarizma i svođenja državnih promidžbenih ciljeva u djelokrugu filma na površne feljtone i plakate. To je prvi čovjek u našoj filmskoj povijesti koji je filmskoj promidžbi prišao na jedan suvremen, širok i znalački način.”
Snimatelji JPF-a su u sezoni 1930-31 snimili gotovo dvjestotinjak filmova među kojima za nas osobiti značaj ima film Sušak. Ovaj film kao i druge iz produkcije JPF-a koristila su pojedina ministarstva i vladine institucije za promidžbu u zemlji i inozemstvu, ne bi li tako popravili katastrofalan image zemlje u svijetu što ga je stvorila Aleksandrova diktatura. Nije nebitno napomenuti da je Milan Marjanović bio voditelj središnjeg press-ureda Predsjedništva vlade.
U rujnu 1925. u Selcu, u vili Odilon, koju je izgradila slavna bečka glumica, boravio je mali Karađorđević, prijestolonasljednik Petar II. Tom je prigodom „dozvoljeno kino operateru, da uzme nekoliko snimaka malog kraljevića. Ti filmski snimci uzeti su u trenutku kad se mali kraljević igrao lađicom. Snimci su izvanredno uspjeli i oni su vrlo vjerni.” Filmski snimatelji pratili su i njegovog tatu i mamu, kraljicu Mariju i kralja Aleksandra kada su 6. listopada 1925. godine posjetili Sušak, Krk i Rab.
Slično današnjim televizijskim i video spotovima koji se koriste u promidžbene svrhe tako su dvadesetih godina snimani propagandni nijemi, a tridesetih godina osobito su bili popularni „turističko – propagandni ton filmovi”.
Na državni blagdan 2. prosinca 1925., prikazan je pred malim brojem gledatelja film turističko propagandnog karaktera „u dva dijela”, „Hrvatsko Primorje i Dalmacija”. U filmu je prikazana cijela obala od Sušaka do Dubrovnika, gdje se pored bajne dalmatinske obale moglo vidjeti Sušak, Crikvenicu, Novi, Krk i Rab. No, nakon ponovljene projekcije sljedećeg dana utvrdilo se da je „Sušak prikazan svega samo u nekoliko detalja, to je odlučeno da se izvrši filmsko snimanje Pećina, najljepšeg dijela grada. Taj dio bit će umetnut u filmu Primorja i Dalmacije…” Da bi se što bolje predstavili gledateljima, potencijalnim turističkim posjetiteljima, u Mađarskoj, Austriji, čehoslovačkoj i Njemačkoj, grad Sušak je trebalo dostojnije prikazati. Filmskim snimateljima koji su trebali napraviti dopunske snimke ništa nije smjelo manjkati, pa je tako parobrodarsko društvo „Jadranska plovidba d.d.” stavilo na raspolaganje svoj brodić „Galeb”. Sa „Galeba” su napravljeni snimci morske obale kod Pećina, s naglašavanjem kupališta hotela „Park” i hotela „Jadran”. Pored gledateljstva u spomenutim zemljama, film su trebali vidjeti i gledatelji u Sjedinjenim Američkim Državama. Točnije, u Filadelfiji, gdje se 1926. održavala velika svjetska kulturna izložba.
Nadalje, prema jednom zaključku propagandnog odbora banovinskog turističkog savjeta u Zagrebu iz 1937., odlučeno je da se pristupi snimanju turističko-propagandnog filma Hrvatskog primorja koji bi bio namijenjen promidžbi turističkih mjesta Hrvatskog primorja.
Među snimatelje koji djelovali na području današnje Županije primorsko-goranske možemo svrstati i legendarnog Oktavijana Miletića koji je 1937. snimio „Od Zagreba do Raba” (vjerojatno je bio prikazan i Sušak). Pored brojnih gostujućih snimatelja, Sušak je dao nekolicinu filmskih snimatelja amatera koji su postigli zapaženi uspjeh. Među takve spadaju Milan Dilmy, Ivana Tićak i Boris Pajkurić
STRANCI
Premda su njemačkim redateljima i filmskim ekipama eksterijeri južne Dalmacije bili su daleko egzotičniji od ovih naših kvarnerskih, udaljenost Dubrovnika, Korčule i Visa, pružila je šansu i našim krajevima. Sušak, koji je bio polazna točka svih parobrodskih linija za Gornji Jadran bio je ujedno i prolazna luka za mnogobrojne filmske ekipe. U ljeto 1927. prirodne ljepote našeg mora od Sušaka pa do lipe Boke snima njemački režiser gospodin Bethke, a sljedeće ljeto 1928. godine „Glasovita filmska industrija Grunbaum iz Berlina odlučila je da snimi jedan originalan film na našem moru. U filmu su glavnu ulogu igrala malena djeca, i u njemu je prikazan život, veselje, zdravlje, i napredak djece na našem moru i suncu. U tu svrhu doputovala je u Sušak 25. o.mj. i proslijedila na Rab filmska zvijezda prvog reda gdja. N. von Nagy sa svojim suprugom režiserom Konstantinom I. Davidom. Supruzi su u društvu engleskih glumaca Miss Boche i Mr. Werne, režijskog asistenta Waltera Zeiske i jednog kino operatera. Krk i Bakar su odabrali kao mjesto najpodesnije za izvedbu naumljenog filma.”
Fotografije: Arhiv Istrapedije, Antikvarijat Mali Neboder, Wikimedia Commons
Warning: Invalid argument supplied for foreach() in /home/tisakbiz/artkvart.hr/wp-content/themes/cenote/template-parts/content-single.php on line 56
