Protekloga se vikenda na plaži Bivio održao deveti po redu Empeduja Punk Festival. Sve već o njemu znate – znate da je lokacija na kojoj se festival održava, okružena morem s jedne, i šumicom s druge strane, sama po sebi čudesna, znate i da kada takvoj geografskoj pogodnosti dodate još binu, pošten svijet kojemu je ta plažica omiljeno vikend odredište, i barem 200-tinjak pankera koji su na istu došli ne bi li se i oni u tom kaosu na neki način malo opustili, rezultat ne može izostati.
Popodnevni su mi sati, netom prije početka festivala, redovito ondje omiljeni. Ima nešto tako prekrasno komično u toj interakciji pankera i „običnih“ kupača koji začuđeno promatraju pridošlice na njihovoj plaži, jer, Empeduja je u cijelosti takva, malena i prijateljska, na njoj ponajviše obitavaju oni kojima je ona u hodajućoj udaljenosti od stana, jer pronaći mjesto za parking, tamo je lutrija. Komičnih anegdota, u tom pogledu, nikada ne nedostaje. Tako je, primjerice, ove godine kada smo se sestra i ja spuštale prema plaži, dečkić od kakve četiri godine za nama vikao: „Mama, mama, vidi još dvije pankelice!“, jedna nas je starija gospođa pitala jesu li poderane najlonke stvarno sada u modi, dok se druga po plaži raspitivala za koga je humanitarni koncert, na što mi je malo falilo da ne odgovorim: „Gospođo, za lokalnu punk scenu!“. Ne bi to na koncu bila laž, jer sceni poticaja uvijek treba, posebice zato što je Empeduja jedini riječki punk festival, a minusi baš i ne doprinose njegovu opstanku.
Iako je svako izdanje Empeduje imalo svojih specifičnosti, festival je ove godine dosegnuo svoj vrhunac. Posjetitelja nikada nije bilo više, a propusta u organizaciji nikada manje, za što je ponajviše zaslužan Andrej Vučinić Škot.
– Mislim da nam je ova godina najbolja do sad, kako po posjeti, tako i po atmosferi, bendovima, pozitivnim komentarima.. Prvi dan je prošao u potpunosti bez ikakvih problema, drugi dan isto tako, iako je bilo nešto manje ljudi, ali je atmosfera i dalje bila super, svi su bili pozitivni. Mislim da nije nužno do lineupa, neki kažu da je bio bolji prvi dan, neki da je bolji drugi, ali dobar dio ekipe se prvog dana „razbio“, tako da je to možda bio razlog što nisu došli drugi dan, ali su ih opet nadomjestili neki ljudi koji nisu bili na otvaranju. Tijekom godine ćemo saznati hoće li ovogodišnja Empeduja stvarno biti zadnja, ali mislim da nitko ne želi da je zadnja. Jedino, nitko ne želi preuzeti, hahaha. Smislit ćemo nešto valjda. Ali da, ova godina je stvarno super, u petak ne da nije bilo problema, bilo je anti-problema, znaš ono, naviknut si na to da bendovi kasne, a svi su bili na vrijeme, neki su čak i ranije završavali. I sad, gdje su problemi, nešto je čudno, nešto fali, haha. Vidjet ćemo hoće li biti Empeduje druge godine, ako ne bude Empeduje, bit će nešto slično na nekoj drugoj lokaciji. Uglavnom, scena raste, viva punk, zaključuje Andrej Vučinić Škot, organizator Empeduja Punk Festivala.
Empeduja se tako kroz godine poboljšavala, kulminirajući u svom devetom izdanju. Iako je organizacijski dio posla sada neusporedivo bolje odrađen do li prijašnjih godina, činjenici da je ove godine Empeduja bila dosad najposjećenija sigurno doprinosi i manjak sličnih događaja u Rijeci i okolici, ali i mogućnost da desetog izdanja nikada neće biti.
– Ovo mi je sedma Empeduja, druga na kojoj sviram. Mislim da se ta „zadnja Empeduja“ provlači već neko vrijeme, to Škot govori već neke tri ili četiri godine, hahaha. S jedne strane moguće je, znam iz vlastitog iskustva koliko u organizaciju nekog takvog događaja treba uložiti truda i energije, dakle nije baš jednostavno, a s druge strane, pretpostavljam da će ga ova godina malo pogurati, da će mu dati elana da održi i desetu. Ako se slučajno vlasnik kafića promijeni, pretpostavljam da neće više biti punka na Empeduji, ali ako ostane Čarli, mislim da su jako velike šanse da doživi desetu obljetnicu. Ova godina je od prošle neusporedivo bolja, puno je bolji lineup, puno je više ljudi, i što se tiče atmosfere, i generalnih vibracija, festival je na puno većoj razini nego prošlih godina. Rekao bih da je ovo najbolja Empeduja do sad. Ona ima taj svoj poseban štih koji ju čini festivalom koji se na neki način ističe od drugih, uz Martinsku u Šibeniku, baš ta lokacija pokraj plaže, i to kad „raskantani“ ujutro dočekamo daily life na plaži, to je posebno, zaključuje Jan Finderle, član zagrebačkog benda Plastika.
Da je Empeduja kulturno dobro ovoga grada, a Škot praktički obitelj svim riječkim pankerima smatra Vuk Milanović, dok veteran riječke scene Bager žali što postoji mogućnost da se jedini riječki punk festival ugasi.
– Ne znam jesam li bio na svakoj, ali bio sam na jedno pet, šest dosadašnjih Empeduja, i slažem se s Bagerom da bi bilo stvarno žalosno da se jedan ovakav festival ne nastavi. Mislim da je lineup ove godine izvrstan, organizacijski je ova godina isto vrhunac, sound je bolji, striktni su u rasporedu, nema kašnjenja, nema problema s opremom.. Mislim da je ovo stvarno vrhunac, najviše što se može izvući iz jednog ovakvog mjesta za svirke, rekao je Domagoj, vokal riječkog metal benda Krematorium.
– Mislim da je jako tužno da je ova godina možda zadnja, i svaka čast Škotu što nosi to na svojim križima već devet godina, i stvarno se nadam da će se malo mlađe generacije pokrenuti i preuzeti inicijativu, pa da Škot njima to ostavi, ali bi stvarno bila velika šteta da ne bude te desete Empeduje, bez veze je da završi na devetoj. Ove godine mi je bolji lineup nego prošle, ali ovdje mi je uvijek super, volim Rijeku i volim tu doći. Ove godine stvarno ima puno više ljudi, što mi je jako drago. Samo da Škot ne ide više u tolike minuse pa da se održi i ta deseta, govori Marta, frontmanica zagrebačke Plastike.
Iako neki smatraju da je „zadnja Empeduja“ tek puki marketinški trik, koji je, prema svemu sudeći, ove godine odradio dobar posao, činjenica je da se ne zna tko će iduće godine dobiti koncesiju za beach bar, a ne bude li Damira Čargonje Čarlija na Kantridi, teško da će biti punka. Ipak je malotko u današnjem društvu voljan uvijek ići glavom kroz zid, i odbijati komercijalu ma koliko ga to koštalo. Priznajem da i meni, poput većine dugogodišnjih posjetitelja Empeduja Punk Festivala, sama pomisao na njegov završetak prije jubileja teško pada. Pa ipak, na riječkoj je alternativnoj sceni u posljednjih godinu dana osvanuo ne jedan mladi punk bend, a postoji mogućnost da će se s „novim“ Palachom razviti i neka „nova“ generacija mladih buntovnika. Škotov se apel za pomoć u organizaciji festivala odnosi upravo na njih, jer, iako je lokacija važna, ona bez volje ničemu ne služi. Empeduja Punk Festival godinama je držao scenu na životu, a iako nitko zapravo ne zna hoćemo li se od njega zaista rastati, upotrijebit ću stihove s posljednjeg albuma legendarnih pulskih veterana hrvatskog punka, KUD Idijota, savršeno primjenjive na mogući završetak ovog poglavlja: Ide dok ide, traje dok traje, nekad se dobiva, nekad se daje!
Naslovnu fotografiju snimio Aleš Suk
Fotogaleriju snimila Sanja Prodan
