Prije pet godina, na festivalu „Štikla“, Aleksander Ipavec, Zoran Majstorović i Alberto Sergi svirali su pred brojnom publikom tradicionalnu talijansku glazbu. Jučer, 24. kolovoza, je umjesto Sergija na udaraljkama nastupio Bojan Skočilić na kontrabasu, a Ipavec trio je na Morskom prascu stvorio pravu plesnu atmosferu. Nitko nije sjedio mirno uz ritam tanga i bossa nove, ali i tuniške i balkanske glazbe.
Koncert je započeo skladbom „Quizas, quizas, quizas“ kojom je trio najavio odličnu večer. Spoj harmonike, kontrabasa i gitare (kasnije i saza) stvorio je vrlo zanimljiv i kompaktan zvuk, a glazbenici su vrlo dobro pratili međusobne ideje pojedinačnih sola, baš kao i publika koja je pljeskom nagrađivala najbolje solaže. Trio je nakon toga preselio publiku u Sjevernu Ameriku slobodnom improvizacijom koja je imala elemente bluesa i boogie woogieja. Čuti harmoniku u tom stilu glazbe je izuzetno rijetko. Potom su izvedene skladbe „Bahia“ koju je napisao Anouar Brahem iz Tunisa te skladba „Jovano, Jovanke“. Na kraju prvog seta, Aleksander Ipavec trio izveo je skladbu „Libertango“ koja je izazvala potpuno oduševljenje publike.
U drugom dijelu koncerta, trio je nastavio s poznatim skladbama: „Besame mucho“, „Oblivion“ i skladbom „Misirlou“, tradicionalnom pjesmom s grčkim i bliskoistočnim korijenima koja je postala poznata u verziji Dicka Dalea iz 1962. godine. Hrabro je uzeti tako poznate i unutar njih improvizirati pritom zadržavajući harmoniju te jasnu strukturu skladbe. A bilo je vrlo zanimljivih elemenata u improvizaciji, dijelova koji su u tango spajali s balkanskom glazbom, kombiniranja više stilova, a u uvodu „Libertanga“, Ipavec je na harmonici u uvodu prije izlaganja teme koristio početak skladbe „Bumbarov let“.
„Ako poznaješ dobro skladbe i ako poznaješ dobro stil, ništa nije teško. S dobrim muzičarima sve je lako. Jako smo uživali. Taj čudesni kraj tu blizu mora, na plaži, super publika i suvereni muzičari… To je meni nevjerojatno“, rekao je Aleksander Ipavec nakon koncerta.
Zoran Majstorović s Ipavcem svira već dugi niz godina. „Svirali smo dosta intenzivno u jednom bendu u Italiji u sastavu „Arakne Group“, izdali smo čak dva albuma. I odonda smo se nekako baš glazbeno zbližili i odonda volim svirati s njim, gušt mi je svaki put kad sviramo zajedno. On je glazbenik koji harmoniku, koja je kao instrument dosta podložna stereotipu i uvijek se veže na narodniji zvuk tu gdje mi živimo, svira potpuno drukčije. On može svirati narodnu glazbu, argentinski tango, jazz balade…Zaista barata na harmonici svim stilovima i to mi je nešto stvarno super. Harmonika kod nas nije prisutna u nekim drugim stilovima izuzev polke i narodne glazbe, tako da mi je jako drago da smo doveli jednog harmonikaša koji svira u svim stilovima. I to jako, jako dobro. I Bojan je jedan fantastičan kontrabasist, tako da mislim da smo imali baš jedan fantastičan koncert i da je publika lijepo reagirala, mislim da su svi zadovoljni, bilo je cool“, rekao je Zoran Majstorović.
Sinoćnjim koncertom završen je festival „Štikla“ koji je u tri večeri ponudio različitu vrstu glazbe u izvedbi odličnih glazbenika.
„Ovo je već trinaesta „Štikla“ po redu. Kada smo to pokretali uopće nismo imali ideju da će potrajati, a već dugo djeluje što je super. Mislim da je super da imamo različite stilove. Na prvom koncertu svirao je trio Franolić Mureškić Gabrić; trio koji dosta izvodi etno glazbu, odnosno glazbu koju njihovi instrumenti diktiraju. Jučer smo svirali puno više jazza, i to neki američki „mainstream“. Publika je super reagirala, pljeskali su na sola šta je meni vrh; da plješću na sola na koncertu na plažu u ovakvom ljetnom kontekstu. Današnji koncert je bio najraznolikiji. Presjek harmonike od bossa nove, tanga, nekog bluesa, čak do balkanske muzike. Svašta smo prošli“, rekao je Majstorović.
Svaka večer festivala omogućila je da u opuštenom tonu slušatelji čuju skladbe koje nastaju u trenutku, spojem različitih glazbenih tradicija i improvizacijskih virtuoznosti, u različitim stilovima i potpunoj slobodi. Bez obzira koliko se glazba mijenja, bez obzira na popularnost i trendove, „Štikla“ donosi sve ono što glazba zapravo jest; slobodna misao koja prelazi granice i postaje vječnost.
Istaknuta i ostale fotografije: Klara Stilinović
