U čast obilježavanja 350 godina od smrti Ane Katarine Frankopan Zrinjski, glumica Ana Vilenica izvodi monodramu „Ana Katarina“, predstavljajući se likom ove hrabre, samozatajne, ali nadasve snažne žene koju povijest nepravedno zaboravlja.
U gotovo jednosatnom solilokviju Ana Katarina Frankopan prebire po svom životu, djetinjstvu, obrazovanju i čitanju… ali i odgovornosti za obitelj, djecu i za imanja uz frankopanske kaštele, o kojima je morala skrbiti dok je njezin suprug Petar Zrinjski, ratovao protiv Turaka.
Radnja predstave svedena je na kobnu noć u kojoj Ana Katarina mozaično slaže sjećanja i vodi nas kroz povijest hrvatske plemićke obitelji Frankopan, koja nestaje smaknućem dvojice „urotnika“ – Aninog brata Krste Frankopana i supruga Petra Zrinjskog – u Bečkom Novom Mestu, 1670. godine.
Ako nam je kao učenicima, u osnovnoj i srednjoj školi hrvatska povijest 17. stoljeća bila nezanimljiva i svedena na nekoliko činjenica, ova monodrama u izvedbi Ane Vilenice učinit će ju živom, razumljivom, bliskom…
Već sama asketska pojava glumice, odjevene u jednostavnu crnu haljinu s krunicom u ruci, nagovještava tragičan život, u kojem je Ana Katarina – izgubila sve: supruga, svoje četvero djece, brata i hrvatska imanja obitelji Frankopan…
Vilenica ne igra Anu Katarinu kao neku patnicu ili naivnu poetesu kakva je odgojem i porijeklom mogla postati.
Ona je ponosna, obrazovana, ali i vojnički čvrsta te oštroumna pri donošenju odluka koje mijenjaju povijest. Vodeći nas kroz svoj život, Ana Katarina potpuno vjerno prikazuje prilike u kojima se u to vrijeme živjelo, političke smicalice i zavrzlame koje su uvijek krojile sudbinu našeg prostora na kojem su se lomila koplja i sukobljavali interesi različitih imperija.
Ona ne negira svoju ulogu u političkim odlukama Zrinjskih i Frankopana. Dapače, upravo kretanjem po europskim dvorovima, ulila je ratobornim muškarcima iz svoje obitelji lažnu nadu u značaj ovih prostora i mogućnost donošenja samostalnih političkih odluka…
Slušajući ju, na trenutke se čini da se sva ta povijest – i dalje događa…
Iako odgojena u njemačkom duhu – majka joj je bila Uršula Innhofer – Ana Katarina ne samo što je predano podržavala antihabsburšku politiku svog supruga Petra Zrinjskog, već je vrlo aktivno štitila hrvatski jezik na kojem je pisala, a među ostalim je i autorica molitvenika „Putni tovaruš“ na narodnom jeziku ovih prostora.
Autor teksta, Edi Mužina, dao je šansu i tom nekadašnjem jeziku, završavajući predstavu potresnim oproštajnim pismom koje Petar Zrinjski piše supruzi Ani Katarini noć uoči pogubljenja. Iako arhaičan, taj jezik je sasvim razumljiv, a izgovoren sjajnom dikcijom Ane Vilenice zazvonio je nekako svevremenski…
Dramaturški, monodrama „Ana Katarina“ izvrsno balansira između upravnog govora i opisa povijesnih činjenica. Glumica sjajno prelazi iz uloge povijesnog promatrača u rolu supruge, majke ali i pokretačice povijesti, održavajući stalno fokus na tragediji koja će uslijediti.
Na kraju ćemo doznati i njenu sudbinu – nakon što preuzme odgovornost za zavjeru, pada u nemilost bečkog dvora i umire kao zatočenica samostana dominikanki u Grazu…
Monodrama „Ana Katarina“ igra se pod okriljem udruge Fun Da Mental, koja se ovim projektom priključuje županijskoj kulturno-turističkoj ruti Putovima Frankopana.
Edi Mužina: ANA KATARINA Izvedba Ana Vilenica Režija Ana Vilenica i Edi Mužina Oblikovatelj tona Saša Predovan Glas djevojčice Zore Veronike Cvita Vidučić#Ana Katarina #Ana Vilenica #Edi Mužina #Fun Da Mental #monodrama
