Tanja Blašković (1992.), multimedijalna je umjetnica rođena u Rijeci, odrasla u Pazinu. Završila je Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Puli, nakon koje upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, gdje 2017. ostvaruje status magistre likovne pedagogije, modula Slikarstvo. Tanju Blašković, riječka i šira regionalna umjetnička publika poznaje kao autoricu brojnih društveno angažiranih murala u javnom prostoru, a njezin brand Eston Teco, na temeljima održive proizvodnje tzv. upcycling mode, postaje sve vidljiviji na mapi ekološki osvještenih dizajerskih inicijativa regiona. Pričali smo s Tanjom o njenim počecima, kao i planovima za blisku budućnost.
Unatoč tome što se tvoje ime, odnosno brand Eston Teco, danas ponajviše veže uz modni dizajn, ishodišta se tvog djelovanja nalaze u slikarstvu. Koje su to slikarske prakse utjecale na specifičnost suvremenog vizualnog izričaja? Djeluješ li još uvijek aktivno na muralističkoj riječkoj sceni?
Nešto što sam razvijala na faksu i što je obilježilo početak mog umjetničkog djelovanja jest princip izrade instalacija od recikliranih plastičnih vrećica – proces kojeg ja vidim vrlo sličnim onom slikarskom, posebice kada je riječ u nanosu boja. Drugi slikarski angažmani po kojima se prepoznaje moj rad su murali, koji su uvijek usko vezani uz motive žena, životinja ili biljaka, pa iako nježnog vizualnog rukopisa, trudim se da prenose jasnu i snažnu poruku. Prilikom njihove izrade, rad što je moguće više prilagođavam javnom prostoru, na način da ne bude invazivan, ali istovremeno, mora biti politički odnosno društveno angažiran. Što se tiče izrada murala, najčešće djelujem po pozivu – nekad je to honorirano, nekad nije (haha), ali ako je priča super, onda joj se odazovem. Postojalo je par inicijativa koje su bile aktivne na polju street art-a. Jedna od njih bila je Akumulator, koja nažalost više ne postoji. Nadalje, kao primjere pozitivnih praksi, danas su aktivni Vijeće mladih Benčić sa street art radionicama za klince u Križanićevoj, kao i udruga Urbani Separe, na čijim sam projektima vrlo često sudjelovala, dok se na koncu nisam i sama pridružila timu.
Što je Eston Teco i na kojim premisama počiva njegov dizajn i proizvodnja?
S obzirom da se tehnika peglanja plastičnih vrećica pokazala iznimno široke primjene, a materijal super izdrživim, paralelelno s izradom umjetničkih instalacija tehnikom recikliranja, započela sam u istoj tehnici izrađivati i uporabne umjetničke predmete. U međuvremenu me počela sve više privlačiti upcycling moda kao proizvodnja modnih odjevnih predmeta od već postojećih materijala, stoga sam odlučila proširiti spektar proizvoda kao i načine izrade odjeće, odnosno njene proizvodnje. Iako bi najodrživijim načinom proizvodnje bio onaj da se više ne proizvodi apsolutno ništa, mogu reći da Eston Teco brand danas koristi i promovira najodrživije moguće prakse proizvodnje modnih predmeta, pa se materijali pribavljaju ili donacijom ili kupnjom već rabljene odjeće. Ponekad mi se u moralnom smislu postavi pitanje „uskraćujem” li potencijalnom kupcu odabir nošene odjeće ukoliko je na taj način otkupim i preradim, ali s druge strane, toliko se odjeće proizvodi, da je gotovo nemoguće ikojem kupcu uskratiti željeni komad.
Na koje sve načine Eston Teco promiče održivost u proizvodnji?
U samom početku djelovanja branda, moj dečko Luka i ja, krenuli smo u proizvodnju serija majici s printevima. Potrudili smo se da svaka pojedinačna stavka konačnog proizvoda, sve od tkanine pa do korištenih boja za print, posjeduje certifikat koji svjedoči o izvrsnosti kvalitete i njenome održivome podrijetlu. Nakon kraćeg istraživanja, shvatili smo da je sistem dobivanja certifikata nabavljenih proizvoda vrlo „šupalj” i da je tu zapravo riječ o greenwashing-u kao marketinškoj strategiji kojom je certificirani proizvod, samo prikazan održivim. Nakon takvih razočaravajućih spoznaja, odlučili smo se za novi pristup proizvodnji, koji je ujedno utjecao i na razvoj posve nove estetike. Riječ je o specifičnoj tehnici kolažiranog kroja koja je posljednjih godina postala velikim hitom na svjetskoj, europskoj i nacionalnoj modnoj sceni, a čija je glavna specifičnost – vidljivost šava s vanjske strane kroja, jedna od reminiscenija na modu devedesetih. Specifičnost Eston Teco serije, jest ispisivanje natpisa vanjskim šavom, a jedna od poznatijih serija svakako je ona RIOT.
Na koji način komuniciraš s kupcima i tko su oni? Postoji li dostatni interes među nacionalnom publikom za kupnjom modnih predmeta ekološki osvještene distribucije, ili je tako što u Hrvatskoj još uvijek nedovoljno prisutna praksa?
S kupcima ponajviše komuniciram preko društvenih mreža, odnosno web stranice www.estonteco.com, a publika je jako raznolika, od mlađe ekipe do starijih kupaca. Najsretnija sam kada informacija o brendu dođe do ljudi koji cijene takav rad i koji će doprinjeti širenju priče o održivijem načinu konzumiranja mode, a često se pokaže da je podrška od aktera/-ica kulturno-umjetničke scene RH, jedan od uspješnijih PR strategija za brendiranje. Interes svakako postoji i na nacionalnoj i internacionalnoj sceni, iako mi se čini da je, zbog sve većeg greenwashing-a, sve teže s kupcima stvoriti odnos povjerenja, pa uvijek razvijam i mijenjam način komuniciranja. Važno mi je da sam iskrena i autentična u tome što radim.
Vidiš li svoju budućnost u modnom dizajnu?
Vidim, ali možda u nekom drugačijem obliku nego li je on uobičajen u modnoj industriji. Voljela bih raditi u nekom manjem timu, od maksimalno desetero ljudi, koji su pošteno plaćeni za svoj rad, u dobrim radnim uvjetima i velikom radnom prostoru. Voljela bih imati svoj dućan, kao mjesto prezentacije kreativnog rada koji je prije svega – slobodan.
Koji su novi planovi za Eston Teco? Očekuje li nas neki nadolazeći projekt ili kolekcija?
Trenutno se bavim razvojem nekoliko materijala, i ekperimentiranjem sa zero waste pristupom izrade. Tako što znači da čuvam svaki mali komadić tkanine i končić i od njih stvaram neki novi materijal. Satima režem i spajam, trenutno traper i pletenine, ali tko zna gdje će me to odvesti. Nove kolekcije radim svakih nekoliko mjeseci tako da svakako uskoro stiže nešto novo. Ono što bi ja svakako voljela u budućnosti jest više surađivati sa glazbenicima i kazališnim skupinama (kao što sam surađivala s glazbenicom Neyom na spotu za njenu pjesmu Bunter). Trenutno radim kostime za jednu glazbenu skupinu s kojom možda nikada ne bi spojili Eston Teco, ali o tome kada za to bude vrijeme!
Fotogalerija: Aleš Suk
#Eston Teco #moda #street art #Tanja Blašković #Upcycling
