1559. Nekoliko tisuća Turaka predvođenih Malkoč-begom, stigli pred Klanu i pokušali sve moguće da je na juriš osvoje. Na sreću, bili su odbijeni i protjerani izgubivši mnogo ljudi.
Izvor: Zbornik društva za povjesnicu Klana, svezak 3 – Prilozi za povijest, kulturu i gospodarstvo, str.158/280
“Zanimljivo je da su Osmanlije vrlo učestalo prolazile grobničkim područjem, te su na njemu ostavili značajne tragove. Prema izvještajima sa početka XVI. stoljeća postoje dojave o požarima na Grobinštini prilikom dolaska Osmanlija. Da je situacija s osmanlijskim provalama na području Grobnika bila izrazito ozbiljna, svjedoči i činjenica da su upravo u navedenom periodu sagrađene dodatne kule i vanjske zidine oko samog grada. Petar Brajković, grobnički kapetan, 1565. poslao je pak obavijest u Klanu da iz smjera Bribira javljaju o kretanju osmanlijske vojske. Ta ista, tada upozorena Klana, četiri godine kasnije doživjela je opsadu uglednog osmanlijskog vojskovođe Malkoč – Bega. Vojska se vraćala iz pljačke u Kranjskoj pod zidinama Gradine u Klani bila poražena. S druge strane u grobničkoj tradiciji postoji predaja da je turski paša na Grobinštini stradao od pogotka praćkom i pao mrtav! Ove natuknice o vojnom djelovanju Osmanlija na širem riječkom području pokazuju nam da je njihova prisutnost bila vrlo osjetna, te je to imalo značajan utjecaj na svakodnevni život i razvoj Rijeke.”
Izvor: http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=60&C=27
1909. U Rijeci rođen Leo Valiani (Leo Weiczen), antifašist, novinar, političar, povjesničar i doživotni senator Italije, jedan od četvorice koji su odlučili o Mussolinijevom smaknuću. Rođen u liberalnoj židovskoj obitelji u kojoj se govori njemački. Njegov otac, Oser Wolf, rođen je u Jánosdu u Transilvaniji i izvorno je nosio prezime Waizen; 1891. nastanio se u Rijeci, gdje je radio kao prodavač žitarica. Majka, Margherita Geller, bila je podrijetlom iz Brčkog, a suprugu se pridružila 1909. godine. Bila je u rodu s Theodorom Herzlom, osnivačem modernog cionističkog pokreta. U Rijeci poznat kao Adolf Weiczen, Leov otac umire rano, te Leo, zbog održavanja obitelji, sa 16 godina napušta školu. Već je tada antifašist duboko zainteresiran za društvenu nepravdu i nejednakost, što usvaja kao životnu misiju 1922., protjerivanjem Zenelle i njegovih pristaša. Godine 1927. prezime mu je talijanizirano u Valiani. Zbog svoje antifašističke novinarske i propagandne aktivnosti Valiani je više puta zatvaran; živio je u Italiji, Francuskoj i Španjolskoj (gdje sudjeluje u Španjolskom građanskom ratu).
Nakon Pakta Molotov-Ribbentrop 1939. godine, razilazi se s partijom, ali svejedno završava u koncentracionom logoru Vernet, na francuskim Pirenejima, gdje će se sprijateljiti s književnikom i novinarom Arthurom Koestlerom (Koestler o ovim događanjima piše u svom romanu Scum of the Earth). U listopadu 1940., bježi iz Francuske preko Maroka u Meksiko, a 1943. britanska tajna služba šalje ga preko Sicilije u Italiju. U sjevernoj Italiji surađuje s pokretom otpora i Komitetom narodnog oslobođenja. Nastavlja novinarske i propagandne aktivnosti. Kao jedan od vođa antifašističkog otpora na sjeveru Italije pomaže u organizaciji konačnog ustanka u travnju 1945., te kao član Komiteta narodnog oslobođenja (Comitato di Liberazione Nazionale Alta Italia), prema vlastitim riječima, u noći između 27 i 28. travnja, sa Sandrom Pertinijem, Emiliom Serenijem i Luigijem Longom odlučuje o Mussolinijevom smaknuću. Vješanje tijela diktatora, Clarette Petacci i ostalih na milanskom Piazzale Loreto, žestoko je osudio, iako su, po nekim navodima, tijela smaknutih obješena kako bi ih se zaštitilo od podivljale svjetine.
Nakon rata, objavljuje memoare o periodu provedenom u pokretu otpora „Svi putevi vode u Rim“ i, iako i dalje aktivan u političkim zbivanjima (1946. izabran je u Ustavotvornu skupštinu, ali se po raspadu stranke Partito d’Azione povlači iz politike) smatra novinarstvo svojim glavnim pozivom. Autor je brojnih članaka, eseja, studija i knjiga. Pisao je, između ostalih, i za L’Espresso, Il Mondo i Corriere della Sera.
U epohi terorizma, bio je zagovornikom „čvrste linije“ u obrani republikanske države, te protivnikom bilo kakvih pregovora ili kompromisa s teroristima, čak i u najdramatičnijim trenucima kao za vrijeme otmice demokršćanskog premijera Alda Mora. Predsjednik Sandro Pertini Lea Valianija imenovao je doživotnim senatorom 12. siječnja 1980. godine, za zasluge na društvenom polju. U Senatu, pamte se njegovi vatreni govori u kojima upozorava na opasnost inflacije, lošeg raspolaganja javnim novcem, neefikasnosti državne administracije te rastuću korupciju. Sve do posljednjeg dana života, zalagao se za duboku reformu državnih i političkih struktura.
Umro je u Milanu, 18. rujna 1999.
2006. Registriran ragbi klub Rijeka.Godinu kasnije, 2007., klub dobiva teren na Krasici. Radi pripadnosti drugom gradu, nastaje novi klub – Vilani Krasica.
Izvori: http://forum.lokalpatrioti-rijeka.com/viewforum.php?f=116, https://croinfo.net/forum/index.php?topic=2578.0, https://it.wikipedia.org/wiki/Leo_Valiani
Istaknuta ilustracija: Saša Jovanović
#Klana #Leo Valiani #Osmanlije #Petar Brajković
