Rijeka je pod izravnom habsburškom vlašću od 1465., nakon što je posljednji baštinik obitelji Walsee preminuo bez nasljednika. Gradska uprava bila je pod vodstvom kapetana, a Ferdinand I. odobrio je 1530. godine gradski statut, što je potvrda važnosti naselja. Rječina je razdvajala hrvatsko-ugarsko područje na istoku od njemačkog Svetog Rimskog Carstva na zapadu, a bila je i razdjelnica crkvenih pokrajina.
Donošenje Riječkog statuta 1530. godine može se nazvati početkom razvoja grada Rijeke. Statut je donesen pod nazivom „Statutum terae Fluminis, anno MDXXX”. Iako sveti Vid nije spomenut u naslovu, on se često pojavljuje u dokumentima. Na prvoj stranici, u uvodnom dekretu kralja Ferdinanda, navodi se da na molbu „vjernih, ljubljenih, plemenitih sudaca, vijeća i cijele riječke općine sv. Vida u Liburniji”, on potvrđuje statut u Beču.
Riječki statut, osim što sadrži propise o organizaciji grada te civilnom i kaznenom pravu, uključuje i nekoliko odredbi koje se odnose na Crkvu. Crkva i svećenstvo izuzeti su iz jurisdikcije riječkih općinskih organa, što im daje poseban status.
Statut je prvi sveobuhvatni skup propisa i zakona za Grad Rijeku i riječki distrikt, napisan na latinskom jeziku u sveukupno četiri knjige. Počinje s propisima o gradskoj općini i njenim organima u prvoj knjizi. Druga knjiga pokriva pravila za parnične postupke, treća se bavi kaznenim, dok četvrta donosi redarstvene propise. Kasnije izmjene zakona bile su pisane na talijanskom jeziku.
Istaknuta fotografija: Riječki statut donesen 1530.
#gradski statut #kralj Ferdinand I #obljetnica #Riječki statut #Rijeka