U četvrtak, 1. kolovoza, u Galeriji O.K., otvorena je izložba „Zeleni kod: Ekologija“. Okupivši radove multimedijalnih umjetnica Ivane Papić i Kristine Pongrac, te umjetnika Huga Barangera, Zeleni kod se konceptualno i medijski fokusira na međusobno isprepletene teme tehnologije, ekologije i identiteta. Kombinirajući različite medije poput video radova, ambijentalnih instalacija i mozaika, izložba postavlja suvremenog čovjeka – otuđenog pojedinca u središte umjetničkog istraživanja.
„S obzirom na slične umjetničke principe, odnosno istraživanje i interese, odlučili smo povezati ova tri prijavljena koncepta. Što je zajedničko svim konceptima? To je pretraživanje ekoloških i tehnoloških aspekata, što predstavlja pitanje identiteta, ali i povratka ruralnim krajevima. Kristina Pongrac nam se u svom radu predstavlja slikarskom tehnikom reciklaže odbačenih matičnih ploča, odnosno Upcycling-a, kao procesa korištenja starih predmeta kojima se daje novo značenje. Zvučnom i vizualnom instalacijom „Glas divljeg oraha“ Ivana Papić vraća se svojim korijenima u Dalmaciji, a u instalaciji spaja svjedočanstva pet generacija žena, poput četiri elementa s dodatkom i petog, a to je divlji orah. Bez obzira na to što instalacija estetski izgleda lijepo, divlji je orah zapravo invazivna vrsta.Također, dio rada je i knjiga „Divlji orah“ u kojoj se nalazi scenarij za budući eksperimentalni film. Na poslijetku imamo i rad Huga Barangera u kojemu ključan element zauzima mahovina. Ono što je najneobičnije je to što je Hugo uspio koristiti mahovinu kao generator zvuka i ovi zvukovi koje čujemo – to je zvuk mahovine. Naziv rada „2+2=5“ se prvi puta spominje u Orwellovoj 1984., gdje tiranija nameće istinu. Također, Hugo je napravio i „partiture za mahovinu“, proučavajući šahovskog velemajstora Mihaila Talja i njihove šah-matove. Ovaj rad je rad koji traje i nastaje.”, izjavila je kustosica izložbe Katarina Podobnik
Galerija O.K. svoj je galerijski prostor prepustila spoju tehnologije i ekologije koji u 21. stoljeću sve više dolazi do izražaja. Sveprisutne zelene politike, nerijetko zagovarajući provođenje naizgled održivih i ekološki prihvatljivih zelenih tranzicija, simultano uzrokuju negativne ekološke, ali i društvene posljedice, u kontekstu kojih se greenwashing i outsourcing kao aktivnosti neetičnog poslovanja, često pojavljuju bok uz bok energetskom paradoksu, situaciji u kojoj povećanje energetske efikasnosti, umjesto smanjenja, uzrokuje porast potrošnje energije i prirodnih resursa.
Kristina Pongrac koristi metode eko-aktivizma, ujedno aproprijacije, reciklaže i upcycling-a artificijelnih materijala. Re-kontekstualizacijom land art projekta Motherboard, čiji je koncept nastao u vrijeme invazije ravnozemljaških teorija, Pongrac koristi nefunkcionalne, odbačene matične ploče, koje u tehnološkom svijetu, poput gena u onome prirodnome, nose specifičnu ulogu koordinacije svih ostalih računalnih komponenti.
Ivana Papić, umjetničko-istraživačkim projektom „Glas divljeg oraha”, istražuje ženski identitet kroz osobno i kolektivno nasljeđe područja Dalmatinske zagore, a u odnosu na suvremeni život europskih prijestolnica, partikularno Berlina u kojemu danas živi i djeluje. Narativ site specific višekanalne umjetničke instalacije, fokusiran je na invazivnu biljnu vrstu Ailanthus Altissima, u narodu poznato kao pajasen, odnosno divlji orah. Negativna konotacija ove biljke, u radu Papić, u funkciji je alegorije otežanih životnih okolnosti ruralnih područja, napose patrijarhalnog sustava i njegova invazivnog širenja s jedne strane, odnosno ženske prilagodljivosti na takvo surovo okruženje s druge strane.
Hugo Baranger, autor je rada „Gdje je 2+2=5″, zvučne instalacije u nastajanju, čija je glavna komponenta, ujedno i objekt umjetničkog istraživanju – mahovina, a u funkciji električnog uređaja i generatora specifičnih akustičnih efekata. Polazište autorova umjetničkog istraživanja, citat je poznatog sovjetskog šahista Mihaila Talja: „Moraš odvesti svog protivnika u duboku mračnu šumu gdje je 2+2=5, a staza koja vodi prema izlazu dovoljno je široka samo za jednog”. Korištenje intuicije u šahu kao ključne Taljeve metode, Baranger uspoređuje s osobnim metodama skladanja glazbe – unoseći Taljeve šahovske partije kao partiture u open source program, instalacija Huga Barangera generira zvučne kompozicije u stvarnom vremenu i prostoru.
Ako ste u Rijeci poslom, odmorom ili u prolazu, svakako svratite na nesvakidašnju izložbu za riječki kontekst. Mahovina koja stvara zvuk, mozaik od starih matičnih ploča i stabljika divljeg oraha samo su površina konteksta koji se nalazi uz predstavljene radove.
Izložba ostaje otvorena do 22.kolovoza 2024.
Istaknuta i ostale fotografije: Klara Stilinović
