Program Književnih mostova na Vrisku zamišljen je kao spajanje autora i/ili autorica koji kroz zajedničko predstavljanje govore o svom pisanju i naslovima – a tko je spojio Vladu Simcicha Vavu i Ozrena Majnarića, donio je izvrsnu odluku. Jučerašnji susret u V.B.Z.-ovoj knjižari na Korzu spojio je dva autora različitih poetika, ali komplementarne energije, uz dovitljivo i spretno moderiranje Marka Pogačara. Sve je tako proteklo vrlo fluidno i živo, istovremeno sadržajno i poticajno ali i neisforsirano opušteno i prijateljski – kako bi svaki susret ovakve vrste trebao izgledati.
Vava je predstavio svoj novi roman „Vjetar i zastave“, djelo koje nastavlja njegovu umjetničku potragu kroz slojeve identiteta, zajednice i ljudske krhkosti i koji je – već se može pretpostaviti – autohtono riječki. Spajajući svoj glazbeni i književni senzibilitet, Vava je ispričao kakve je veze s nastankom romana imala jedna (izgubljena) ploča Idola te na koji način bira naslove i generalno uvrštava pop kulturu u svoje romane. Međutim, u romanu “Vjetar i zastave” Vava se usredotočio i na odnose i ljubavnu priču, uranjajući u alternativnu stvarnost te tako propitujući drugačije principe i moralna umreženja.
“Ova je priča sročena oko pitanja je li monogamija naše prirodno stanje ili je ono nametno moralno stanje oko kojeg netko svako toliko izgubi kompas. Kada liku Ede dolazi dotična Lola, isprva ga se ne doima na taj način, ali ga na neki način svladava, i vodi ga u nešto gdje on više nije kakav je.” Fokusirajući se na takve likove, autor se uspijeva baviti temama koje ga zanimaju, ali se istovremeno odmiče od sebe, stvarajući likove koji nisu kao on, uz tek poneku rečenicu ili detalj čiju sličnost prepoznaju oni koji ga najbolje znaju.
Ozren Majnarić predstavio je „Traženje ogledala“, potvrđujući glas autora kojeg prvenstveno zanimaju ljudi i njihove slabosti te koji pažljivo osluškuje unutarnje svjetove svojih likova. “To je zapravo lakši način da se bavim sam sa sobom, iza analize drugih ljudi dolazi pitanje gdje sam ja tu, što od tih slabosti nosim i ja, koliko sam ih svjestan… Htio sam ući u što više likova, muške i ženske, naći se koliko je moguće u njihovim glavama, baviti se njihovim neredom. Počeo sam pisati iz terapije, u početku je bilo loše, ali to me usmjerilo”, ispričao je Ozren Majnarić.
Obojica su publici približila i svoj proces pisanja – Vava primjerice ne preferira čitanje dok aktivno piše, među ostalome zbog straha da mu nečiji stil ne uđe u rukopis, dok Majnarić izraženo čita i lista knjige za inspiraciju, pa je tako u stvaranju ovog romana pri ruci imao Oceana Vuonga. I za kraj, čitanjem ulomaka, obojica su zaintrigirali za daljnje čitanje romana “Vjetar i zastave” i “Traženje ogledala”.
Istaknuta i ostale fotografije: Tanja Kanazir
