Lovran je u subotu disao drugačije. U kinu koje nosi savršeno ime – Sloboda – održan je drugi Alterego Festival prirodnih vina, i čini se da je čitav taj mali svijet okupljen oko prirodnog vina, prirodnog vinarstva i prirodnih vinara, još jednom dobio potvrdu da vino ne mora biti industrija, da može biti i priča. Dobra priča. Pozitivna priča. Priča kakvih nam u ova današnja tamna vremena nasušno nedostaju.
Od ranih jutarnjih sati, kada je održan simpozij o prirodnim vinima, do ranih večernjih sati kada je bilo vrijeme rastanka, atmosfera je bila toliko pozitivna da se činilo da se svaki gutljaj, osmijeh i razgovor pretače u nešto dublje – energija, istina, sloboda.
Netko će reći da je tome „pomoglo“ ono što se konzumiralo, ali to sigurno nije istina. OK, to sigurno nije cijela istina. Prirodno vino nije samo piće. To je filozofija, način života, improvizacija i rizik, umjetnost u kojoj svaka godina donosi novo iznenađenje. I zato je atmosfera u Slobodi bila više od običnog druženja – bio je to podsjetnik da se punina života može osjetiti bez aditiva, filtera i pretvaranja.
Četrdesetak izlagača stiglo je iz svih krajeva – od Istre i Kvarnera, Slovenije i Srbije, Slovačke, Španjolske, Italije, Francuske… Osim vina, posjetitelji su mogli kušati i prirodne cidere i pive, a nepce su počastili i vrhunskim gastro užicima za koje su se pobrinuli Katarina Vrenc iz restorana Sopal, koja je ovoga puta stajala uz bok restoranu Knezgrad, ali i Jurica Obrol, chef lovranskog restorana Ganeum. Zalogaji koji oduševljavaju zbog vrhunskog, a opet nepretencioznog pristupa, čarolija okusa i jednostavnosti. Sve je disalo kao jedno – vino, hrana, ljudi.
Prirodno vino je rizik, ali i istina
Jedan od organizatora festivala, Tomislav Brajnović, doimao se mirno, gotovo meditativno. U glasu mu se osjećalo zadovoljstvo, ali i neka tiha ozbiljnost čovjeka koji razumije da iza svake čaše prirodnog vina stoji odluka da se ne ide lakšim putem.
– Osjećam se pomalo rutinirano, ali dobro, kaže Brajnović. – Sve je išlo prilično glatko, i to zbog ranijeg iskustva, ali i zbog toga što smo iz prvog festivala naučili gdje su neuralgične točke. Nismo morali previše o njima misliti, pa je bilo uređenije. No, nadam se da neće biti preuređeno – improvizacija mora ostati prisutna jer u prirodnom vinu improvizacija i nepoznanica su trajno prisutne.
– Prirodno vinarstvo je zbog toga i diferencirano od komercijalnog – jer ulazi u rizik. Prihvaća godine i izazove onakvima kakvi dolaze. Zbog toga je vino svake godine drugačije. Tu nema populizma, nema prilagođavanja tržištu, i to ga čini ekonomskom neizvjesnošću, ali i moralnim izborom. Između ekonomije i čistog vina postoji mnogo razina kompromisa, a mi biramo onu težu, ali pošteniju.
Brajnović je posebno istakao dva vinara koji su, kako kaže, „stupovi prirodnog vinarstva u našem okruženju“ – Oskara Maurera iz Subotice i Radu Šumana iz Maribora.
– Oni su nas sve na neki način pokrenuli. Šuman je, recimo, mnoge u Istri ohrabrio, među njima i pokojnog Marinka Pavlovića – Maku, kojem posvećujemo ovaj Alterego. Maka je bio čovjek koji je govorio o miroljubivoj poljoprivredi i o životu u skladu s prirodom. To je ono što ovaj festival zapravo promiče – vino kao način života, ne kao proizvod.
Kad govori o širem kontekstu, Brajnović ne skriva svoju skepsu, ali ni vjeru u male, osobne pomake.
– Skeptičan sam da ovakvi pokreti mogu promijeniti svijet. Svijet se ubrzano kreće prema kolapsu. Ljudi često govore da svaka kriza ima izlaz, a ja pitam – što ako ova nema? Što ako se krećemo prema posljednjoj krizi, krizi humanosti? Možda ne možemo promijeniti sustav, ali možemo promijeniti sebe. To je možda i najveća pobjeda. U umjetnosti, glazbi, vinu – uvijek si prepušten sebi i svojoj prosudbi. Ne možeš ljude prisiliti na kvalitetu ukusa. Možeš samo pokazati primjer. Kad bi prirodno vino postalo propis, više ne bi bilo prirodno. Priroda ne poznaje uredbe, zaključit će Brajnović.
Oskar Maurer: Mi molimo Boga kroz vino
Drugi Alterego Festival nije propustio niti Oskar Maurer, čovjek čije ime u svijetu prirodnih vina već ima gotovo mitski prizvuk. U Lovranu je govorio tiho, ali s onom vrstom smirenosti koja proizlazi iz dubokog razumijevanja svijeta.
– Ne osjećam se kao stup, ni kao pionir, rekao je Maurer. – Svatko mora pronaći svoj put. I meni su mnogi pomogli, zato i ja pokušavam pomoći onima koji tek kreću ili su nedavno krenuli u to. Vjerujem da vino, ako se radi na najčišći mogući način, bez ikakvih dodataka, može biti čista poruka. Razmjena između Boga i čovjeka. Molitva i blagoslov u isto vrijeme. Mi molimo Boga kroz vino.
Zastao je na trenutak, pogledao oko sebe u ljude koji su s čašama u ruci prolazili, zadovoljno se nasmiješio i retorički zapitao:
– Zašto volimo piti vino? Nije to zbog alkohola. Ako nam treba alkohol, možemo piti rakiju. Naša duša je žedna. To je razlog. Žedna istine, ljepote, povezanosti. Nije lako ostati čovjek danas. Vino koje mi radimo mnogima je čudno, ali ti ljudi koji su ovdje – oni žele istinu. Mnogima istina nije dovoljna. Volimo kad nam netko kaže ono što želimo čuti, a ne ono što moramo čuti. Ali istina, baš kao i prirodno vino, ponekad peče, a ponekad spašava.
– Život je kratak. Sretni smo što nismo neka buba koja živi sedam dana. Dobijemo šansu – jednu. Možemo je iskoristiti da proživimo milijun lijepih stvari, da živimo kao ljudi. Ali ako nas vodi ego i materijalizam – izgubit ćemo pravac. Zato mi radimo vina na ovakav način, zato jedemo ovakvu hranu, zato se družimo s iskrenim ljudima. Ne s onima od kojih imamo korist, nego s onima od kojih učimo kako biti bolji. I zato mislim da je ovaj festival važan. Ljudi ovdje dolaze jer znaju što mogu očekivati – i to dobiju. Dobiju filozofiju, vina, hranu, istinu. Ovakvih sajmova ima malo, a ovakvih kao što je Alterego – gotovo nigdje. Najvažnije je da budu prisutni lokalni vinari, da lokalna scena raste. A to se ovdje i događa, zaključio je Maurer.
Rade Šuman: Nazdravlje – ali znaš li što to znači?
Drugi od dvojice „stupova“, Rade Šuman, govorio je o vinu kao o ogledalu društva. S jasnim porukama.
– Možda i postoje dva stupa, ali to nismo Oskar i ja, nismo mi jedini, ima nas puno više, ali dva stupa su priroda i nepriroda, kaže Šuman. – Kad sam išao u škole, učili su nas da budemo dobri potrošači farmaceutske industrije. Da znamo prodati, a ne misliti. A vino, ako ga radiš iskreno, vraća te zdravlju – pravom zdravlju. Kad nazdravljamo, kažemo ‘Nazdravlje!’ i gledamo se u oči. A što to znači? Ako u konvencionalnim vinima ima 86 otrovnih elemenata i više od 360 otrovnih spojeva, kakve to veze ima sa zdravljem? Za mene kvaliteta nije boja, miris ni okus. Kvaliteta je ono što ostaje iza tebe – i ono kako se osjećaš sutra. A vino koje ovdje pijemo, i koje ovdje radimo, ostavlja trag koji nije težak, nego čist. Prošle godine su moja vina bila ovdje, ali mene nije bilo. Sada sam tu i vidim – vino govori samo za sebe. Mi smo svoj rad. To je najveća nagrada, zaključio je Šuman.
Kad pivo postane vino, a vino postane priča
U kinu Sloboda nije bilo štanda oko kojega nije bilo gužve, odnosno oko kojega se ljudi radoznali, znatiželjni, zainteresirani, uzbuđeni, nisu okupljali. Okupljali su se i oko oko štanda na kojemu se prezentirala piva Kampanjola, jedan od rijetkih „nevinskih“ proizvođača u moru vinara.
– Neprocjenjiv osjećaj je biti jedini nevinar na vinskom festivalu, nasmijao se Dino Grgurović iz Kampanjole. – Ljudi su oduševljeni kad vide pivo među vinima. A opet, mi imamo i dodirne točke – napravili smo pivo kao kombinaciju pive i prirodnog vina. Kad smo napravili vino prirodnim putem, dodali smo sladovinu i dobili ‘grapa ale’ – nebinarno pivo. Jer ne znaš je li pivo ili vino. Imamo i pivo belgijskog stila koje je šest mjeseci provelo 40 metara pod morem u Iki. Od mora je dobilo nove note, postalo mekše, pitkije. Ljudi to osjete. Pozitivna energija – to je najvažnije. Ovakva vina i pive konzumira uzak krug ljudi, ali oni koji znaju, razumiju. I to je dovoljno, dodao je Grgurović.
Lovran, sloboda i etika
U festivalskoj gužvi pojavila se i riječka gradonačelnica Iva Rinčić, u pratnji supruga Amira Muzura. Kušanje prirodnih vina, čini se, bilo je idealan predah od gradske politike – i savršen teren za razmišljanje o etici, koja je i sama važan sastojak svakog prirodnog vina, a festival nije propustio obići niti Bojan Simonič, načelnik Općine Lovran, koji je u subotu primao čestitke i zbog festivala i zbog – rođendana.
– Fenomenalna zamisao, rekao je Bojan Simonič. – Teško je opisati što ovaj festival znači za iskonske ljubitelje prirodnih vina. Ali kad vidiš ljude, vidiš interakciju, znaš da je ovo pravi pogodak. Mislim da ovaj festival ima vrlo svjetlu budućnost u Lovranu.
Kako je dan odmicao, atmosfera je bivala sve opuštenija, čak se pri kraju i zaplesalo. No, čak i taj ples – kao da nije bio rezultat vina, nego one energije koja je cijeli dan titrala među ljudima, energije koja jednostavno mora negdje izaći.
Kino Sloboda – ime koje savršeno opisuje duh festivala. Sloboda izražavanja, sloboda u izboru onoga što piješ, jedeš, sloboda u izboru onoga što predstavljaš i što živiš. Ili, da parafraziramo Johnnyja Štulića: „Sloboda je prirodno vino. Uzmi ga!“
Igor Anjoli i Tomislav Brajnović, uz tvrtku Novi turizam d.o.o., napravili su festival koji je Lovranu dao novi puls – onaj koji spaja prirodu, filozofiju i čisto ljudsko veselje. Svi koji su te večeri napuštali kino Sloboda imali su istu misao: da se Alterego vrati što prije. Pa makar – i iduće godine u ovo vrijeme.
Nazdravlje!
