Iz tamnih zemaljskih zabiti novi niz koncerata ponovno donosi Distune Promotion u okviru Veleš Vortexa. Riječ je o četvrtom izdanju programa u sklopu kojeg će se u Rock Pubu na Trsatu održati premijerni riječki nastupi požeškog d-beat metalpunk benda Nuclear Altar i mladih nada domaćeg death metala, Cryptifyja iz Zagreba.
O svojim očekivanjima, povijesti VV-a, planovima i vlastitim ambicijima podijelio je master mind iza ovog programa, Viktor Brusić.
Za nekoliko tjedana imat ćemo priliku gledati četvrto izdanje Veleš Vortexa u sklopu kojeg će nastupiti požeški d-beat metalpunk bend Nuclear Altar i zagrebačka death metal skupina Cryptify. Koja su tvoja očekivanja kao organizatora ovog eventa?
Očekujem teški šou, vrhunsku svirku i lijep odaziv od publike. Meni je osobno velika čast što dovodimo Nuclear Altar u Rijeku. Imali smo planove za njih još 2025., ali zvijezde nisu bile na našoj strani, ali možda i bolje budući da sada imamo priliku predstaviti ih u Rijeci s novopečenim albumom. To im je premijerni nastup u našem gradu, a Milaković nije svirao u Rijeci navodno nekih 20 godina. Posebna čast mi je što mogu s njim surađivati na ovom Veleš Vortexu budući da je on naša underground legenda čiji stvaralački opus ide u smjerovima punka, black metala i dungeon syntha, a tu su još i njegovi labeli kao što su Worship The Abyss i Olden Sonorities te fanzinovi i webzinovi. Vjerujem da će publika, ako ostanu nakon svirke duže u The Rock Pubu, imati o čemu s njim razgovarati, ali i s ostalim članovima budući da su oni aktivni i u drugim bendovima. Što se tiče Cryptifyja, tko je poslušao njihov prvijenac “Invocation of The Wicked Gods” znat će o kakvom je bendu riječ. Prava OSDM poslastica nas očekuje s njima, mlađa ekipa je pogotovo zagrijana za njih što mi je vrlo drago za čuti. Vidjet ćemo što je sudbina zacrtala za taj dan, a dotad, najbitnije mi je ispromovirati koncert koliko god je moguće. Neka ide sve svojim tokom. 🙂
Ovaj projekt djeluje u okviru udruge Distune Promotion skoro godinu dana. Možeš li podijeliti što te potaknulo na ideju o osnivanju ovog ciklusa?
Heavy metal je bila jedna od okosnica koja me umno razvila u smjeru zbog kojeg sam danas vrlo zahvalan te zbog toga osjećam i dužnost i ljubav i strast da nastavim takvu glazbu i sve što dolazi s njom u paketu dalje promovirati, dizati i uzdizati koliko god je moguće. Isti je korijen kao i Renesansa, samo što su koncerti u pitanju, ili općenitije, društveni događaji. Tako da, uz stvaranje glazbe, htio sam se početi baviti i organizacijom koncerata koja će biti usmjerena na metal.
Koja je inspiracija iza imena i koji su bili prvi “koraci” koji su doveli do ostvarenja tvoje zamisli i njenog pretvaranja u stvarnost?
Veleš zbog toga što je Veleš slavenski bog podzemlja, a budući da se bavim promocijom underground glazbe i da su slavenski bogovi vezani za nas i naše podneblje, smatrao sam to izrazito prikladnim. Vortex je došlo od Cortex Vortexa, imena intergalaktičkog lasera iz videoigre Crash Bandicoot 2: Cortex Strikes Back. Početno slovo “V” u objema riječima i asonanca slova “e” također vrlo ugodno prirodaju dinamici izgovora. Moja zamisao je da su koncerti Veleševa crvotočina koja će vas odvesti na mjesto na kojem se mogu čuti kvalitetna metal glazba i kvalitetni metal bendovi, dobro se zabaviti, u savršenom slučaju, mjesto gdje će vas glazba nadahnuti, te da u isto vrijeme na tom mjestu možete ući s nekim u vrlo zanimljiv, intelektualan razgovor.
Još 2019. sam krenuo volontirati na koncertima Distune Promotiona i RiRocka vođen mišlju da organiziram heavy metal koncerte i festivale u budućnosti. Sigurno bi do toga došlo i mnogo prije da nije bilo korone i mojeg povratka na fakultet 2021. godine. Godine 2023. sam Stjepanu Gillichu iz Distune Promotiona eksplicitno rekao da bih volio organizirati heavy metal koncerte. Od kraja 2023. pa kroz cijelu 2024. smo se on i ja na sastancima nalazili i pričali o uvjetima i realizaciji same ideje. U listopadu 2024. smo se našli u tadašnjoj Beertiji Željko, Stjepan i ja i tu je u suštini sve krenulo, a sad je na meni i mojoj ustrajnosti da se to razvija dalje.
Htjela bih se osvrnuti na proces “iza zavjese” koji publika ne vidi, možeš li opisati organizaciju, način biranja izvođača koji će svirati i sve ono o čemu moraš razmišljati kao inicijator svirki ?
Ovdje ima mnogo detalja pa ću pokušati biti što kraći i precizniji da ne pređem u pisanje romana. Sve kreće od odabira izvođača, po mogućnosti benda koji nije svirao u Rijeci, ili benda koji ima novi album i da su vrijedni promocije. Nadalje padaju dogovori, mogući datumi koncerta i dostupnost prostora te izrada troškovnika. Nakon potvrde, izlazi se javno s koncertom te nakon toga je najbitnija pravovremena promocija kako bi se koncert što više i što bolje razglasio. Dakako, u cijelom ovom procesu, najbitnija je komunikacija kako bi stvari bile što jasnije, transparentnije i točnije izvedene. Na danu koncerta najbitnija je dostupnost, brzina i preciznost kako bi sve prošlo bez problema.
Ne mislim da sam u krivu kad kažem da je koordinacija kod menadžmenta gigova izrazito važna stavka ali i istovremeno zahtjevna. Koji su izazovi s kojima se susrećeš prilikom realizacije koncerata?
Veliki je izazov svakako promocija pogotovo zbog toga što promocija mora biti intenzivna i pravovremena jer je u planu što više ljudi zainteresirati za koncert, a čak ni to nekad nije dovoljno. Uvijek se, dakako, nastoji s koncertom završiti financijski, kako se kaže, na “pozitivnoj nuli”. U razdoblju inflacije u kojem živimo treba nastojati napraviti kvalitetan koncert, a da cijena ulaznice nije preskupa, pogotovo za studente i srednjoškolce. Držati se satnice isto zna biti poseban izazov pa ako netko ili nešto slučajno kasni, odmah se mijenjaju planovi, a isto tako je i s izvanrednim situacijama u kojima se iznenadno može nešto promijeniti. U tim situacijama treba znati brzo i adekvatno reagirati.
Uvidjela sam da kolektiv unutar kojeg se održava Veleš Vortex ima novčanu potporu od lokalne do državne razine, samo neki od sponzora su Grad Rijeka, Primorsko-goranska županija, Ministarstvo kulture RH, UNIRI… Iako se podrška čini dostatnom, nailazi li se na financijska ograničenja?
Da se nadovežem na jedan od izazova, moj odgovor je da. Nažalost, da citiram Željka, “inflacija sve jede” i nerijetko dođemo do četveroznamenkaste cifre što se tiče zahtjeva što je u jednu ruku suludo. Neki bendovi znaju imati i izrazito nerealna očekivanja. Jedan njemački oldschool thrash metal bend je tražio oko 2500 € za svirku. Neću ih imenovati, dobar su bend, ali ta cifra je astronomska za underground bendove i za male klupske svirke do 100 ljudi. S obzirom na inflaciju i koliko sve košta, najgore je to što imam osjećaj da smo skoro u situaciji gdje bi svi trebali volonterski odraditi svirku da se troškovnik zadovolji. U jednadžbu dolazi tu posjećenost i odaziv publike koji, kao što sam bio rekao, i uz najbolju promociju i jaka imena, može biti za nijansu porazan, ali to je opet jedna tema koju bi se za sebe moglo istraživati i pričati o njoj.
Nadovezujući se na prethodno pitanje, kako se balansiraju troškovi nastupa s dostupnim sredstvima?
Balansiraju se s količinom prodanih karata. S obzirom na izrađeni troškovnik, odredimo adekvatnu cijenu karte s vjerom u odaziv publike.
Uz novčani aspekt koji je neizostavan dio priče o realizaciji, jesi li zadovoljan odazivom količine ljudi koja prisustvuje gažama, smatraš li da imate podršku lokalne zajednice i da ona vidi vrijednost u širem značenju držanja alternativne scene živom kojem ovo događanje doprinosi?
Što se tiče VV#1 i VV#3 bio sam vrlo zadovoljan s odazivom. Na VV#1 je došlo između 70 i 80 ljudi, dok je na VV#3 došlo između 80 i 100 ljudi. Na VV#2 na kojem su svirali Krv, Svirep i Černobog nažalost odaziv nije bio onakav kakav sam mislio da će biti. Dakako da bi bilo lijepo da imamo na Veleš Vortexu svakoga puta 100 ljudi, ali to je zasad samo lijep san kojeg treba ganjati. Ne zamjeram “lokalnoj zajednici” ako ne dolaze posjećivati koncerte budući da je to uistinu preširok pojam koji obuhvaća velik broj različitih ljudi koji imaju svoje interese koji se nužno ne preklapaju s metalom. Ja se najviše uzdam u metalce da prepoznaju projekt kao jedan od uporišta s kojim će se metal scena u Rijeci održati i razvijati dalje. Tu je izrazito bitna i međusobna kolegijalnost među akterima u sceni, lokalno i šire. Zaključno, bez kvalitetnog odaziva sve pada u vodu. Ima tu još faktora i problema koje bih volio razlučiti, ali nema potrebe pisati esej. Neke stvari mogu biti i zasebna tema za budućnost.
S obzirom na, nažalost, nezavidan položaj supkultura na području Rijeke i u Hrvatskoj, koje su vrijednosti koje nastojiš prenijeti publici i što želiš postići svojim radom u ovom kontekstu?
U prvom redu ono što bih volio prenijeti publici je inspiracija da i oni sami krenu raditi što ih inspirira i ganjaju svoj put ka zvijezdama, neovisno bilo to vezano za metal scenu ili nešto sasvim drugo. Duboko sam uvjeren da heavy metal ima tu energiju i srž koja ima snagu nadahnuti, usmjeriti, odgojiti osobu da ide u spomenutome smjeru. Jednostavno istodobno ima dijelove alkemije i epa u sebi. Za one koji osjete taj žar, vjerujem da ćemo se sporazumjeti o čemu pričam. I zato želim da se metal glazba i metal scena održe i razvijaju dalje te se nadam da ću kroz Veleš Vortex, ostale projekte i općenito svojim djelovanjem to postići.
Kad smo već kod “veće slike”, kako se prema tvojem mišljenju ovaj program razvijao kroz proteklu godinu? Koji su planovi za budućnost i što možemo očekivati nadalje?
Mislim da je još prerano da definiramo u kojem i kakvom smjeru se razvijao. Po meni bi trebalo sačekati kraj 2026. da vidimo što nam je Veleš Vortex donio u 2 godine svojeg postojanja. Vjerujem da ćemo do tada imati “rendgenski” uvid u scenu, osvrtom na to ići dalje i još bolje koncipirati koncerte za VV. Mogu reći da sam zadovoljan što smo dali priliku odličnim bendovima da se eksponiraju pred publikom u Rijeci. Većini bendova je to bio i premijerni nastup kod nas. Izuzetno mi je drago što smo mogli surađivati s Krvi, jednim od stupova black metala s ovih prostora, koji su se vratili svirati u Rijeku po prvi put nakon skoro 20 godina s novim albumom “Sin”. Ponosan sam i na to što sam dobio priliku eksperimentirati na VV#3 sa svojom promocijom gdje smo spojili metal i goth scenu. Sljedeći planovi su da izvedemo VV#4 “pizzicato” i sa stilom, VV#5 je u planu za ožujak, ali neću otkrivati detalje što se toga tiče, neka to bude iznenađenje, a nakon toga ćemo vidjeti što i kako ćemo dalje.
Sljedećim upitom htjela bih zaključiti niz pitanja povezanih uz Veleš Vortex. U slijedu od do sada tri održana koncerta gdje su nastupili ljubljanska old school heavy metal atrakcija Challenger, black’n’roll skupina Narkötik, blekeri iz Sarajeva, Krv, kao i njihovi zagrebački kolege iz istog žanra, Svirep i Černobog, mlada DJ-ica Mila Car i ti u sklopu Renesanse s domaćeg nam terena, postoji li nastup (od navedenih) koji ti je ostao u posebnom sjećanju ili koji ti je od izrazitog značaja?
Svi su posebni. VV#1 naravno zato jer je bio debitantski. Stvarno sam htio Challenger dovesti u Rijeku i vrlo mi je drago da su pristali na to. Oni su po mojem mišljenju trenutno jedan od najkvalitetnijih heavy metal bendova, i to ne samo na području Slovenije, koji ima svijetlu budućnost. To se vidi i po koncertima koje su dobili nakon VV#1 i izdavanja albuma “Force of Nature” u 2024. preko Dying Victims Productionsa. Vrlo zanimljiv spoj su donijeli zajedno Narkotik i Challenger prilikom svirke, prvo prljavština i onda melodijoznost, što se publici vrlo svidjelo. Velike pohvale Miranu za tu večer jer je nevjerojatno dobar zvuk naštimao. VV#2 zbog toga što smo doveli Krv nakon skoro 20 godina od svoje zadnje svirke u Rijeci. Black metal koncerti nisu prečesti kod nas pa mi je to bio dodatan razlog za sreću. VV#3 dakako jer je bila moja promocija posrijedi u kombinaciji s gothic afterpartyjem gdje je Mila imala svoj premijerni nastup Rijeci. Rekao bih, dobitan spoj za tu večer. Moram se još jednom zahvaliti Željku što mi je dao priliku da imam promociju EP-a “Ode” u The Rock Pubu. Također što se tiče VV#3, moram se još zahvaliti svojoj braći, Bartolu i Antonu, što su mi pomogli oko promocije, Bartol u odjelu kao Delboy iz Mućki na prodaji kazeta i Anton općenito oko pomaganja kod stvaranja vizuala za VV i ostalih sitnica.
Osim što si pokretačka sila iza ovog ciklusa, ti si i glazbenik koji ima vlastiti “one-man band ” Renesansu unutar kojeg si izdao demo “Precima” 2021. i EP “Ode” 2024. Koji su te muzičari potaknuli na pokretanje osobnog projekta i koje teme te inspiriraju za pisanje tekstova?
Imam mnoge izvore inspiracija, pogotovo u metalu, ali svakako Bathory i Motorhead su imali najveći utjecaj, uz cijeli prvi, drugi i treći val black metala, no u ovom slučaju, svakako je naglasak na prvome. Tu moram, dakako, ubrojati i Vadere i Amon Amarth. Ima tu dosta i OSDM utjecaja od Deatha, Brutalityja, Demilicha, Demigoda, Entombeda, Gorementa, ali u svakom slučaju, tri velike točkice jer bih mogao bendove nabrajati do sutra. Vjerujem da će se metalci poistovjetiti sa mnom u ovoj stavci. Najviše ideja postizanja maksimuma, velika djela, znameniti ljudi i ideje, cijeli taj proces i postizanje renesanse me najviše inspirira. Uz to, imam izvore inspiracije i u povijesti, filozofiji, mitovima, legendama, ali i u svakodnevnom životu i u problemima koje život donosi. “Marijanski otpor” je pjesma stvorena za vrijeme korone i inspirirana je raznim nametima i diktatima koje smo svakodnevno doživljavali. Pjesma “Degenerates to Lions” je himna protiv silovatelja dok je najnovija pjesma “Jednoruki Jack” inspirirana mafijaškim filmovima i ljudima koji temelje svoj život na odlascima u casina i kladionice.
Bi li mogao opisati postupak izrade pjesama, od lyricsa preko komponiranja glazbe i svega što ulazi u tvoje stvaralaštvo te kreativnu proceduru kod stvaranja albuma, uzimajući u obzir da radiš solo?
Cijeli proces započinje stvaranjem jednog gitarskog riffa koji bude nit vodilja te pjesme. Uz njega polako stvorim i ostale te nakon što posložim sve riffove zajedno s bubnjem, krenem novonastalu pjesmu vježbati te ju, kad bude izbrušena, snimiti. Nakon toga dođe pisanje linija za bas gitaru i pisanje lyricsa te vježbanje i onda snimanje istih.
Na Ri Rock Festivalu imali smo priliku gledati Jarca i tebe na basu. Kako ste se ti i Vožd pronašli i kako je došlo do suradnje između vas?
Makar sam poslušao neke njegove pjesme i albume daleko prije i uspio doživjeti live nastup benda Tmina pred 6-7 godina gdje je on bio svirao, naši putevi se nisu ukrstili sve do kraja 2024. na koncertu Venatora, Krematoriuma, Speedclawa i Bezdana u Palachu. Tad smo se upoznali i spomenuo mi je kako planira ponovno pokrenuti svoj stari bend Jarac i da mu trebaju članovi benda. Ja sam mu predložio, ako hoće, uskočiti na bas gitari, na što je on pristao. Imali smo svirke u 2025. u Zagrebu, Puli i Rijeci, planiramo izdati prvi album ove godine te su u igri još svirki, što u Hrvatskoj, što vani.
Za sam kraj, smatraš li da Rijeka naginje više punku ili metalu? Postoji li još nešto što bi htio dodati ili poručiti?
Po onome što vidim s obzirom na količine ljudi na koncertima i s obzirom na mlade, imam dojam da Rijeka svakako više naginje k punku. Za kraj poručujem da učinimo slabe jakima, a jake jačima. Ka zvijezdama!
#distune promotion #heavy metal #Rijeka #Rock Pub #Veleš Vortex #Viktor Brusić
