Teško je predvidjeti koliko će ljudi doći na izložbu, a kada ljudi ne stanu u galeriju, onda je autoru – srce puno. Baš se tako osjećao Željko Jerneić, riječki fotoreporter i fotograf, autor izložbe „Ne znam, mora se – po zvončarskeh puteh: 1996. – 2026.“. U Galeriji Pasaž, u sklopu programa „Ogledi u vizualnom“, kao deseta po redu otvorena je Jerneićeva izložba fotografija nastala kao rezultat autorova tridesetogodišnjeg praćenja zvončara na njihovim pusnim pohodima.
Željko Jerneić prvu je izložbu posvećenu našem kraju i našim zvončarima imao 1996. godine, kada je surađivao s Čakavskom katedrom. Već je tada nastala intencija da se one koji baštine naš kraj snimi u njihovu prirodnom okruženju – da ne budu samo jedna od mnogih grupa koje pohode Riječki karneval. Jerneić je zvončare fotografirao 30 godina, instinktivno, povremeno vjerojatno nesvjestan kakav će zalog dati budućnosti.
BOLJE DA UMRE SELO NEGO OBIČAJI
Slučaj je htio da se upravo u vrijeme kada se mnogi plaše kako će Rijeka izgubiti identitet pred navalom fašizacije dogodi izložba koja nije mogla biti namještena, koja se gotovo slučajno dogodila u trenutku kada treba podsjetiti da se ne moramo ničega bojati ako smo svjesni tko smo i što nas čini drugačijima od drugih.
Iako materijala ima za tko zna koliko izložbi, u Galeriji Pasaž prikazane su 54 fotografije. Selekciju, kaže Jerneić, nije bilo teško napraviti jer se kao iskusni fotoreporter naučio što treba „odbaciti“. Ono što je bilo zanimljivo vidjeti na izložbi, a autor to ne skriva, jesu njegovi prijelazi s reportažne fotografije na onu umjetničku.
„S vremenom sam počeo stavljati naglasak na emociju te prijenos tradicije na nove naraštaje. Nije, naravno, lako uloviti njihovu ekspresiju i da se sve posloži kako bi fotografija zadovoljila fotografske kriterije, ali kada prikazujemo tradiciju, onda nije u pitanju samo fotografski kriterij, nego su važni i neki drugi elementi. Na nekim fotografijama bila je intencija da ona ne bude oštra, da se boje razliju po kadru kako bi se dobila dinamika. Ako govorimo o dokumentarizmu, oštrina je važna, ali ako želimo prikazati slobodu, onda se možemo igrati kreativnim sredstvima koja se koriste u fotografiji. Bitno je da se jedno može nadovezati na drugo“, priča nam Jerneić.
Dokumentiranje života zvončara autor si je postavio kao životni projekt kojem se stalno vraća – lica se mijenjaju, ali tradicija ostaje ista. „Moj stav je da ne treba putovati na egzotična mjesta da bismo snimili egzotičnu fotografiju.“
Možda je upravo takav stav autora nužan da bismo njegove fotografije promatrali na drugačiji, uzvišeniji način – onaj koji nam pokazuje kako se voli kraj te koliko je važno ne upasti u zamku suvremenog vremena koje inzistira da sve mora biti ‘odmah i sad’.
Izložba Željka Jerneića ostaje otvorena do 24. veljače te je dio godišnjeg programa Galerije Pasaž u okviru programa „Ogledi u vizualnom“. Sufinancirana je sredstvima Grada Rijeke (Upravni odjel za odgoj i obrazovanje, kulturu, sport i mlade – Odsjek za kulturu) i Primorsko-goranske županije (Upravni odjel za kulturu, sport i tehničku kulturu).
Istaknutu fotografiju snimila Bojana Guberac
#Galerija Pasaž #Identitet #tradicija #Željko Jerneić #zvončari
