Riječki simfonijski orkestar je jučer, 12. ožujka u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca izveo koncert velikog trojca: Mauricea Ravela, Dmitrija Šostakoviča i Claudea Debussyja. Vodio ih je mladi njemački dirigent Niklas Benjamin Hoffmann, koji je ovom prilikom prvi put stao pred riječku publiku, i pokazao zašto se smatra jednim od najperspektivnijih dirigenata mlađe europske generacije.

U nešto manje od dva sata trajanja, orkestar je izveo tri djela – na programu je prvo bio Ravel i njegova orkestralna suita Le tombeau de Couperin. Djelo originalno ima šest stavaka, a samo je četiri orkestrirao sam Ravel – posljednja dva orkestrirao je mađarski skladatelj Zoltan Kocsis. Naslov se prevodi kao Couperinov grob (počast baroknom skladatelju Francoisu Couperinu), što daje zanimljiv kontrast atmosferi skladbe koja je često prozračna, energična i elegantna. No skladajući je tijekom 1. svjetskog rata, Ravel je i htio pokazati svijetlu i plemenitu uspomenu na prijatelje, a ne patetičnu žalost, što se kroz suitu i prepoznaje. Hoffmann je naglasio tu transparentnost orkestralne teksture i eleganciju fraze, uz osjećaj živahnosti i ritmičnosti.

Prepoznatljiva ritmičnost pretočila se i u Šostakoviča, premda je njegov Drugi koncert za violončelo i orkestar okarakteriziran osjećajem aritmičnosti, nepredvidljivosti i kaotičnosti. Mračniji, gotovo meditativni karakter ovog kasnijeg Šostakovičevog djela pruža onaj pravi introspektivni moment slušanja, uz dramaturški spoj groteske, ironije i melankolične refleksije. U ovom je djelu briljirao i solist Giovanni Genovese, koji je vođa violončela u Riječkom simfonijskom orkestru od 2017. godine, i čija je interpretacija Ravela na violončelu bila tehnički precizna i emotivno balansirana. Kao i Ravel, ova je skladba za orkestar izrazito zahtjevna, no riječki simfonijski orkestar uvjerljivo je pokazao da je dorastao zadatku.

Nakon kraće pauze, uslijedio je posljednji dio koncerta – nezamjenjivi Claude Debussy i njegovo More (La Mer), tri simfonijske skice za orkestar. Impresionistička atmosfera fino je zaokružila večer, a orkestar je kroz stavke postupno gradio i mijenjao dinamiku, od eteričnih dijelova do nepravilnih sekvenci i moćnih vrhunaca. Tema ovog Debussyjevog djela je more i njegova stalna promjenjivost, čemu svjedoči spomenuta raznolikost dinamike, ali i nježni, slikoviti pristup formi. Svoju je inspiraciju za skladanje Debussy pronalazio i u slikarstvu, u ovom slučaju konkretno u Velikom valu kod Kanagawe K. Hokusaija koju je skladatelj odabrao za ilustraciju skladbe La Mer.

Niklas Benjamin Hoffmann je studirao u Weimaru, i još je tijekom studija surađivao s profesionalnim orkestrima. Debi s Londonskim simfonijskim orkestrom ostvario je 2017. godine, kada je dirigirao u Vijetnamu pred publikom od 60 tisuća ljudi. Međunarodnu pozornost privukao je pobjedom na dirigentskom natjecanju Donatella Flick & LSO u Londonu, a 2023. godine osvojio je i prvo mjesto na međunarodnom natjecanju mladih dirigenata „Lovro von Matačić“. Danas redovito nastupa kao gostujući dirigent na europskim pozornicama, a osim klasičnog repertoara, sklon je suvremenoj glazbi i novim konceptima izvedbe.
Hoffman je sinoć u Zajcu oživio klasični repertoar – nezaboravna djela Ravela, Šostakoviča i Debussyja – a riječki simfonijski orkestar pokazao je da je itekako spreman pratiti jednog od najperspektivnijih svjetskih dirigenata u zahtjevnim klasičnim izvedbama kakvih se publika HNK-a Zajc vjerojatno nikada neće zasititi.
Istaknuta i ostale fotografije: Dražen Šokčević
#HNK Zajc #Niklas Benjamin Hoffmann

