U večernjim satima početkom travnja u Multimedijalnom kulturnom centru Doma mladih u Splitu otvorena je izložba „Mjesto udara“ Nadije Mustapić.
Nadija Mustapić riječka je umjetnica i redovita profesorica na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. U svom radu istražuje višedimenzionalne odnose prostora kroz prostorne video i audio instalacije, spajajući subjektivne i političke aspekte mjesta putem proširenog audiovizualnog dokumentarizma. Iza sebe ima više od 40 samostalnih te 80 skupnih izložbi, festivala i prikazivanja u Hrvatskoj i inozemstvu, a ostvaruje samostalne i kolaborativne umjetničke projekte koji naglašavaju fenomenološko iskustvo gledatelja.
Izložbu je otvorila Jasna Gluić, voditeljica likovno-izložbenog programa MKC-a, istaknuvši kako Mustapić u svom radu često istražuje fenomen iskustva prostora, odnosno odnos reprezentacije i našeg subjektivnog doživljaja.
Govoreći o izložbi „Mjesto udara“, Gluić je naglasila kako rad povezuje i objedinjuje dva ranija videa, „Prijetnja od tamo“ iz 2015. i „Ovdje i tamo“ iz 2019. godine, uz nove prostorne i tekstualne elemente. Tekstovi na vertikalnim banerima ujedno artikuliraju i usmjeravaju kretanje kroz prostor, dok je dramaturgija zvuka integralni dio rada, snažno interaktivna i nipošto statična. Riječ je o nelinearnoj naraciji koja izbjegava jednostavne dihotomije te otvara prostor za promišljanje pojmova poput zemlje, teritorija, granice i identiteta, ali prije svega iskustva prostora kao refleksije individualnog opažanja i političkog konteksta.
Nakon otvorenja obratila se i sama umjetnica, koja je svoje dojmove i razmišljanja podijelila i za čitatelje ArtKvarta.
– Ovaj rad je prostorna audio-video instalacija koja, osim dva video kanala i 5.1 surround zvuka koji se kreće kroz prostor, uključuje i tekstualne elemente postavljene na vertikalnim banerima koji usmjeravaju kretanje posjetitelja. Na ulazu u prostor nalazi se prvi video-zid, uz njega tekst, zatim drugi, a tekstovi se nižu jedan za drugim i na neki su način smjerokaz tog kretanja kroz prostor. Posjetitelj potom dolazi u središnji dio, iz kojeg se najbolje čuje surround zvuk i gdje je uronjen u dvije video slike, projicirane na dva front-back platna postavljena tako da se video može gledati sa svih strana. Oba videa prikazuju prostore uronjene u maglu. Na jednom se nalaze protagonisti u čamcu, kako veslaju i plutaju po vodenoj površini, krećući se zapravo ne znajući kamo, jer je horizont izbrisan, a kopno nije na vidiku, rekla je Nadija Mustapić.
Je li to njihovo područje slobode?
– To je jako dobro pitanje, odnosno upravo je to pitanje koje ovaj rad otvara. Gdje je područje slobode, koje granice prelazimo da bismo do nje došli i što je uopće potrebno da bismo osjetili slobodu? Nalaze li se oni u tom čamcu na svom području slobode ili u zoni prijetnje? Kreću li se prema slobodi? Rad kroz simboliku magle tematizira prostore ovdje, gdje jesmo i mislimo da razumijemo gdje stojimo, i onoga tamo, koje ostaje nepoznato. Otvara se mnogo narativa o tome gdje tko pripada. Mnogi su fizički ovdje, a osjećaju da pripadaju tamo, ili obrnuto. Netko je možda morao napustiti svoje ovdje i traži novo ovdje, ali je iznutra još uvijek negdje tamo. Netko drugi stalno ostaje ovdje jer se boji otići tamo pa traži razloge zašto je ovo ovdje uvijek bolje. U radu su, dakle, prisutni i vrlo subjektivni narativi, ali i oni širi, geopolitički — o migracijama, izmještenosti i nesigurnosti. Pitanja sigurnosti i slobode istodobno su duboko osobna i izrazito društvena, osobito danas. Dihotomija između ovdje i tamo prikazana je kroz ta dva videa: jedan se odvija u čamcu, bez vidljivog horizonta i kopna, a drugi s kopna, iz vojnih promatračnica, s pogledom prema moru i daljini koju magla ponovno skriva. Ti akteri, jedni i drugi, traže se, ali se ne pronalaze jer se nalaze u različitim „ovdje“.
Simbol magle ovdje je vrlo prisutan, i kao poveznica i kao razdvajanje tih svjetova koji ne definiraju jasno slobodu?
– Točno. U magli postoji paradoks. Ona nas osvještava o prostoru iako ga ne vidimo, iako ga neutralizira i negira. Omogućuje taj trenutak u kojem mislimo da znamo da smo ovdje, a onda, kad se raziđe, shvatimo da smo možda zapravo negdje tamo. Magla je u tom smislu vrlo potentan motiv i kroz nju je lako progovoriti o odnosu ovdje i tamo. Ona djeluje poput vela koji razgraničava ta dva pojma, a istodobno nas stalno vraća toj dihotomiji.
Niste prvi put u Splitu. Kakvi su dojmovi?
– Ovo je treći put da izlažem u MKC-u. Prva izložba bila je prije dosta godina, mislim 2011., druga također prije dosta godina, možda 2017., i sada je već prošlo dosta vremena. Jako mi je drago da sam ponovno ovdje. Obožavam ovaj prostor. Moram reći još nešto što mi je jako važno: drago mi je da je i ovaj rad, koji na neki način kontekstualizira teme slobode, smješten upravo u prostoru koji je za mnoge mikro-zajednice prostor slobode, a koji je istodobno i sam u tom smislu ugrožen. Strašno je fragilan, ali i strašno važan. Zato mi je posebno drago što baš ovdje mogu prikazati ovakav rad, zaključila je Nadija Mustapić.
Izložba ostaje otvorena do 23. travnja.
Istaknute fotografije snimila Ana Matijević
#Dom mladih Split #MJesto udara #Multimedijalni kuluturni centar Split #Nadija Mustapić
