U Srcu V.B.Z.-a otvorena je izložba Kuća zalazećeg sunca Slavena Tolja i skupine umjetnika okupljenih oko dubrovačke galerije Flora. Izložba, koja se može razgledati do kraja lipnja, nastala je iz poziva upućenog Tolju da u riječkom prostoru realizira samostalni projekt, ali je taj početni impuls ubrzo prerastao u zajedničku umjetničku gestu.
Slaven Tolj, umjetnik i kulturni djelatnik dobro je poznat međunarodnoj, nacionalnoj, a naročito i riječkoj sceni. Nekadašnji ravnatelj riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, u Rijeku se ovoga puta vratio ne samo kao autor, nego i kao netko tko okuplja. Umjesto samostalne izložbe, odlučio je u projekt uključiti Ivonu Vlašić, Ivanu Pegan, Nives Sertić, Paska Burđeleza, Stjepa Kaleba i Vanju Pagara, sve redom umjetnice i umjetnike vezane uz dubrovačku galeriju Flora.
Taj prostor, smješten uz šetnicu u uvali Lapad, posljednjih je godina postao mnogo više od galerije. U ambijentu koji sve snažnije gubi obrise nekadašnjeg mediteranskog pejzaža, pritisnut turistifikacijom i velikim građevinskim zahvatima, Flora se oblikovala kao mjesto susreta, boravka, rada i umjetničkog prepoznavanja. Upravo iz takvog iskustva prostora koji polako nestaje izrasta i atmosfera riječke izložbe: tiha, melankolična, osjetljiva na prolaznost i nesigurnost suvremenog života.
Radovi su birani pažljivo, s osjećajem za mjeru i prostor. Nisu veliki, ne žele zagušiti Srce V.B.Z.-a, nego u njemu otvoriti malu, koncentriranu priču. Kuća zalazećeg sunca tako ne djeluje kao izložba koja želi impresionirati formatom, nego kao intimni presjek jednog umjetničkog i ljudskog kruga.
Umjetnica Ivana Pegan istaknula je kako je izložba, iako je u početku trebala biti Toljeva samostalna, zapravo prirodno prerasla u zajednički dolazak u Rijeku.
– Zadovoljni smo. Ovo je trebala biti njegova izložba, ali izgleda da Slaven ipak nije mogao bez nas. Jako je lijepo od njega što nas je okupio. Mi se družimo, najbliži smo suradnici okupljeni oko galerije Flora, koja je na neki način ta kuća zalazećeg sunca, rekla je Pegan.
Prema njezinim riječima, izložba je svojevrsni presjek te kuće i zajedničkog iskustva koje ona nosi.
– Slaven bi rekao da je to jedna mala priča. Imao je u glavi što želi raditi, koga želi uključiti, pa smo ga pustili da nas iznenadi postavom. To je priča o životu, smrti, trajanju i prolaznosti. U tim kontrastima, u reduciranim pejzažima između neba i zemlje, govori se i o procesu, starenju, umiranju, ali i o zajedništvu, kazala je Pegan.
Izložba je, osim umjetničkog događaja, bila i povod za susret. Dolazak u Rijeku za sudionike je značio i ponovno povezivanje sa starom Toljevom riječkom ekipom, prijateljima i publikom. Upravo zato Kuća zalazećeg sunca u Srcu V.B.Z.-a ne funkcionira samo kao postav radova, nego i kao trag jednog odnosa prema prostoru, vremenu i ljudima koji ga dijele.
Izložba ostaje otvorena do kraja lipnja, a ulaz je slobodan.
Istaknutu fotografiju i fotogaleriju snimio Kristian Sirotich
