Koncert Voices in Etno u HKD-u oživio tradicijsku glazbu na svjež način

Ne može se svaki festival pohvaliti vlastitim orkestrom koji kontinuirano prati goste i nastupe iz godine u godinu, no upravo je to jedna od specifičnosti Porto Etno festivala. U vodstvu našeg talentiranog i iskusnog multiinstrumentalista Zorana Majstorovića, orkestru su se na obilježavanju jubilarnog desetog izdanja pridružili izvrsni etno izvođači i izvođačice iz Rijeke i okolice te Zagreba, u šarolikom repertoaru koji je obuhvatio tradicijsku glazbu iz Hrvatske i svijeta.

Osim Zorana Majstorovića (gitara, oud), orkestar čine Rajko Ergić (bubanj), Bojan Skočilić (kontrabas, električni bas), Dorian Cuculić (klavijature), Vanja Vitezić (udaraljke) i Robert Mikuljan (truba).

Večer je otvorila Lidija Bajuk, ikona hrvatske etno glazbe, kako ju je opisao Majstorović. Bajuk inače uglazbljuje vlastite stihove, kao i stihove hrvatskih pjesnika, fokusirajući se na manje poznate i zanemarene hrvatske tradicijske napjeve. Iza sebe ima niz samostalnih audio-albuma i knjiga poezija, a sinoć je publiku pustila u svoj sanjivi svijet u kojem putuje dijelovima Hrvatske. Put je započela u Međimurju, da bi potom otišla na Krk, u solo izvedbi s pratnjom Zorana Majstorovića. Potom je na scenu došao Porto Etno orkestar, u osebujnijem povratku u Međimurje, da bi potom ponudila nešto sasvim drugačije odlaskom u Hercegovinu. Nakon te žive, dinamične kulminacije, Lidija Bajuk otputovala je i u Podravinu i Pokuplje, da bi svoj sentimentalni, melodični nastup zaokružila pjesmom Popuhnul je tihi vjetar, skladbom poznatom i u kajkavskom i čakavskom dijelu Hrvatske.

Sljedeći se orkestru na pozornici pridružio glazbenik i skladatelj Bruno Krajcar koji je u HKD doveo istarski melos. Čim je sjeo za klavir i započeo svoju solo izvedbu – da se orkestar malo odmori – bilo je jasno da slijedi energičan, sadržajan i gotovo teatralan nastup. Krajcar je spretno mijenjao uloge, od svirača do pjevača, izvodeći skladbe koje reflektiraju njegov prepoznatljivi glazbeni izričaj koji miješa tradicijski istarski zvuk, jazz i šansonu, povremeno i uz stihove pjesnika kao što je Mate Balota. Nastup je ipak završio u melankoličnijem tonu i istarskim bluesom.

Posebno je dojmljiv bio mladi Domagoj Vuković Vuk, mladi glazbenik i pjevač iz Ogulina koji je predstavio svoj autorski rad inspiriran stvaralaštvom Ivane Brlić Mažunarić. Prve dvije pjesme izveo je sam, uz pomoć looper pedale kojom je snimao instrumentalne vokalne dijelove. Osim klasičnog pjevanja, izvodi i mongolsko grleno pjevanje (khoomei) te koristi nekoliko različitih instrumenata, a rezultat je autentična, moćna i nepredvidljiva izvedba koja savršeno odgovara tematici priče o Svarogu, Perunu, Striboru i drugim ličnostima slavenske i hrvatske mitologije. Nakon što se ujedinio s okrestrom, pjesme su prerasle u još ritmičniju i življu izvedbu, potvrđujući početnu misao: možda dosad nismo puno čuli o Vuku, ali bez sumnje hoćemo.

Večer je zaokružila glazbenica Nina Ćorić iz Zagreba koja u HKD dovela dašak flamenca i meksičke glazbe. Ćorić je već 15 godina jedna od upečatljivijih predstavnica flamenca i španjolske kulture u Hrvatskoj, poznata po inovativnom spajanju flamenca s vlastitim glazbenim nasljeđem. Jučer je osim svog standardnog stila u nastup uvela i romsku glazbu, pokazujući svoju raznovrsnost, muzikalnost i prilagodljivi, snažni vokal.

Orkestar se čitavo vrijeme odlično prilagođavao izvođačima i izvođačicama, pritom zadržavajući svoj karakter, čime je svaka izvedba zapravo dobila portoetnovski pečat. Upravo su zato izvedbe na Porto Etnu jedinstvene, jer stvaraju neponovljive momente, i za publiku i za izvođače i glazbenike, pokazujući istovremeno koliko tradicijska glazba može biti živa, aktualna i inovativna.

Festivalski program desetog Porto Etna nastavlja se danas u Palachu gdje će koncert održati portugalska glazbenica Ana Lua Caiano i slovenski sastav Grunt.

Istaknuta fotografija: Franka Blažić