Maj mjesec počinje prvog maja. Iz nekog razloga hrpa ljudi izgovori hrpu gluposti vezanih za Prvi maj. Sigurno ste primijetili pripadnike muškog spola koji si vole češati jaja. Češu jaja dok sjede i dok stoje. Češu jaja dok telefoniraju i dok čekaju bus. Češu jaja dok čekaju red za ući u kazalište. Što je gore od toga? Da češu jaja dok razgovaraju s vama. Gledaju te u oči i češu jaja. Što ima gore od toga?
Npr. da postoji premijer, zaboravio sam mu ime, koji smršavi i postane jako bahat, nepristojan u komunikaciji i stalno namršteno priča basne. Ili gradonačelnici i načelnici općina koji lupetaju gluposti o povijesti kojoj ne pripadaju. Srećom, premijera i načelnike možeš promijeniti na izborima.
S ovima što češu jaja nema baš izbora.
(JM – prilično ti je glup uvod, pa tebe to uopće ne zanima!!!)
Neki dan sam na terasi crkve ispod moje kuće vidio popa kako tjera galeba. Terasa ima ogradu na koju galeb sjedne i bleji naokolo, i ponekad kopa po turističkoj kanti za smeće. I pop ga tjera da ne bi “smetao”. Crkva se zove Crkva Marijina navještenja. Zašto je Noa spasio sve žive vrste, a ovaj sad tjera jednu od njih?
(JM – pa to baš nikoga ne zanima!!!)
Što mislite, je li gore ili bolje, u sitne sate, nakon noćnog izlaska u Rijeci, ostati bez cigareta ili bez upaljača? Pred malo su mi se desila oba momenta. Nakon nekog tuluma netko mi je maznuo cigarete, nisam imao novaca za kutiju i čekao sam bus, prvi jutarnji, preko puta kazališta. Imao sam upaljač. Najprije satima nije prošao nitko. Pojavio se neki auto, stao na semaforu… “Žao mi je, ne pušim.” Onda je protrčalo 756 morning runnera i nekako sam imao dojam da ih ne treba ništa pitati.
Par nonica je špartalo prema placi… sigurno ne puše. Nigdje punk/techno/rave/lutalica. Ni homelessa. Ni čistača. Čak ni murje. No smoke.
Koji dan poslije, pametan, kupio sam više kutija cigareta. Napio se, zaglibio u noćnoj Rijeci i opet čekao prvi jutarnji bus na Slavici. Fuck!!!!… netko mi je maznuo upaljač u klubu, pet minuta prije.
Klub se zatvorio, ne jebu na kucanje po prozorima i vratima. Opet nigdje jebeno nikoga.
Bus ide za tri sata. Nemam “snage” ići u ona dva cajka kluba što vjerojatno rade. Ne jer sam pijan, nego jer su mi jednom u sličnoj situaciji redari na ulazu rekli/sugerirali: “Gospodine, ovdje vam uglavnom mladi ljudi izlaze!” Za nekoga tko skoro cijeli život lumpa, dosta nizak udarac.
Uglavnom, čekam bus, pun cigareta, nigdje nikoga. Krenem prema Benčiću da tamo čekam bus i da malo prođe vrijeme, i da si ne slomim prste bez cigareta. Na nekom semaforu se, napokon, zaustavi neki auto. Pitam vatre. Tip kaže da ne puši i da si je onaj utor za upaljač u autu pretvorio u punjač za mobitel. Onda je prolazio neki motociklist, naprasno sam ga zaustavio… ne puši, a vozilo nema upaljač. Nema squatera u Grazianiju. Nema ni brižnih izbjeglica u onom šatoru kraj Grazianija. Nema zapravo ni šatora. Nikoga u Galeriji O.K. Prošla je murja u autu, mahao sam im, nisu me jebali dva posto. Sjeo sam na autobusnu preko puta kolodvora, slab i snužden. Do busa još dva sata. Srećom i napokon, nakon nekog vremena iz Palače šećerana izađe noćni security i zapali cigaretu. Otrčim do njega, zapalim, zahvalim i sjednem nazad na autobusnu. I naravno, u napadu smoke ludila palim, ćik na ćik, cigaretu za cigaretom. Dvije kutije.
Pozlilo mi je i onesvijestio sam se od nikotinskog udara. Tako da… hm… možda je bolje ostati bez cigareta nego bez upaljača. Bolje je znati svoja ograničenja nego svoje mogućnosti.
(oh JM – so smart!!!)
The Necks, Ljubljana.
Chris Abrahams, klavir, Tony Buck, bubnjevi i perkusije, Lloyd Swanton, kontrabas, jebeni avant trio iz Australije su 5. 5. u Kinu Šiška, Ljubljana, izveli, opisivo, ali ne treba, jebeni dvosetni koncert. Posljednji datum proljetne turneje. Ako ne znate, svaku večer izlaze na pozornicu improvizirati novi set. Nikad ne reproduciraju ni aktualni album, trenutno 19. DISQUIET, trostruki tour de force, niti reproduciraju išta od noći prije.
Samo se mirno pojave na pozornici i krenu.
Naravno da imaju svoj set of skills and tricks, ali jebeno. Gledao sam ih gomilu puta, svaki put me spiče ravno između nogu (ne češem se nikad), a ovaj put su me baš spičili ravno između nogu.
(JM – ne seri, daj glazbe!)
Ok, da ne serem… pogledajte live video The Necks: In Session at Sydney Opera House. Na jesen su ponovno na Europe tour. CRO, Pula, Jazzbina, included. I naravno, imaju novi album u pripremi.
“It’s like, y’know, when you make a fire, then you keep the fire going, you take care about the fire!” – kako mi je rekao Lloyd Swanton, kontrabas.
Sasvim smiren i za razgovor ugodan one-man assault band, Damir Avdić se 8. 5. u Galeriji O.K., Rijeka, opasao gitarom, okrenuo prema publici, okinuo riff i sljedeća, ne znam, dva sata “jebao” mater i sam sebi i svima nama i cijelom svijetu. Ni on ne češe jaja. Zadnji album SVE JE U REDU izdao je u četvrtom mjesecu. Potražite, slušajte, ima na Bandcampu. Jebeno.
Zapravo, jebeno slušajte glazbu uopće, bit će vam bolje. I Dalai Lama kaže da sluša glazbu barem tri sata na dan. A sigurno ne češe jaja. Nick Cave kaže da je glazba jedna od posljednjih legitimnih mogućnosti za stvarnu/genuine transcendenciju.
Laurie Anderson, Lisinski, Zagreb, 26. 5.
Laura Phillips “Laurie” Anderson je američka avant-garde artist, glazbenica, filmska umjetnica čiji rad objedinjuje performans art, pop glazbu i multimedijalne projekte.
(JM – ovaj hladni opis si maznuo sa WIKI? Jesam.)
Laurie Anderson je s pratećim sedmočlanim orkestrom SEXMOB u Lisinskom izvela sve što se na pozornici može i treba izvesti. Koncert, koncept, spoken word, predavanje, koreografija, putovanje jezikom i tekstom, putovanje kroz povijest jezika i američke literature i američke povijesti. I svih nekih povijesti i sadašnjosti. Then and now. I putovanje kroz njezin dug i genijalan kreativni i privatni život. Laurie ima 79 godina. Svaka riječ, svaka rečenica, svako slovo ima onu jebenu točnu, mudru promišljenost i iskustvo. I jako puno humora, jako puno. I jebena verzija A Hard Rain’s Gonna Fall.
Da se ne blamiram previše, postoji na portalu Ravno do dna opširna recenzija Leile Topić.
REPUBLIC OF LOVE se zove trenutna “predstava”. 8. 5. je izašao live album LET X=X. Potražite, zapravo potražite sve što se može naći od i o Laurie.
MATMOS
LUCRECIA DALT
30. 5. Auditorium Comunale, Precenicco, Udine, IT
Matmos, M. C. Schmidt i Drew Daniel su dva kompletno originalna šašavca.
Uglavnom glazbenici i sound performeri, plus predavači po američkim koledžima i fakultetima, mislim, all-art su im područja. Njihova glazba bi se mogla opisati kao avant-elektronika, ali to je malo usko. Posebni su po tome što za snimke svojih albuma i live nastupa koriste… netom odrezanu kosu… ozvučenu nervnu aktivnost slatkovodnog raka… škripanje vrata… škripu svega i svačega… navodno čak i zvuk ejakulacije. Posljednji lanjski album METALLIC LIFE REVIEW snimili su uglavnom od zvukova metalnih predmeta, vode i tko zna čega sve ne.
Na pozornicu Auditoriuma Comunale donijeli su cijeli set padela, vjerojatno sve koje imaju doma, tegli s vodom, jedan limeni lavandin, željezne kuglice i svakakvih komada hrapavog lima. Sve to nekako uživo sempliraju i kreiraju nešto što ponekad preraste u avant-elektroniku i musique concrète, ali opet ne u uskom i dosadnom Wiki-poimanju tih žanrova. Jebeno. Često dobivaju commissioned poslove… angažiraju ih razne fondacije i arhivi da iz gomile audiozapisa, glazbenih i najmanje glazbenih, stvore neke nove audio situacije. Uglavnom, dobro se zajebavaju. Često publici podijele razne instrumente i predmete pa svi zajedno “sviraju”.
Koriste minimalnu rasvjetu pa često pozovu nekoga iz organizacije ili iz publike da im lampadinom osvjetljava padele dok lupaju po njima. Momak iz Precenicca je bio vidno uzbuđen da nešto ne zajebe. Funny.
Lucrecia Dalt, jebeno talentirana glazbenica, rodom iz Kolumbije, dugo je vremena boravila u Meksiku, a sada je Berlinčanka. Otprilike takva joj je i glazba. Na plakatu piše… electronic/bolero/tropical/gothic… da, možda… za nazvati sekciju glazbe u CD-shopu… ali ne.
Čitav koncert sam čekao hoće li se na pozornici, pored Lucrecie i dvočlanog benda, pojaviti onaj patuljak iz Lynchovih filmova i zaplesati. Tamni “tropical” pop, razjeban i mudro dekonstruiran.
Elektronske teksture i nekakvi space/sounding elementi, bas i kontrabas, gomila perkusija i odd ritmova, sugestivni storytelling vokal signore Dalt… jako distorzirana gitara ponekad… nježna unplugged klasična gitara…
(HEJ!!!! JM, prestani… ovo zvuči kao prava recenzija.)
Lucrecia se bavi filmskom glazbom i sound/artom. Check her. Slušajte glazbu. Bit će vam bolje.
Naš dragi signalni lutak je, iako je postao VIP person, opet dobio bačičoku i ostao bez crvenog šljema. Jebemu mater, nekome smeta crvena boja, netko baš češe jaja.
SLOWMOTION je prošao dobro. Ubilježite za sljedeći maj. Slušajte glazbu.
Glazbena preporuka :
Guttersnipe – Extintion Burst! (2026)
Laurie Anderson _ LET X=X live (2026)
Broken Social Scene – Remeber the Humans (2026)
Cathedrals of Heaven – Cathedrals of Heaven (2026)
Jeff Parker ETA IVTET – Happy Today (2026)
Francisco Lopez +Eric La Casa – Induction/Mutation (2026)
Han Earl Park – What is Old is New Again (2026)
Wooden Wand – At Duke (live 2026)
Dunza – Dunza (2025)
James&The Giants – James&The Giants (2023)
Seefeel – SOL.H (2026)
Christian Wallumrod Ensemble – Non Sonet (2026)
Steven Brown – In This Very World (2026)
Magic Tuber Stringband – Heavy Water (2026)
Rudolph Moser – Metronia (2019)
Jochen Arbeit – Das Bett (2023)…Rudolph i Jochen su članovi Neubautena
Phillip Golub – Partisan Ship (2026)
Ted Lucas – Ted Lucas Extended (2025)
Ted Lucas – Rainy Days (2026)
Ted Lucas – Images of Life (2026)
Marisa Anderson – The Anthology of UnAmerican Folk Music (2026)
Ava Mendoza – Alive Alone/Alive Together (2026)
BuildBuildings+Molly Gochman – Continuum (2026)
TINA TURNER – RIVER DEEP,MOUNTAIN HIGH , single (1966)
Kiku Hibino and Merzbow – Rococo / Echomatter (2026)
Greg Mendez – Beauty Land (2026)
Lea Bertucci – The Days Pass Quickly Immersed In The Shadow of Eternity (2026)
Mark Trecka – Romance Wake Naming (2026)
#Damir Avdić #Galerija O.K. #Josip Maršić #Laurie Anderson #mjesec maj #The Necks
