Jedna od političkih opcija koje se ni u kom slučaju u Rijeci ne mogu smatrati novom jest i Most. Most je stranka koja pripada desnom centru, veliku popularnost u Rijeci mogu zahvaliti pomalo aktivističkom pristupu Marina Miletića, koji je prije četiri godine bio kandidat za gradonačelnika Rijeke. U ovoj izbornoj utrci Most je u prvi plan gurnuo Petru Mandić, koju samo teški politički analfabeti mogu smatrati novim licem. Petra Mandić u kampanju ulazi s motom Rijeka zaslužuje hrabre odluke. Zašto?
– Rijeka zaslužuje hrabre odluke i zaslužuje hrabar pristup, čvrstoću, agilnost. Ne smijemo se bojati kvalitetnih rezova da bi se došlo do boljih rezultata. Do sada su sve SDP-ove vlasti pokušavale s istim ljudima, na isti način, doći do različitih rezultata. A to je apsolutno nemoguće, statistički i znanstveno. To bih promijenila. Na jednoj od svojih prvih konferencija za novinare, koja je pritom imala velikog odjeka, izjavila sam da bih ugasila Rijeka plus i smijenila Željka Smojvera. Ne zato što se nekome želim osvećivati, već zbog toga što je on čovjek koji je uništio Autotrolej, a sada uništava Rijeka plus. Čovjek koji nekvalitetno vodi gradska komunalna društva, a uporno dobiva nove prilike, koji maltretira radnike, mobingira ih. Nesretni radnici u takvom okruženju ne mogu raditi posao kako bi htjeli i mogli, a svi mi zajedno zbog toga nemamo kvalitetna komunalna društva. A što nam je u gradu bitnije od javnih usluga? Ako nemamo kvalitetan javni prijevoz, ako nam autobusi idu svakih pola sata umjesto svakih pet minuta, ako nemamo čist grad, ako nemamo parkirnih mjesta, kakva je naša kvaliteta života? S druge strane, imamo KD Čistoća koje funkcionira tako da je njihova usluga skupa, a loša. Plaćamo velike račune jer SDP uporno na Marišćini radi s lošom i starom tehnologijom. Nitko po tom pitanju ništa ne pokušava promijeniti. Razgovarala sam s nizom stručnjaka za EU fondove, koji me uvjeravaju da se zbog novih okolnosti može promijeniti tehnologija na Marišćini, mogu se povući nova EU sredstva, ne moraju se plaćati penali, a tada bismo napokon mogli skupljati bio-otpad koji se sada ne može skupljati, imali bismo jeftiniju obradu otpada, imali bismo manje račune i ne bismo morali podizati račune zato što su povećane plaće djelatnicima. To je gospodin Jurdana, direktor KD Čistoća, izjavio. Ne, to nije istina. Oni ne znaju bolje. E, to je poanta. S hrabrim odlukama, bez gledanja tko je tko i što je što, doći do različitih rješenja i boljih uvjeta za građane.
Čistoća, odnosno nečistoća grada, javni gradski prijevoz, nedostatak parkirnih mjesta zaista jesu veliki problemi, vjerujem da to uviđaju i ljudi koji godinama vode ovaj grad. Kako biste vi riješili te probleme?
– Probleme se mora riješiti tako da se osigura da svi ti radnici u komunalnim društvima budu zadovoljni, a da bi oni bili zadovoljni prema njima se treba ponašati kao prema ljudima, a ne kao prema brojevima i kao prema statistici, što je sada slučaj. I treba ih se prestati gaziti. Zadovoljni ljudi žele pridonijeti, vjerujem da i kod njih postoji jako puno rješenja. Ono što ja nudim su strukturne promjene, ali ne u vidu floskula, nego u vidu boljih rješenja. Nova tehnologija na Marišćini smanjit će cijene građanima, a u proračunu Čistoće ćemo imati više novaca za uređenje zelenih površina. U trenutku kada je bio potpuni kolaps u Autotroleju i kada je bio onaj slučaj s Nepalcima, tražila sam sastanak s gradonačelnikom i ponudila rješenje s angažmanom kooperanata, malih prijevoznika, koji bi kroz jedan kružni sustav mogli raditi. Tada mi je rečeno da se to ne može i da se do 2027. godine plaća kredit za nove autobuse i da smo se EU obvezali da ćemo imati zaposlene vozače. Nakon toga sam kontaktirala stručnjake koji su rekli da se razgovori s EU mogu otvoriti bez ikakvih problema i da bi zbog okolnosti u EU apsolutno bili spremni revidirati ugovore. Što mislite, je li se to dogodilo? Nije. SDP-ovci koji su do sada vladali nisu u stanju razmišljati izvan kućice, razgovarati s ljudima o stvarima koje nisu standard i koje su izvan okvira. Nemaju poduzetnički mozak, imaju birokratski mozak koji funkcionira tako da ono što je jednom dogovoreno, mora ostati zauvijek. I zbog toga nam grad funkcionira kako funkcionira, a mi nemamo kvalitetnu javnu uslugu.
Vi dolazite iz realnog sektora, zaposleni ste u obiteljskoj tvrtki, kao netko tko dolazi iz realnog sektora što uočavate kao probleme?
– Jako često građani kažu da kandidati za gradonačelnike ili kandidati za bilo koju dužnosničku funkciju ne bi mogli niti konobariti, da ih nitko ne bi zaposlio u realnom sektoru. Eto, potpuna sam suprotnost tome, od prvog dana radim u realnom sektoru, sve poslove koje sam radila, radila sam u realnom sektoru. U međuvremenu smo razvili privatnu firmu, suprug i ja radimo, isplaćujemo ljudima plaće, znamo što znače financije, što znači marketing, što znači opstanak na tržištu, a što znači ako si u jednoj kućici jer upravo to te vodi u propast. Svi moji protukandidati u ovom trenutku su ljudi koji dolaze iz javnog sektora i čiji mozak tako ne funkcionira. Moram postaviti pitanje znaju li što se dogodilo s Trstom i kada je Trst procvjetao? U trenutku kada ga je preuzeo poduzetnik! Usudio se razmišljati drugačije, to su hrabre odluke o kojima govorim. A ja se usudim razmišljati drugačije. Evo, na primjer, slučaj Teatra Fenice. Imamo prijedlog konzervatora da mu se dodijeli privremeni skrbnik, on i dan danas propada jer Grad to nije napravio. Zašto? Zato što se ne usude ili se ne žele kositi s „kraljem Korza“ Mirkom Pavičićem ili žele ostati u rubrici „nas to ne zanima“. E, pa, nisam taj tip. Našla bih novce da se to obnovi i naplatila bih to od Mirka Pavičića jer Riječani to zaslužuju.
Teatro Fenice je jedan od sramotnih problema Grada, ruglo i sramota?
– Jedino što su SDP-ovci do sada predlagali, odnosno Vojko Obersnel, bilo je da se Teatro Fenice otkupi od Mirka Pavičića. Zar čovjek koji je dopustio da ovako propadne zgrada takvog povijesnog značaja, koji godinama u njega nije uložio niti euro, zaslužuje za to biti nagrađen. Apsolutno ne. Postoje zakoni, zakoni se moraju poštivati, u okviru tih zakona Teatro Fenice se mora obnoviti. To je jedan od prioriteta koji se moraju napraviti, tako se ne možemo prema svojoj povijesti odnositi.
Kultura je bila u velikom fokusu u prošlim mandatima, Rijeka je bila Europska prijestolnica kulture, golemi infrastrukturalni zahvati napravljeni su u minulom razdoblju, kako vi gledate na ArtKvart, Palaču Šećera, u konačnici i na Galeb, koji je izazvao dosta prijepora u javnosti?
– U ArtKvart i Dječju kuću zaista volim otići s djecom, knjižnica nam je strašno bitna. To je dio urbanizma grada koji mora disati i mora biti drugačiji. Zbog toga mi je jako drago. S druge strane moramo uzeti u obzir da je bilo promašenih projekata i to ne treba zanemarivati. Za razliku od svih ostalih protukandidata, brod Galeb smatram promašenim projektom. Ne da ga smatram promašenim projektom, on to zaista i jest. Godine 2019. imala sam sučeljavanje na Kanalu RI s Vojkom Brautom i ondašnjim pročelnikom Ivanom Šararom, oni su bili uvjereni da će sve biti gotovo do 2021. godine, da će procvjetati grad, brod i od toga naš turizam. To se nije dogodilo, sada je 2025. godina, a Galeb je samo generirao dodatne troškove. Izračuni su prije šest godina govorili da će koštati 15 milijuna eura, a ne pet kao što su oni tada tvrdili. I svi ti izračuni su se pokazali točnim. Oni su brodu Galeb pristupili kao emotivni pijani milijarderi koji su taj brod morali imati, neovisno o tome je li to na korist gradu i građanima ovog grada ili nije. Taj brod će, na žalost, generirati nove troškove. Promišljam o tome da bih brod predala u vlasništvo države, HDZ-ova vlast ga je proglasila kulturnim dobrom, neka taj brod bude turistička atrakcija na Golom otoku. A ne u Rijeci.
Majka ste petoro djece, obitelj vam je na vrhu prioriteta. Ima li Rijeka zadovoljavajuć odnos prema obiteljima, zadovoljavajuć socijalni program i sve ono što uz njega ide, zadovoljavajuć odnos prema onima koji bi morali imati našu zaštitu?
– Rijeka nema loš socijalan program, moram reći da je na tom planu trud vidljiv. Ono što je također vidljivo i što nije dobro, jest činjenica da sve to nije dobro organizirano, nema dovoljno ljudi koji se bave ljudima. Na papiru imamo sustav s dobrim socijalnim programom, u stvarnosti je to zaista loše. Imamo velik problem s osobama s invaliditetom i djecom s teškoćama u razvoju, njima se ne daje dovoljna pažnja, nije dobra organizacija, gradski sustavi nisu na dispoziciji, ti ljudi ne mogu ostvariti prava onako kako bi trebali. Imamo loš pristup prema starijima, naročito prema osobama u terminalnim stadijima bolesti, koje nemaju adekvatnu njegu u kući. Znam da je to više u nadležnosti državnih i županijskih institucija, ali ljudi u gradu bi se tu trebali više angažirati, to su naši sugrađani. Ako nikako drugačije, onda kao pomoć u ostvarivanju prava. Velik je problem s asistentima, i onima u nastavi i onima za njegu u kući. Imam dragog poznanika koji se kao mlad razbolio, ima dvoje maloljetne i jedno punoljetno dijete, ne želi se odvojiti od njih, ne može pronaći asistenta na osam sati, a zbog stadija bolesti više ne može biti u kući. Jedini domovi koji mu se nude su nekoliko sati voženje udaljeni od Rijeke. Kako bi se on odvojio od svoje obitelji? Tko bi snosio troškove? Mora li ga financirati sin koji studira? Grad tu ništa ne pomaže. Sustav je bešćutan.
Bešćutnost sustava je nešto s čime se osobe s invaliditetom susreću na dnevnoj razini, nedavno je zahvaljujući akciji građana po društvenim mrežama riješen problem umirovljene profesorice likovnog odgoja, koja se nije željela odvojiti od svog teško oboljelog sina.
– Ti ljudi bi morali znati kome se obratiti, morali bi imati nekoga kome se obratiti, sustav bi morao biti okrenut prema čovjeku. U ovoj kampanji bivši SDP-ovac Marko Filipović i SDP-ova kandidatkinja Sandra Krpan hvale se socijalnim programom, hvale se sa 1600 stanova kojima raspolaže grad Rijeka, a ja se pitam kome se dodjeljuju, kako se to analizira, postoji li slobodnih stanova za ljude koji su u potrebi, na koji način se određuju prioriteti, tko vodi brigu o tome, tko vodi brigu o svakom čovjeku koji se javi u Grad. U Gradu imamo više od 400 zaposlenih, sigurno postoji način da se bolje organiziraju i da konstantno komuniciraju sa svima onima koji su povezani sa sustavom koji treba brinuti o ljudima. Ti ljudi moraju biti na usluzi našim građanima, dok se to ne napravi, dok čovjek ne bude u središtu pažnje, dok budemo okrenuti samo projektima, nećemo moći krenuti naprijed. Prva sam za projekte, ali čovjek mora biti ispred svakog projekta. Sve dok ne napravimo tu situaciju da čovjek bude ispred svakog projekta, socijalna osjetljivost bit će floskula. A uvijek ću biti protivnica floskula. Sve mora biti rad i osoban pristup.
Može li Rijeka bolje?
– Smatram da može i smatram da hoće. Ali smatram da nam treba novi pristup. Pozivam ljude da se probude, da izađu iz ustaljenog načina razmišljanja i dijeljenja ljudi na ove i one. Pozivam ljude da odaberu one programe i one ljude koji imaju najviše znanja i najviše kvalitete provesti te programe. Smatram da sam svoj program napravila jako kvalitetno, kontaktirala sam niz stručnjaka pri njegovoj izradi, sve je ostvarivo, održivo, nudim potpuno drugačiji pristup. Utoliko pozivam ljude da mi daju povjerenje i da pokušamo s novim ljudima i novim strukturama dovesti Rijeku do boljih rješenja i boljih rezultata.
Je li odnos s državom na zadovoljavajućoj razini, može li Rijeka na tom planu biti učinkovitija?
– Odnos s državom je na razini antagonizma koji se koristi za političke poene između SDP-a i HDZ-a, oni se samo svađaju tko je više uložio i tko je više napravio. A poanta je da dođemo do trenutka u kojem će čelni ljudi ovoga grada svaki dan kucati na sva vrata u Zagrebu, a za interese Rijeke. Dakle, gradonačelnici Rijeke ne smiju ići u Japane i Šangaje, ako nisu barem jednom tjedno u Zagrebu. Ne smiju sjediti na Korzu, nego moraju sjesti u auto i odrađivati posao za naše građane. I tu ih ne smije zanimati tko je na vlasti, interesi Rijeke moraju biti na prvom mjestu. To je jedini način da se nešto riješi. Pa mi već 25 godina imamo neriješenu situaciju na Mlaki, rafinerija je odavno zatvorena, prostor propada, ružan je, neadekvatan i opasan, a to se tako ostavlja jer se time nitko ne želi baviti. Zar zaista mislite da će netko u mađarskoj vladi, INA-i ili u Zagrebu razmišljati o tome kako nama izgleda Mlaka. Neće. To može samo gradonačelnik Rijeke. Ne kažem da gradonačelnik to može riješiti, ali može biti dosadan, može se popeti svima na vrh glave, da se pokuša taj problem riješiti. To je nešto što vidim kao svoju ulogu, ako mi građani i građanke ovoga grada daju povjerenje. Pritom, treba djelovati i preventivno i strateški. Ali za to treba imati kvalitetne urbanističke planove, jasnu strategiju i viziju razvoja grada. Sadašnja vlast je malo na kulturi, onda na turizmu, onda bi opet otvarali tvornice. To tako ne funkcionira, mi moramo definirati što je to Rijeka. Rijeka je lučki, industrijski grad koji se na urbanim građanskim temeljima mora razvijati. Turizam, Hiltoni i ostali lanci samo su sekundarni ako postoji vrijeme i prostor, ako ne postoji time se ne bavimo. Ja bih se fokusirala na strateški pristup, nadam se da će u ropotarnicu povijesti otići svi kojima je stihija na prvom mjestu.
Generalni urbanistički plan također je uvoj kampanji zauzeo dosta prostora, što konkretno mislite o točkama koje se često spominju u javnosti, poput Stadiona Kantrida, prostora bivše Dječje bolnice Kantrida, Krimeje…
– Nekoliko je lokacija koje je gradonačelnik na zadnjem Gradskom vijeću točkasto predložio, što je također dokaz stihije. On to prikazuje kao veliki prijedlog razvoja, u svim razvijenim demokracijama GUP je ključni temelj za razvoj grada i donosi se nakon puno razgovora. Mi nismo imali niti jedan razgovor i nije nas se ni za što pitalo, sve to samo je stavljeno na stol kako bi se koristilo u kampanji. I zato to jest tema. Vidim da većina protukandidata oko tih neuralgičnih točaka nema jasan odgovor, svi su na raspravit ćemo, imat ćemo kružna savjetovanja, zvat ćemo stručnjake… Ponudila sam konkretno rješenje za Dječju bolnicu Kantrida, zemljište kakvo grad Rijeka u svojem vlasništvu više nikad neće imati. Mi želimo da ostane u potpunosti naše i javno i da se tamo izgradi dječji vrtić, dom za veterane i najviše od svega dom za umirovljenike. Zašto je to bitno? Naši stari zaslužuju biti u kvalitetnom prostoru, koji ima zelenila, svoju plažicu, ima sve ono što je potrebno i za liječenje. Smatram da trebaju na neki način završiti život u kvalitetnom okruženju dostojnom čovjeka, a blizu svojih najmilijih. Samim time otvorila bi se mjesta za stanove u najam ili za mlade ljude, to je zaokružena priča koju ne smijemo odbaciti. Ne smijemo tamo imati javne prostore u teoriji, a u praksi prostore koji nikom ne služe i koji ne pridonose demografskom razvoju. Postoje priče da postoje prostori gdje bi se mogli izgraditi domovi, ako i postoje prostori, gdje su oni? Zar ćemo ih zabiti u kutije šibica? Oni zaslužuju taj prostor. Prostor Dječje bolnice Kantrida ne bih ni u ludilu prodala, postoji nešto što je obiteljsko srebro i nešto što to nije, a to se jako često brka. Žabica nije obiteljsko srebro, a dječja bolnica sigurno jest. Krimeja je nedovoljno promišljena, Istravino je nedovoljno promišljen projekt koji predviđa velike zgrade, upitno je tko će financirati Stadion Kantrida i na koji način. Jasno je da želimo da se stadion obnovi, da mi Riječani imamo pravo na taj stadion, ali mora biti u skladu sa željama građana i urbanističkim planom i mora biti ostvarivo.
Dakle, ne smatrate da je prodaja Žabice bila prodaja obiteljskog srebra, Rijeka će konačno dobiti autobusni kolodvor.
– Vojko Obersnel je dvadeset godina pokušavao izgraditi Žabicu, nikada to nije bilo ni u tragovima uspješno. Marko Filipović je odlučio krenuti u prodaju zemljišta koje je Grad Rijeka od HŽ-a dobio isključivo za autobusni kolodvor. Mislim da je u redu da se to povjeri konzorciju koji taj posao radi uspješno u 50 zemalja svijeta, ali ono što je ogroman problem jest sljedeće: Marko Filipović je novac od Žabice dobio za kvartovske garaže, a što se dogodilo u međuvremenu? Ništa. Primjerice, Rastočine imaju najveće probleme s parkiranjem, uvjetima života, dostupnosti svojih stanova, ljudi su zagušeni automobilima i ništa se nije pomaknulo s mrtve točke. I to je ono što zamjeram Marku Filipoviću, sada je u kampanji agilan i brz, a u ove minule četiri godine prespavao je sve projekte bitne za građane.
Nije tajna da Vam je i duhovno vrlo važno, Rijeka predvođena nadbiskupom Matom Uzinićem na tom planu pokazuje da se može drugačije i da Crkva može biti otvorena jednako prema svima.
– Katolička crkva je univerzalna i otvorena svima, to i jest glavna poruka. Glavna poruka je poruka ljubavi, milosrđa, prihvaćanja apsolutno svih. Ne znači da ne postoje određene moralne zasade koje netko njeguje, ali to ne znači da onoga koji te moralne zasade ne njeguje netko tko je član Crkve ima pravo odbaciti ili mrziti. Mi smo svi pozvani ljubiti, odnosno biti otvoreni prema drugome u istini. Reći što nam se sviđa ili ne sviđa, ali nije nam dopušteno drugoga odbaciti. Matu Uzinića je u Riječku nadbiskupiju imenovao papa Franjo, bilo je jako dobro izmoljeno da upravo takva osoba bude na riječkom području. Neki dan sam ga srela kod Teatra Fenice, imao je jutarnji jogging u trenirci, a on svojim djelovanjem pokazuje da je jedan od nas. Možemo se slagati ili ne slagati, ali svi primarno moramo biti ljudi, a on to zaista i jest.
#GUP #Marko Filipović #Mate Uzinić #most #Petra Mandić #Vojko Obersnel
