U jeku nogometnom prvenstva, nogomet se širi i na kazališne daske. Točnije, već se proširio, jer je predstava za djecu i mlade Luka Modrić: Moja igra u proteklih godinu dana imala preko 100 gostovanja. Jučer je tako posjetila i Kastav, u sklopu programa Kastafskog kulturnog leta, u ljetnom ambijentu Crekvine.
U režiji redateljice i glumice Arije Rizvić, inače Riječanke sa zagrebačkom adresom, predstava je nastala u suradnji BOSS TEATRA i HNS-a, a inspirirana je autobiografskom pričom jednog od najvećih nogometnih legendi.
Predstava započinje “traženjem” Luke Modrića koji se nije pojavio na pozornici, pri čemu upoznajemo izvrsni dvojac Denisa Bosaka i Lauru Čerinu koji kroz predstavu tumače više likova (njegove roditelje, djeda, ženu, konobare, itd). Tu se odmah prepoznaje interaktivni karakter predstave koja kroz kontuinirano razbijanje četvrtog zida uključuje publiku i čini je djelom predstave, ali s dobrom mjerom. Klinci tako zamalo postanu Luka Modrić, ali ta uloga ipak pripadne mladom glumcu Mateju Đurđeviću koji je ostatak predstave nosio lika izgledom, naglaskom i kretnjama. Točnije, postojao je precizan trenutak kad je Matej ušao u ulogu, što je još više naglasilo njegovu “preobrazbu”.
Tako se uskoro vraćamo u djetinjstvo Luke Modrića i sve što ga je obilježilo, od svakodnevnog života u selu Modrići u zaleđu Zadra i odnosa s djedom do upoznavanja važnih prijatelja i konačnog posvećivanja nogometu. Tu je i emotivni trenutak ratnog izbjeglištva i nastavka života s obitelji u hotelu Iž, gdje počinje i razvijati svoje prve nogometne vještine, kao i njegova selidba u Zagreb i upoznavanje buduće žene Vanje. Ovdje vrlo zgodno umjesto naručivanja hrane u restoranu naručuju zajedničko useljenje, pa i odlazak u Tottenham i Real Madrid.
Svi događaji prikazani u predstavi refleksija su odricanja, predanosti i suočavanja s preprekama kroz koje neophodno moraju proći vrhunski sportaši, ali je taj život ujedno i svakodnevan – njegovo djetinjstvo, želje, brige i neizvjesnost budućnosti dio su života s kojim se mnogi mogu poistovjetiti. Predstava slavi Lukin uspjeh, ali ne glorificira ili mitologizira njegov lik. S druge strane ni ne poručuje da to svatko može biti samo ako to poželi. Ciljanoj mladoj publici tako nudi osjećaj da snovi jesu ostvarivi, i da mogu biti namijenjeni svakome, ali nisu ni garantirani niti jednostavni za dohvatiti.
Tekst predstave, za koji su zaslužni Valentina i Luka Mavretić, pritom balansira između dinamičnih i dovitljivih dosjetki, intimnog iskaza jedne životne priče i interaktivnog obraćanja publici.
Ovo je prvenstveno priča o Luki Modriću, ali kao što je slučaj sa svim kvalitetnim predstavama, ne morate biti obožavatelj Modrića i navijač, isto kao što ne morate nužno biti dijete, da biste u njoj uživali, što se vidi po reakcijama publike. Svojom dramaturgijom, kreativnim režijskim rješenjima, uvjerljivim i zabavnim tekstom te dinamičnim i skladnim glumačkim timom, može biti namijenjena svakome željnom opuštenih sat vremena jednostavne i kreativne igre, ali će ipak najviše zasjati pred očima onih koji su od malena nosili dres s brojem 10. Također, upravo ta nogometna tema privlači i one koji možda nisu skloni kazalištu, pružajući im priliku da se uvjere da su i kazališne predstave žive, zabavne i poticajne.
Istaknuta i ostale fotografije: Roberta Cetina
#Kastav #KKL #Luka Modrić #Moja igra #predstava
