Mnogo je bendova koji su mijenjali povijest rocka, a da to nikada nisu naplatili slavom. Nisu prodavali milijune ploča, nisu punili stadione, nisu završavali na naslovnicama magazina niti su ih MTV i veliki diskografi pretvorili u simbole jedne generacije. Ipak, ostali su u većem ili manjem kolektivnom sjećanju i bez njih bi cijela priča izgledala drukčije.
Australski Cosmic Psychos pripadaju upravo toj skupini bendova čiji se utjecaj ne mjeri pamtljivom diskografijom, nego tragovima koje su ostavili u glazbi drugih. Taj je trio još početkom osamdesetih svirao ono što će nekoliko godina poslije postati jedan od najvažnijih jezika alternativnog rocka – grubu, neispeglanu mješavinu punka, hard rocka, garažnog zvuka i pub rocka, oslobođenu svake želje da impresionira virtuoznošću ili proizvodnjom mita o rock-zvijezdama. Sve je bilo podređeno pjesmi, riffu i energiji. Recimo, garage rock, ali još prljaviji.
Kada se danas slaže obiteljsko stablo grungea, gotovo se po automatizmu navode Black Sabbath, Black Flag, The Stooges, MC5, Hüsker Dü ili Melvinsi. Sve su to imena bez kojih priča doista ne bi bila potpuna, ali negdje između tih očitih referenci često se izgubi jedan bend koji je na drugom kraju svijeta radio gotovo istu stvar, samo bez američke infrastrukture iza sebe. Cosmic Psychos jednostavno su uzeli tvrde AC/DC-jevske riffove, spojili ih s punkerskom neposrednošću i odsvirali ih toliko glasno i toliko iskreno da je cijela stvar zvučala kao nešto što je oduvijek trebalo postojati.
Kurt Cobain i Krist Novoselić taj su bend uvijek isticali kao onaj koji je snažno utjecao na njih i pokazao im na koji se način može postići emocionalna težina po kojoj će Nirvana poslije postati prepoznatljiva. Njihov se utjecaj možda još jasnije čuje kod Mudhoneya nego kod same Nirvane. Što su ostajali dalje od uspjeha, to su postajali važniji ljudima koji su stvarali novu glazbu. Bendovi često utječu na publiku, ali samo rijetki utječu na druge bendove toliko snažno da njihov način razmišljanja postane dijelom sasvim novoga glazbenog pokreta. Ostali su bend koji su otkrivali glazbenici, producenti i kolekcionari ploča, a ne radijske postaje.
Krajem osamdesetih otkrio ih je i Igor Cianci, vlasnik kafića Guver, koji će poslije postati Python, a koji je pod egidom Guver Live pokrenuo serijal koncerata u prostorima Guvera ili ispred Guvernerove palače, uz ekstrateritorijalne nastupe, kao što su bili koncerti Laibacha i Godfathersa u Dvorani mladosti. U Guveru su nastupali Doughboys, White Zombies i drugi, a bio je najavljen i koncert upravo… Cosmic Psychosa.
Trojac iz Melbournea stigao je u Rijeku, pozornica i razglas bili su spremni, instrumenti raspakirani… Ali, avaj! Nekim nesporazumom SUP nije izdao dozvolu za održavanje koncerta. Mnoštvo uvjeravanja nije pomoglo. Štoviše, neki brkati milicajci nacrtali su se u Guveru kako bi provjerili ne bi li slučajno Cosmic Psychos zasvirali. Posjetiteljima koji su kupili ulaznice vraćen je novac, a bend Cosmic Psychos nije ostao bez honorara ni bez gostoprimstva. Shit happens, ali bend za to nije kriv.
Otišli smo s njima u Bonaviju, gdje su bili smješteni, i večerali u hotelskom restoranu uz mnoštvo priča o australskom rocku, pravovjernosti u kojoj nema mjesta kompromisu i istinskom uživanju u svirkama diljem svijeta. Tako, nažalost, nisam vidio kako Cosmic Psychos praše punom snagom, ali sam imao uzbudljiv talk show.
Bend je i dalje aktivan, doduše kao dvojac, pa, kako je Hrvatska postala atraktivna za raznovrsne nastupe, nije nemoguće da se i oni nacrtaju na ovim prostorima. Doduše, teško je zamisliti da bi ponovno mogli navratiti u Rijeku, ali, kako je posrijedi bend kojemu su konvencionalni okviri preuski – a i, koliko se sjećam, večera im se iznimno dopala – možda će se vratiti u grad koji im je valjda jedini ikada zabranio koncert.
Istaknuta fotografija Facebook/Cosmic Psyhos
#Cosmic Psychos #Guver #Igor Cianci #Krist Novoselić #Kurt Cobain
