Vedra ljetna noć, osvježavajući vjetar, stari kaštel iza leđa i suze Sv. Lovre iznad. I još uz to 12. kolovoza, datum kojeg su obilježile dvije zanimljive astronomske pojave: pomrčina Sunca i vrhunac Perzeida.
Zamračena livada uz Šetnicu Zakona devet gradova, kod crkve sv. Filipa i Jakova u Grobniku, sinoć se ispunila posjetiteljima svih generacija koji su došli na još jedno izdanje susreta “Poezija i zvezde va Kaštelu”. U organizaciji Katedre Čakavskog sabora Grobnišćine i Akademskog astronomskog društva Rijeka, susret je tijekom godina postao jedan od prepoznatljivijih ljetnih događanja na Grobnišćini, stvarajući poseban ugođaj kroz spoj umjetnosti, znanosti i prirode.
Najljepši dio ovakvog događaja je dijeljenje zajedničkog nesvakidašnjeg iskustva. Ležanje na travi i gledanje u zvijezde, s poznatim i nepoznatim licima koja ne vidimo u mraku, i slušanje stihova i priča o svemiru. U pauzama je tu i slušanje prigodne glazbene liste, pa kad Bowijev Starman ispuni livadu, sve nekako ima smisla, i jednostavno je lijepo.
“Ovo bi se trebalo češće odvijati”, pomisao je i komentar okupljenih, ali da je tako, vjerojatno ne bi imalo istu čar. Slično tvrdi i član Akademskog astronomskog društva Rijeka Ivo Polić, govoreći o Plavom mjesecu, rijetkoj pojavi trećeg punog Mjeseca u godišnjem dobu. Relativna rijetkost je bila i jučerašnja pomrčina Sunca kojoj smo mogli svjedočiti i iz Hrvatske; iz Rijeke je Sunce bilo zaklonjeno 80%, premda nam je Učka otežala izravni pogled. Zadivljujuće fotografije su, međutim, pristizale iz Dalmacije i drugih dijelova Hrvatske gdje je zaklonjeno Sunce neometano tonulo u more. Ovoga se puta potpuna pomrčina mogla gledati iz Španjolske, Islanda i Grenlanda, dok će sljedeće godine biti vidljiva iz Tunisa i Maroka.
Polić je također ispričao kako se kulturološki pomrčina uvijek smatrala nečim lošim, a u manjku znanstvenog objašnjenja, mnoge su kulture izmišljale svoje mitove i priče, pa su tako primjerice Kinezi mislili da Sunce jede veliki zmaj.
I Perzeidi su posebna pojava, a riječ je o mnoštvu sitnih čestica prašine i kamenčića koje je za sobom ostavio komet Swift-Tuttle. Svake godine, od sredine srpnja do kraja kolovoza, Zemlja prolazi kroz taj oblak čestica, a kada one velikom brzinom uđu u Zemljinu atmosferu, zbog trenja se zagrijavaju i izgaraju, stvarajući svijetle tragove na nebu koje nazivamo meteorima ili, kolokvijalno, zvijezdama padalicama.
Jučerašnje čisto nebo i zamračena livada omogućile su primjećivanje nekoliko divnih padalica, ili prema kršćanskoj i narodnoj tradiciji suzama Sv. Lovre. Večer su upotpunili stihovi grobničkih pjesnika predvođenih Cvetanom Linić, čime je nastavljena tradicija Poezije i zvezda va Kaštelu.
Istaknuta i ostale fotografije: Franka Blažić
#Akademsko astronomsko društvo #Grobnički kaštel #poezija #pomrčina #suze sv. Lovre
