Mogao bih vam sada reći „rekli smo vam“, ali to ne bi bilo nimalo lijepo, a niti točno.
No, ono što mogu reći jest da sam neizmjerno ponosan što je jedna od najboljih mladih plivačica svijeta svoj neslućeni potencijal dokazivala od najranijih dana, a dokazala ga je i 2022. godine, kada je u organizaciji Udruge Koga briga pobijedila u konkurenciji djevojaka na tradicionalnom plivačkom maratonu kolokvijalno nazvanom „Od prasca do prasca“.
Plivalo se tada za udomiteljsku udrugu Damdom, prvi je dionicu od Bivija do Kantride isplivao Mauro Bobanović, odmah za njim doplivala je i njegova sestra Ana, praćena zadovoljnim pogledima trenera Krešimira Čača.
Ana Bobanović? Da, ta Ana Bobanović, Ana koja je sinoć dočekana u Zračnoj luci Franjo Tuđman. Nekolicina najvjernijih navijača, ponešto članova Hrvatskog olimpijskog odbora i ponešto slučajnih putnika namjernika imalo je priliku svjedočiti dolasku jedne od najpotentnijih mladih sportašica koje je Hrvatska ikada imala.
Na Olimpijskim igrama mladih u Dakaru, u konkurenciji predstavnika 204 nacionalna olimpijska odbora i izbjegličke reprezentacije MOO-a, Ana Bobanović osvojila je zlatne medalje na 50 i 100 metara slobodno te srebrne na 50 metara leptir i 200 metara slobodno.
Eh, sad. Koliko je veliko Anino ostvarenje u Dakaru? Najbolje bi to bilo reći ovako:
Na prvim ikad održanim Olimpijskim igrama mladih u Singapuru 2010. godine Južnoafrikanac Chad le Clos osvojio je pet medalja, dvije godine kasnije u Londonu ugrabio je olimpijsko zlato na 200 metara leptir, pobijedivši Michaela Phelpsa. Želite još? Australac Kyle Chalmers 2014. godine u Nanjingu osvojio je tri bronce, pazite, bronce, u štafetama, dvije godine kasnije u Riju imao je olimpijsko zlato na 100 metara slobodno. Još? Evo dva primjera iz Buenos Airesa 2018. godine, Mađar Kristóf Milák i Australka Kaylee McKeown. Milák je osvojio tri zlata i srebro, u Tokiju i Parizu postao je olimpijskim pobjednikom na 100 i 200 metara leptir, McKeown je pak u Argentini također doplivala do četiri medalje, dodala im je „samo“ pet olimpijskih zlata. Tri iz Tokija i dva iz Pariza.
Imam i jedan obrnuti primjer koji dokazuje koliko su Olimpijske igre mladih važno natjecanje. Litvanka Rūta Meilutytė na Igrama u Nanjingu 2014. godine osvojila je zlata na 50 i 100 metara prsno, a u Nanjing je došla kao olimpijska pobjednica iz Londona.
Sve ovo napisao sam da bismo bolje razumjeli koliko je veliko to što je napravila Ana Bobanović i koliko još toga može napraviti ako joj se pruži prava prilika i za to stvore svi potrebni uvjeti. Ne mislim da su joj sadašnji uvjeti loši, samo mislim da je ova 17-godišnja Riječanka poseban biser i treba mu posvetiti posebnu pažnju.
I ne mislim pritom samo na njezin matični klub, mislim tu i na Grad Rijeku, Hrvatski plivački savez, Hrvatski olimpijski odbor. Hrvatska dugo nije imala ovako potentnu plivačicu, nemojte dopustiti da ostane samo na tome da Hrvatska dugo nije imala ovako potentnu plivačicu.
A doček? Anu su sinoć skromno dočekali u Zagrebu, ostat će u Zagrebu i podržati svoje kolegice i kolege na tradicionalnom plivačkom mitingu Mladost, a nakon toga o pravom dočeku u Rijeci trebalo bi razmisliti i u Gradu Rijeci, a ne samo u matičnom klubu. Ana je to itekako zaslužila. I njezin trener, također.
Od Kantride do zvijezda. Kakva priča!
Istaknuta fotografija Facebook/Hrvatski olimpijski odbor
#Ana Bobanović #Koga briga #Krešimir Čač #Morski prasac #Olimpijske igre mladih
