U Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku gostovalo je Satiričko kazalište Kerempuh iz Zagreba s predstavom „Alan Ford“, nastalom prema kultnom stripu.
Talijanski humoristični strip „Alan Ford“ stvorili su krajem šezdesetih godina 20. stoljeća scenarist Luciano Secchi i crtač Roberto Raviola, poznatiji pod pseudonimima Max Bunker i Magnus. Strip je stekao veliku popularnost u Italiji i na prostoru bivše Jugoslavije, a u Hrvatskoj je doživio brojna izdanja. Iako je pojavom novih medija deveta umjetnost izgubila dio značenja koje je nekoć imala te sve manje mladih čita stripove, „Alan Ford“ i dalje ostaje prisutan i u Italiji i u Hrvatskoj.
Iako je radnja smještena u New York, ona se lako može prenijeti gotovo bilo gdje, pa tako i na naš prostor. Humor ovog stripa očito je blizak i našem podneblju, što je jedan od razloga njegove dugotrajne popularnosti u Italiji i na području bivše Jugoslavije. Njegov sadržaj donosi satiru i kritiku društva, kapitalizma, nepravde, pohlepe, odnosa moći, kao i brojnih slabosti sustava, od policije do pravosuđa. U tom je smjeru bila postavljena i ova predstava, u kojoj se radnja formalno odvija u New Yorku, ali se neprestano otvaraju asocijacije na naše društvo i naše prilike.
U predstavi glume Luka Petrušić (Alan Ford), Matija Šakoronja (Bob Rock), Tomislav Štriga (Broj 1), Domagoj Ivanković (Grunf), Tarik Filipović (Sir Oliver), Hrvoje Kečkeš (Debeli šef), Filip Detelić (Superhik), Borko Perić (Jeremija), Ana Maras Harmander (Bepa), Ines Bojanić (Margot), Josip Brakus (policajac/Čaruga), Ozren Opačić (inspektor Brock), Karlo Mlinar (samoubojica) i Tomislav Dunder (bogataš/tamburaš).
Predstavu je režirao Mario Kovač, autor teksta je Milan Fošner, dramaturg Vid Lež, scenograf Davor Prah, kostimografkinja Nikolina Miletić, autor glazbe Tomislav Babić, koreograf Branko Banković, autorica maski Marija Bingula, a oblikovatelj svjetla Alen Marin.
U ovoj dramatizaciji stripa kao glavni negativac istaknut je Superhik, lik lopova koji uzima siromašnima i daje bogatima. Glumci, članovi ansambla Kerempuha, trudili su se naglasiti komičnost i što vjernije dočarati stripovske likove: od naslovnog junaka, dobroćudnog mladića koji je odrastao u sirotištu i postaje agent, preko Broja 1, tisućugodišnjeg starca koji je svjedočio gotovo cijeloj povijesti, do Boba Rocka i niza drugih prepoznatljivih likova. Redatelj, dramaturg i autorski tim nastojali su oblikovati predstavu koja je, osim svijeta stripa, ujedno i slika našeg društva, ali i društava mnogih drugih država, bez obzira na njihovo političko uređenje i deklarativni odnos prema ljudskim pravima.
Na predstavu su vjerojatno u velikom broju došli ljubitelji stripa, osobito Alana Forda. No dok su strip i crtani film mediji koji se često uspješno nadopunjuju, prijenos stripa na kazališnu pozornicu ipak je puno zahtjevniji zadatak. Posebno kada je riječ o serijalu koji je izlazio u nastavcima i ima čitav niz epizoda i likova, nije jednostavno sve to sažeti u predstavu koja traje manje od sat i pol.
To se, čini mi se, pokazalo i u ovom slučaju. Publika se smijala i pljeskala, ali je ono pravo oduševljenje ipak izostalo. To, međutim, ne znači da ovakav kazališni eksperiment nije vrijedan pokušaja. Osobno i dalje mislim da su neke druge Kerempuhove komedije uspješnije, primjerice „Sve zbog jednog imena“, predstava francuskih autora koju sam gledao u Zagrebu, a koja je također gostovala u HKD-u na Sušaku.
Unatoč tome, dobro je što je Kazalište Kerempuh gostovalo u Rijeci s ovom predstavom i omogućilo riječkoj publici da pogleda kazališnu verziju kultnog stripa.
Istaknuta fotografija HKD
#Alan Ford #Gradsko satiričko kazalište Kerempuh #HKD #Mario Kovač
