Riječke ljetne noći šire program izvan zidova kazališta, pa se tako i sinoćnji glazbeni događaj na kojem su nastupili Jonathani, Koi Koi i Turbo Trans Turisti smjestio u Porto Baroš. S jedne strane ruševna zgrada išarana svjetlosnim projekcijama, s druge puni žuti Mjesec i zamračeno more s jednom barkom. Iako su gledatelji s barke imali zavidnu poziciju, bilo je lijepo biti među ljudima – uglavnom poznatim licima koja su guštala u svježoj ljetnoj večeri, na lokaciji koja im nije svakodnevna, i uz bendove koje se uvijek može poslušati po n-ti put.
Večer su otvorili Turbo Trans Turisti, beogradski glazbeni sastav braće Mijušković čiji je debi album “Levo ili Desno” izašao 2018. godine. Od tada su se etablirali kao alternativni pop bend koji nefiltriranom energijom zaokuplja pažnju na live nastupima, unatoč manjku sirovijeg, jačeg zvuka koji bi njihov stav doveo na efektniju razinu. Njihov je album “Ništa nije strašno” nastao u kućnoj produkciji uz pomoć prijatelja i obitelji, što je donekle refleksija i njihovog jučerašnjeg posjeta Rijeci – iskreni, zabavni i vrlo simpatični nastup koji se ne hvali produkcijom i raznolikošću, ali mu se apsolutno vjeruje, a to publika prepoznaje i podržava.
Podršku su sinoć dobili i Koi Koi, koji su podigli na stepenicu više po pitanju zvuka, osobito na pjesmama kao što je njihova najpoznatija Misisipi. Ovaj uvijek rado viđeni beogradski indie-rock sastav svira od 2019. godine, a u međuvremenu su nastupili diljem Europe i na festivalima poput Exita, OK Festa, Belgrade Beer Festa, INMusica, MENT-a i mnogih drugih. Jednom su izjavili kako su publiku i fan bazu stvorili upravo na live nastupima, što je sudeći po jučerašnjoj svirci posve razumljivo. Iako su im neke pjesme manje primjetne, stapajući se sa indie-rock zvukom novijih generacija, generalno znaju kako privući pažnju iskrenom autentičnom vibrom nošenom na leđima karizmatičnog Marka Grabeža. Svi su zajedno simpatični i uvjerljivi, na trenutke atmosferični, a na (nažalost) rijetkim trenucima i vrlo moćni, dojmljivi i rezonantni.
Nakon Koi Koi su se na stage popeli domaći favoriti. Repertoar Jonathana sastojao se od kombinacije starijih hitova poput Maggie, Try To Get Even i Pictures, kao i pjesama s novijeg albuma “Everyone Else Is OK” koji nosi nešto mračniji i introspektivniji ton. Bilo da se radi o odličnim skakutavim stvarima ili tišim uvodima koji zahtijevaju “da publika malo bude tiho”, što polazi od ruke samo Caveu na Inmusicu, Jonathani su uvijek intenzivni, prisutni i spremni. Aranžmanski i produkcijski najdorađeniji bend večeri, a emotivno – premda je ovdje teže biti objektivan – najupečatljiviji. Njihova glazba i nastupi već su toliko ušli u glazbeni krvotok Rijeke, pa kad se tome pridoda domaći ambijent i poznata lica publike, stvori se atmosfera koja ti kaže gdje si i podsjeti da neke stvari uvijek ostaju iste. A možda je baš to ono što nam je jučer svima trebalo.
