Dvorac Frankopan u Kraljevici u petak navečer još se jednom pokazao kao iznimno atraktivan prostor za suvremenu umjetnost. Povijesna arhitektura, pogled prema moru, izložbeni prostori i atrij ispunjen publikom postali su pozornica drugog dana međunarodnog umjetničkog projekta 3RD-SPC./RP no. 6 – 3rd Space: European Research and Practice, naslovljenog „Još ne. – In Absence of a Map“.
Nakon što je prvo večer ranije umjetnost izašla iz dvorca i doslovno otišla na more, u petak se program vratio unutar njegovih zidina. I to pred brojnom publikom koja je najprije razgledala izložbu, a potom ispunila atrij u kojem je večer završila neobičnom i vrlo atraktivnom partijom živog šaha.
Izložba „Još ne. – In Absence of a Map“ okupila je radove Klausa Kleinea, Christiana Godea, Neli Ružić, Selme Selman i Branimira Štivića. Umjetnički radovi nisu pritom pokušavali poništiti karakter prostora u kojem su predstavljeni, nego su ga koristili kao svoj sastavni dio – od njegove arhitekture i promjenjivog svjetla do pogleda prema moru.
Na otvorenju su se publici obratili predstavnici i kustosi projekta, među njima Lina Franko, Lars Breuer, Till Bödeker i Andi Slawinski, Elke Kania, glavna kustosica Kunsthausa NRW Kornelimünster, partnerske institucije koja će projekt u studenome ugostiti u Njemačkoj, te Paula Vučković uime Grada Kraljevice.
Tema ovogodišnjeg projekta proizlazi iz osjećaja nesigurnosti vremena u kojem živimo, svojevrsnog prostora između onoga što se već raspada i onoga što još nije poprimilo konačan oblik. Lina Franko, umjetnička direktorica platforme Third Space Europe i predsjednica kraljevičkog RIZOM-a, upravo je tu nesigurnost izdvojila kao jedno od polazišta projekta.
– Ne znamo što nam donosi sutra. Nije jasno koliko će još trajati rat u Ukrajini, kako će reagirati svjetske sile, hoće li opstati NATO, hoće li opstati Europska unija. Sve nas to zabrinjava. Ali, s druge strane, nama umjetnicima kada je sve po planu često bude dosadno. Kada je sve otvoreno i kada nije jasno tko će napraviti sljedeći korak, tada nam dolaze ideje, kazala je Franko.
Za nju Kraljevica nije tek jedna od postaja međunarodnog projekta. Obiteljski je vezana uz grad, u njemu je provodila ljeta, a upravo je u Dvorcu Frankopan obnovila prostor i osnovala udrugu RIZOM. Od 2019. godine u Kraljevicu dovodi europske umjetnike i razvija programe koji dvorac i grad pokušavaju povezati sa suvremenim umjetničkim praksama.
Prva večer projekta, održana na plaži Skarpina u Carovu, prema njezinim je riječima bila posebno uspješna. Audiovizualna instalacija „Reflected Territories / Svjetlo Urinja“ video je radove preselila na posebno konstruirane plutajuće objekte na moru, dok su valovi, vjetar, refleksije i panorama rafinerije Urinj postali dijelom samog rada.
– Plaža je bila prepuna. Nismo bili sigurni hoćemo li zbog jakog vjetra uopće uspjeti sve realizirati, ali na kraju je to bila prekrasna, gotovo čarobna večer, kazala je Franko.
Ako je prva večer umjetnost odvela na more, druga je jednu od najstarijih strateških igara pretvorila u izvedbenu umjetnost.
Atrij Dvorca Frankopan nakon otvorenja izložbe postao je velika šahovska ploča za performans „Extended Play / Tableau Vivant“. Umjesto klasičnih figura na ploči su stajali ljudi, među njima članovi lokalne zajednice, plesačice Plesnog kluba Kraljevica i članovi Šahovskog kluba Kraljevica.
Umjesto ranije najavljene višestruke hrvatske prvakinje Eme Hajdinić, protiv Tilla Bödekera za šahovnicu je sjeo Marino Stefan, mladi državni prvak i član Šahovskog kluba Rijeka.
Njihova partija nije ostala samo stvar dvojice igrača. Svaki pomak figure značio je pokret čovjeka na velikoj ploči, dok je publika vrlo brzo prestala biti tek promatračem performansa. Bolji poznavatelji šaha pojedine su poteze prepoznavali istoga trenutka i nagrađivali ih spontanim, ponekad i vrlo glasnim pljeskom.
U izvedbi je sudjelovao i dugogodišnji voditelj Šahovskog kluba Kraljevica Siniša Kvaternik, a zvučni dio performansa uživo su oblikovali Andrea Plovanić stepom i Clemens Botho Goldbach na bubnjevima. Šahovske skulpture radovi su Larsa Breuera i Clemensa Bothoa Goldbacha, dok režiju potpisuju Till Bödeker i 3RD-SPC./RP. U izvedbu su, uz članove Šahovskog kluba, bile uključene plesačice Plesnog kluba Kraljevica i građani Kraljevice.
Kvaternik, čiji Šahovski klub Kraljevica svoje prostorije ima upravo unutar kompleksa Dvorca Frankopan, naglasio je da je, prema njegovim saznanjima, riječ o prvom izvođenju „živog šaha“ u Hrvatskoj.
Upravo se taj dio večeri pokazao kao pun pogodak. Šah je istodobno ostao šahovska partija koju su znalci mogli ozbiljno pratiti, ali je postao i vizualno atraktivan performans razumljiv i onima koji možda ne bi znali objasniti razliku između sicilijanske obrane i kraljeva gambita.
Upravo je u tome možda najjasnije do izražaja došla ideja cijelog projekta. Dvorac nije poslužio samo kao kulisa, Šahovski klub nije ostao tek slučajni susjed umjetničkog programa, a stanovnici Kraljevice nisu ostali samo publika. Prostor, ljudi i umjetnost nakratko su postali dijelovi iste igre.
Kraljevica je pritom tek prvo poglavlje projekta „Još ne. – In Absence of a Map“. U studenome projekt odlazi u Kunsthaus NRW Kornelimünster u Njemačkoj, instituciju koja, kako je istaknula Lina Franko, čuva jednu od najvažnijih zbirki suvremene umjetnosti Sjeverne Rajne-Vestfalije. Njegov daljnji nastavak planiran je 2028. godinu u Rijeci.
Projekt govori o kretanju bez pouzdane karte i sigurnih koordinata. U Kraljevici mu karta, barem ove dvije večeri, očito nije ni trebala.
Istaknutu fotografiju i fotogaleriju snimio Kristian Sirotich
