Životna priča Broda Galeb kojeg su kroz čitav njegov vijek pratile burne i neočekivane odiseje, ispričana je u subotu, 7. prosinca, audio-vizualnim performansom Propulzor – „Partitura za brod Galeb”, u do zadnje stolice popunjenoj dvorani Istarskog narodnog kazališta, kao dio programa Sa(n)jam knjige u Istri.
Na stvaranju ove priče o „brodu mira” koji je prije 86 godina izgrađen da bi prevozio banane, a danas u Rijeci čeka da postane muzej, sudjelovao je autorski tim kojeg čine Alen i Nenad Sinkauz (glazba), Andrea Matošević (istraživanje, scenarij, tekstovi), Vladislav Knežević (scenarij, redatelj filma), Miodrag Gladović (višekanalni audio postav, oblikovanje zvuka) i Mario Kalogjera (montaža i obrada video sekvenci).
Uoči premijere ovog performansa, razgovarala sam s Andreom Matoševićem, profesorom na Filozofskom fakultetu u Puli i jednim od osnivača sveučilišnog Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma. Matošević je u intervjuu ispričao kako su tekle pripreme za ovaj performans te što za njega kao Puležana predstavlja ovaj brod koji je dolaskom u Uljanik dobio svoje prepoznatljivo ime.
Tijekom 45-minutne premijere performansa u INK-u na njegovom licu bilo je vidljivo zadovoljstvo smjerom u kojemu projekt plovi i načinom na koji ga je publika prihvatila, što uistinu i je, s obzirom na višeminutni pljesak pa i ovacije nakon završetka performansa.
Andrea, možemo reći da ste postali jedno od prepoznatljivijih imena Sajma. Koliko dugo surađujete i što vas vraća na sajam svake godine?
Moram reći da me na sajam prvenstveno vraća njegova dinamična atmosfera. Čitaju se knjige, razgovara se s autorima, ali ne na akademski usiljen način.
Što bi to značilo na akademski usiljen način?
Znate kako to obično ide na prezentacijama knjiga. Imate trojicu govornika i svatko drži svoj referat po 25 minuta, nakon čega se autor zahvali svima i to je to. Ovdje na sajmu je situacija inverzna. Autora se stavlja u prvi plan, s njim se razgovara, on publici objašnjava i obraća joj se kao autor. I to je dobitna kombinacija. Čini mi se da su takvi razgovori življi i zanimljiviji publici pa zato ona dolazi. Dakle, ako mene pitate što me svake godine ponovno dovodi ovdje, rekao bih vam upravo ovo sada opisano.
Ovo je jubilarno 30. izdanje. Kakvi su dojmovi? Jeste li zadovoljni viđenim?
Moram reći da jesam iako ne mogu dati potpuni sud zato što nisam cijelo vrijeme ovdje, već na probama za performans koji spremamo za subotu. Ove godine sam žrtvovao značajan dio sajma da bih mogao pripremati performans koji ćemo izvesti u Istarskom narodnom kazalištu. Međutim, za dio programa koji sam pogledao mogu reći da su izgovorene važne stvari poput razgovora o migracijama koji smo vodili s Donatellom di Cesare. Mladi kolega Erik Ušić je imao promociju svoje knjige koja donosi neke nove teme. Costica Bradatan i njegova knjiga o slavlju neuspjeha je također intrigantna tema koja našu svakodnevicu sagledava iz jednog drugog kuta – onog kojeg se ponekad sramimo.
Idemo sad na projekt. Što vas je potaknulo pa i inspiriralo da radite na stvaranju projekta Propulzor, partitura za Brod Galeb?
Mene brodogradnja općenito interesira i kroz kulturu i kroz povijest i kroz filozofiju. Priča o brodu Galeb inače uključuje i Rijeku, ali i druge gradove poput Splita i Genove, a mi smo odlučili napraviti projekt u kojem bismo na jedan pomalo čudan način ispričali ulančane dijelove njegove biografije. Mi držimo da brodovi zapravo nisu samo objekti, već da povezuju ljude, zajednice, kulture i različite povijesne periode. Za nas su brodovi, pa tako i Galeb, posebne ljudske tvorevine.
Koji su bili najveći izazovi tijekom stvaranja performansa?
Najveći izazov je bio taj da se šestero suradnika uspije susresti, dogovoriti i stvoriti jedan organski povezan projekt koji posjeduje različite elemente: filmski, tekstualni, istraživački, glazbeni i zvučni element. Ti slojevi ne leže jedan na drugome, nego su isprepleteni.
Koliko dugo je nastajao projekt?
Nešto više od godinu dana.
U svom eseju ste napisali da je u kontekstu jugoslavenske politike nesvrstanih, Galeb poznat kao Brod Mira. Citiram: „U njega su utkane mijene u društveno-političkoj stvarnosti naših prostora, a zrcali mikrokozmose Uljanika i Pule”. Možete li to malo pojasniti?
Riječ je o brodu koji, možemo reći, reflektira cijeli Mediteran. Izgrađen je u Italiji, a nakon što je bio u Njemačkoj, dovučen je u Pulu gdje je rekonstruiran i tu je postao Galeb. Dakle, Pula i Uljanik su zaslužni za njegovo ime. Iz tog razloga on reflektira mikrokozmos Pulu zato što je brod sam po sebi svojevrstan mikrokozmos, neka vrsta zajednice koja naprosto funkcionira na otvorenom moru po drugačijim pravilima. Ali, da bi to bilo moguće, taj isti brod je morao proći jednu drugu mikrozajednicu, a to je mikrozajednica Uljanika.
Brod je trenutačno u Rijeci, a umjesto da ode u rezalište, od njega će nastati muzej.
Brod je trenutačno u Kraljevici, a bit će na vezu u Rijeci. U lipnju smo bili na brodu kada smo snimali zvukove, fotografije i videe koje ćemo mjestimično koristiti u izvedbi. Koliko sam uspio saznati iz medija, on će, uz to što će biti muzej, biti i hostel. Imat će i ugostiteljsku notu. S jedne strane sam sretan što brod nije otišao u rezalište jer je ipak riječ o čeličnom komadu povijesti ovog dijela Mediterana. S druge strane sam pomalo razočaran zato što mi se čini da mi ne možemo dalje zamisliti našu privredu i ekonomiju bez turističke ponude.
Turizam je današnja industrija, a ono što je Galeb u svojim vremenima predstavljao za brodogradnju kao segment industrije, danas predstavlja za turizam. Brod se jednostavno mora prenamijeniti i s time se slažem, ali isto tako treba znati da je turizam grana vrlo korozivna za lokalnu zajednicu.
Ne možda toliko za Rijeku, ali ako pogledate Rovinj ili Pulu, možete jasno vidjeti što se događa s turizmom. On kratkoročno daje jako velike darove, ali dugoročno od generacija uzima jako puno.
Što za vas kao Puležana simbolizira ovaj Brod?
Moram reći da simbolizira vrijeme u kojem je Pula postajala suvremeni grad, grad u kojem su se generacije mogle školovati zbog Uljanika, ali i za njega. S obzirom na to da je Galeb od 1948. do 1952. dokovan u Puli i da je ovdje popravljen, on za mene istovremeno predstavlja početak nekakve vrste nesvrstanosti, početak suvremene Pule te početak drugačije lokalne politike prema industriji u odnosu na vrijeme vladavine Italije. Rekao bih da je Galeb za mene neka vrsta iskona koji se stalno ponavlja.
U svom eseju spominjete da propulzor nije samo propeler koji snagu motora pretvara u potisak koji pokreće brod. Možete li detaljnije objasniti tu metaforu i kako se ona reflektira u tom performansu?
Propulzor je inače propeler odnosno elisa koja brod gura naprijed. A što ako propulzorom shvatimo elisu koja brod gura kroz povijest? To je naša ideja – da brodovi, ili barem Galeb, ne plove samo morem nego i kroz povijest.
Dakle, ovim performansom ste se zapravo zajedno s vašim kolegama potrudili da Galeb zaista postane, kako ste rekli „dio povijesti, a ne samo brod koji je plovio morem”.
Da. Mi želimo pokazati na jednu zapravo poznatu, ali pomalo zaboravljenu trajektoriju toga broda. Zbog toga smo performans složili na jedan zanimljiv i pomalo intrigantan način koji će, ja se nadam, publici biti zanimljiv zato što uključuje zvuk jer značajan dio filmova do kojih smo došli ili je imao loš ili uopće nije imao zvuk pa smo ga morali rekonstruirati. Nas zapravo zanima zvuk i istraživanje u njegovoj domeni. Iako ovo nije isključivo zvučni performans, zvuk je u njemu jako važan.
Na kojim još temama trenutačno radite i što publika može očekivati od vas u bližoj budućnosti?
Propulzor je zapravo drugi dio jednog velikog zamašnjaka u koji smo krenuli, a riječ je o industrijskom mapiranju. Polako ulazimo i u treći dio. To neće neće biti trilogija, jer se nadam da ćemo s ovim projektom ići i dalje. Uz to, i dalje se bavim istraživanjem poveznica filma i brodogradnje i sad mi pomalo na red dolazi i Rijeka. U svojoj posljednjoj knjizi Kolos Jadrana sam u jednoj značajnoj fusnoti rekao da se neću stići dublje baviti tim filmovima, ali postoji cijeli niz filmova o vezi Rijeke i brodogradnje pa nadam se da ću se sada stići malo ozbiljnije baviti i time.
Istaknuta i ostale fotografije: Matea Čebelija
#Andrea Matošević #Galeb #performans #Propulzor - Partitura za brod Galeb #Pula
