Antonija Stojanović zaljubila se u duh zajedništva i energiju riječke udruge za zaštitu prava LGBTQ+ osoba LORI još 2012., a sama udruga ove godine obilježava 25 godina postojanja. Niz godina Antonija je radila volonterski, a sada je zaposlena u udruzi kao voditeljica programa i voditeljica festivala queer i feminističke kulture Smoqua.
Deveto izdanje Smoque samo što nije počelo, a donosi raznovrsni program čiji je cilj osnaživanje zajednice i senzibiliziranje javnosti za teme o kojima mnogi imaju mišljenje, ali ne i znanje. Zašto je Smoqua važna, kakve su reakcije građana i građanki na festival, i koja je vizija budućnosti Lorica, ispričala nam je Antonija, u jeku i šušuru završnih festivalskih priprema.
– Ovo je vrijeme kad stalno netko dolazi, uvijek treba nešto odnijeti i prenijeti, dolazi se po plakate i letke… Jedno pozitivno ludilo. Ovo je već deveta godina Smoque, i kroz vrijeme sam naučila da koliko god se pripremimo unaprijed, za očekivati je da će doći do iznenadnih promjena. I ove se godine to dogodilo, primjerice Pogon kulture neće biti u opticaju do kraja mjeseca, a tamo smo trebali imati veliki party, imamo najave dolaska iz raznih zemalja, ali morat ćemo ga preseliti u prostor Rock Puba na Trsatu.
Druga važna promjena je selidba izložbe austrijske umjetnice Judith Lava iz izloga Gradske vijećnice u Srce V.B.Z.-a. Unatoč prijašnjim dogovorima, Grad nam je javio da se izložba tamo neće moći realizirati, ali nam je V.B.Z. knjižara uskočila sa svojim prostorom. Pozivam ovim putem svih da je pogledaju i vide sami zašto postoji bojazan ako djeca vide tu izložbu. Jer ideja je bila da ona bude vidljiva prolaznicima na Korzu, sada to neće biti moguće…
Što možete izdvojiti kao specifičnost ovogodišnjeg izdanja Smoque?
Svake godine Smoqua ima temu koja je okosnica programa i sve aktivnosti na neki način progovaraju o toj temi. Ove je godine tema zajedništvo, jer nam je jako važno podsjećati na snagu zajedništva u postizanju društvenih promjena, pogotovo u ovo vrijeme napada na ljudska prava i vrijeme ratova i općih nesigurnosti. Kao udruga se uvijek vodimo pozitivnim vrijednostima i nastojimo njegovati to zajedništvo i solidarnost.
Okosnica je također i 25 godina udruge Lori, pa smo željele kroz festival proslaviti i taj veliki rođendan, tako da drugi dan festivala imamo razna događanja posvećena tome. Ove godine nažalost neće biti zastavica duginih boja na vjećnici, ali će ih biti na Korzu. Imamo i divan program u Circolu, premijeru filma o udruzi koji je radio Noah Kraljević.
Osim u organizacijskom aspektu, koliko je izazovan marketinški dio, odnosno koliko je zahtjevno komuniciranje Smoque na van? Nailazite li na otpor i ovdje, u Rijeci?
Nailazimo, sve više svjedočimo različitim oblicima napada na Lori i vrijednosti koje zastupamo, što je ironično jer zastupamo vrijednosti uključivosti i prihvaćanja. No očigledno u našoj sredini, u našoj lijepoj Hrvatskoj to nije baš dobrodošlo. Svjedočimo napadima na ljudska prava i prava LGBTQ osoba i ovdje u Rijeci. Prije nekoliko mjeseci smo vodile queer šetnje u suradnji sa sveučilištima i susreli smo se s dvoje djece koji su nam dobacivali psovke i gađali nas plastičnom bocom, što nije nešto što sam očekivala doživjeti u Rijeci. Ove smo godine podnijele dvije kaznene prijave za govor mržnje i poticanje na mržnju, jedno i drugo je bilo preko Facebooka.
Što se tiče komunikacije s medijima, ni to nije jednostavno, osim ako se ne može izvući nešto skandalozno, ali ako je riječ samo o našem „dosadnom” programu, onda mainstream mediji to vjerojatno neće prenijeti. Zanimljivo je također vidjeti što sve mediji mogu izvući iz našeg priopćenja za festival, gdje govorimo o tome koje umjetnice dolaze u Rijeku i kako program približiti široj zajednici. Jedan je portal komentirao kako nas podržavaju Hrvatske željeznice, što je netočno – samo smo HŽ pitali za popust ljudima koji dolaze izvan Rijeke, to je nešto što HŽ omogućuje raznim događanjima. Ali nema smisla ponekad ispravljati „krive drine”.
Tko je ciljana publika festivala Smoqua?
Ciljane skupine su dvije. S jedne strane povezivanje i osnaživanje LGBTQ zajednice i žena, a drugo je senzibiliziranje šire javnosti za prihvaćanje LGBTQ osoba. To su dva područja koja se na Smoqui i kroz sve što radimo isprepliću. Želimo ljudima približiti queer i feminističku kulturu, da mogu iskusiti takve sadržaje i pogledati nešto što dosad nisu imali prilike vidjeti. Znalo nam se dogodilti da nam ljudi kasnije dođu pozitivno iznenađeni, valjda nisu očekivali vidjeti takvo nešto „na Smoqui”. Ali to i jest poanta, pružiti ljudima mogućnost da promišljaju o temama o kojima često imaju mišljenje, ali nemaju znanje. I meni osobno nema većeg osjećaja sreće kada ti netko priđe i kaže da je prvi put u životu na queer okupljanju i osjeća se lijepo.
Na što si u posljednjih 25 godina djelovanja udruge Lori najponosnija? Neki specifični segment, edukativni ili aktivistički, ili pak ovo što si maločas spomenula – djelovanje na pojedince?
Da, svaki put kad neka LGBTQ osoba dođe i zahvali se. To je zbilja divno. Ako ste jednoj osobi pomogli, to je kao cijeli svijet važno. Ne razmišljam puno o opipljivim postignućima kao što je zakonodavni okvir. Prije 25 godina mogao vam je bilo tko dati otkaz i doživjeti diskriminaciju na osnovi spolnog i rodnog identiteta, i ništa se ne bi dogodilo jer nije postojao zakonski okvir koji bi vas zaštitio. No mislim da sve to ide s promjenom svijesti, to je ono što je najvažnije. Promjena svijesti.
Kako mladi reagiraju na vaše programe?
Smoqua od samih početaka privlači puno mladih, sada više razmišljamo kako doprijeti i do drugih skupina. Puno mladih volontira i uključuje se u rad, sviđa mi se vidjeti što su aktivni i u događanjima za zajednicu, imaju želju za oplemenjivanjem svoje sredine. Godine 2021. smo pokrenule Lori grupu mladih, Aleks koji nam sada pomaže u Smoqui je dobri duh grupe, i grupa odlično funkcionira. Moje je iskustvo da mladima u Rijeci ne manjka želje za angažmanom u zajednici.
LGBTQ teme su sve prisutnije u pop kulturi, i to je dobro, ali kada je riječ o queer i feminističkoj kulturi, nemojmo se zavaravati da je ono što vidimo u filmovima i serijama naša realnost. Trebamo pogledati koliko jedinice lokalne samouprave i ministarstvo bilo koje EU zemlje daje sredstava za queer i feminističku kulturu, to je isto naša realnost.
Na tom tragu, čemu se nadaš u budućnosti za Lori i festival, koje su ideje i vizije?
Krajem godine ćemo imati strateško planiranje, pa ćemo se posložiti za narednih 4,5 godina. Neće to biti drastično drugačiji pristup, imamo svoju misiju i viziju, a to je osnaživanje LGBTQ zajednice i senzibiliziranje šire javnosti. Što se tiče Smoque, ovo je deveta godina, i svake se godine vidi organski rast. Voljela bih da općenito u Hrvatskoj, Europi i svijetu imamo više pristupa mainstream kulturi, da queer i feministička kultura ima više izvora financiranja i da nije iznesena na leđima entuzijastičnih osoba.
Istaknuta i ostale fotografije: Klara Stilinović Tušek
#Antonija Stojanović #festival #intervju #LGBTQ #LORI #Rijeka #Smoqua #Udruga Lori
