ILI
SPEKTAKULARNI KAOS (NE-) KULTURNOG MASOVNOG TURIZMA 1989. – 2024.
PROSLOV, NE PROSVJED
Punih trideset i pet (35) godina je prošlo od tihog zatvorenja golootočke kaznionice – zime 1988. na 1989., na novogodišnje praznike, slikovito (DOBRODOŠLI) – do gromoglasnog umjetničko – turističkog otvorenja Splitskog ljeta s obnovljenom, simbolično „turistificiranom“, osuvremenjenom, aktualiziranom izvedbom znamenitog i znakovitog djela CARMINA BURANA slavnog njemačkog kompozitora Carla Orff-a, na Peristilu., srpnja 2024., ususret Olimpijadi u Parizu i nešto manje spektakularnim natječajnim pripremama za (skori ?) odabir i imenovanje (nove/novog?) Ravnateljice/ Ravnatelja riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti (MMSU u Rijeci, u „Art kvartu“).
„Carmina burana“ je Orff-ova scenska kantata za orkestar, zbor i solopjevače, praizvedena godine 1937. u frankfurtskoj operi. Više (osnovnih) podataka i pojašnjenja o tom čudesnom i potresnom glazbeno – scenskom djelu, za koje je libreto Kompozitor pronašao u srednjovjekovnom rukopisu, na srednjovjekovnom latinskom i staronjemačkom (13. stoljeće), potražite u sažetom tekstu Sanje Perić Gavrančić: „Carmina Burana – koliko je pjesama uglazbio Carl Orff?“
U kontekstu štorije o Splitu, Peristilu, Turizmu i pogibeljnim mitomansko – magično – hedonističko – egzistencijalno – „zdravstvenim“ opasnostima ULTRA – UV – zračećeg TURIZMA NA RUBU PAMETI (Ibidem: „Turizam na rubu pameti“, projekt-izložba-katalog, HULU, Split, Stara Gradska vijećnica, 2019.; online katalog – usmjerimo i fokusirajmo pozornost na tragikomičnu, a potkraj Carmina Burana – e i makabričnu i agonalnu figuru suvremenog turista odnosno TURISTIČKOG VODIČA (!) uhvaćenog u obrtanje Kola Sreće (O, Fortuna…!) i u iscrpljujući „Ples Smrti“ (Danse macabre), od kojeg pri kraju kantate kolabira, kolpa, rekle/i bi Splićanke/i, pred razrogačenim očima i ušima zapanjene i oduševljene publike poredane po redovima sjedala na Peristilu. Magične fantazmagorijske i alegorijske scene antičke i srednjovjekovne provenijencije, koje su na početku obuzele iscrpljenog, smantanog, omađijanog i uspavanog splitskog „Turističkog Vodiča“, drastično su svršile neuspješnim HITNO-POMOĆNIČKIM pokušajima da ga reanimiraju. Uz završno gromovito pjevanje zbora! O, FORTUNA IMPERATRIX MUNDI! Oj, Srećo, vladarice svijeta!
Nisu Peristilom projahali blistavi vitezovi na bijelim konjima kroz voćnjak u cvatu, na uznosite zvuke (soundtrack filma „Excalibur“!) Orff-ove kantate, kao u filmu Johna Bormann-a. Crni mrtvački pokrov prekrio je bidnog, nesritnog turističkog vodiča, kojemu se toliko zamantalo prid očima da je zaboravija i na Crveni i na Svitlosni i na Zeleni Peristil. Sve boje spektra su mu se pomišale, ka da se overdozira na Ultri, nakon povratka u Split s „aftera“ na Hvaru, Braču i Đava ti ga zna di sve ne! I tako su i Turista, pardon – Turističkog Vodiča, žudnja za uživanjem u starinama, antici, srednjem vijeku i u zavodljivim luksuznim novotarijama Modernog & Suvremenog Turizma (Na rubu pameti) i dalmatinsko Sunce došli ne samo grdnih šoldi nego, eto, i glave! Splitskoga lita, A.D. 2024.
Tih dana su se i barke, jahte i trajekti čudnovato ponašali, ka da su ukleti, i to na vrhuncu turističke sezone, ko za vraga! Prvo „Oliver“, pa „Hrvat“, pa jak olujni vitar i požari, sakloni Bože! Triba uteć od silnih kruzera i od prejakog vitra i UV – zračenja, a kamo? – uživat u tišini (vidi: Tišina, Kamenska, Papuk) i zelenilu (vidi: AK, Zeleni Peristil), popet se od Delnica do Petehovca, samo ne na Eiffelov toranj; i tamo je ovih dana gužva. Plivat triba – od „Hiltona“ do „Haludova“ i nazad (ko preživi). Ili sa SUP-ovima veslat, letit do pustih otoka, ako ih još ima? Triba požurit, dok traje sezona, još malo pa – nestalo!
A godina 1988. i 1989. sam pisao o preživljavanju („Survival“ – Vodič po Kontroliranoj gesti – Znak, gesta, materija – po drugi put) i paleoindustrijskim tragovima u C.M.I.V. (Veprinac, Zrinšćakova umjetnička Atlantida) i penjanju, „elevaciji“ Art-a na Učku (vidi riječki časopis „Rival“ i beogradski „Moment“, 1989.), ne znajući još da će mi božica Fortuna udijeliti tu sreću da dvanaest godina kasnije odem tražiti paleoindustrijske kosture iz ormara na otok duhova Goli otok, a i po Svetom Grguru, u „dream-team“-u MMC d.o.o. Rijeka, Galerije OK. Vidi prvi katalog, Goli otok – Realnost – Entropija – Novi Hrvatski Turizam; tekst: Twelve Years After / Goli otok, bez laka i boje.
I tako smo, nakon punih, jubilarnih 35. godina od svečanog – WELCOME – otvorenja TURISTIČKOG GOLOG OTOKA (od Sretne Nove 1989.), a skoro pa jubilarnih 24-25 godinica „kultur-transartističkog“ propagiranja „N.H.T.“ – turizma, dotjerali do stadija CARMINA BURANA – mučeničke smrti Ultra – Turističkog Vodiča na Carmina – Peristilu! O, Fortuna… O, Orff… Summer 2024.
