Ponosni Riječani vrlo često vole nabrajati imena znamenitih ljudi svjetske povijesti koji su boravili u njihovom gradu. Ova pripovijest će naprotiv, kazivati o famoznom seksualnom atleti koji do Rijeke nije uspio doći…
U jesen 1772. godine svjetski poznati pustolov Giovanni Giacomo Casanova (1725. – 1798.) boravi u Anconi (Jakinu), gdje je bio gost bogatog Židova Mardoheja. No, uslijed neuspjeha kod Mardohejeve kćerke Lije, koja se uporno odbijajući Casanovu, prepuštala slobodnim erotskim igrama s nekim drugim mladićem, rasrđeni Casanova je odlučio napustiti Anconu i prijeći u Trst. Nalazi brod s kojim želi prijeći Jadransko more i iskrcati se u Rijeci. Tamo je imao zadaću predati pismo i škrinjicu prijatelju Židova Mardoheja.
U svojim Uspomenama (Histoire de ma vie) nalazimo prvi spomen o Rijeci. “Rijeka je na drugoj strani zaljeva vis-a- vis Ancone” tumači Casanova i nastavlja “Od Rijeke do Trsta ima kopnom četrdeset milja.”. Casanova se odlučio na taj zaobilazni put, ne bi li izbjegao luke i gradove zapadne Istre, koja je bila pod upravom Serenissime odakle je neumorni europski putnik bio protjeran radi sablažnjiva života. Daleko sigurnijim mu se činio put pod nadzorom Austrijske carevine.
Isplovivši iz Ancone (prema obećanju mornara Casanova se već sutradan trebao nalaziti u Kvarnerskom zaljevu), brodica se udaljila nekih dvadeset milja od talijanske obale, uz povoljan vjetar, a onda zapala u potpuno zatišje, nakon čega je zapuhao snažan zapadni vjetar. Radi vjetra nije bilo moguće nastaviti put za Rijeku ili pristati u nekoj istarskoj luci, pa se brod vratio u Anconu. Mjesec dana kasnije, nakon uspjeha kod Lije, Casanova dana 14. studenoga 1772. godine putuje španjolskim ratnim brodom i već sljedećeg dana stiže u Trst.
Tako smo poradi jedne jadranske oluje ostali uskraćeni za posjet slavnog pustolova gradu Rijeci.
Nemirni duh samozvanog Chevaliera de Seingalta četiri godine kasnije pokušat će doći u Rijeku, štoviše i dalje, do Senja i Karlobaga.
Godine 1774. mletačko Vijeće trojice dopustilo mu je na njegovu molbu, povratak u rodnu Veneciju. Tu se zadržao osam godina baveći se špijunažom i doušništvom. U to doba Rijeka doživljava bujanje privredne inicijative i političko-upravne promjene, što je ugrožavalo već dobro uzdrmanu pomorsku i gospodarsku moć Venecije. Carica Marija Terezija otpisom od 9. kolovoza 1776. uvodi Rijeku u Severinsku županiju, odnosno pod Hrvatsko kraljevsko vijeće.
Upravo u svezi s tim događajima Casanova je bio angažiran u studenome 1776. godine, od strane mletačke vlade, da ode na dva tjedna u Trst, Rijeku i Senj. Tamo je trebao iskoristiti svoja poznanstva za špijunsku djelatnost, dakako u službi republike Sv. Marka. Nakon što je obavio posao, podnio je račun datiran 13. prosinca i ujedno izvijestio svoje pretpostavljene da nije otišao u Rijeku da ne bi izazvao podozrenje. U to vrijeme (a bilo je to koncem listopada 1776.) njegov prijatelj barun Pasquale Ricci (1721. – 1791.) upravo se vratio iz Rijeke, gdje je u ime češko-austrijske dvorske kancelarije predao redomice sve riječke urede povjereniku Hrvatskog kraljevskog vijeća Nikoli pl. Skerlecu (Skerleczu) Lomničkom. U svome izvješću Casanova govori o mjerama što je austrijska vlada poduzela kako bi razvila trgovinu Rijeke i Primorja. Tu se govori o rekonstrukciji Jozefinske ceste, Karlovac-Senj, o nezadovoljstvu Bakrana zbog sjedinjenja Rijeke s Ugarskom. Generalni konzul Francuske u Trstu Andre Grasset de Saint Sauveur povjerio je Casanovi kako se namjerava preseliti iz Trsta u Rijeku. Naime, prema njemu Trstu se ne piše dobro, jer će Rijeka privući ugarsku robu, pa i uvoz. Francuski konzul ponudio je ugovor o razmjeni, dakako preko riječke luke, francuske kolonijalne robe za usoljeno meso, žitarice, vunu, vosak, med i slične proizvode. No, prema Casanovi bilo je i “boljih vijesti”, a to su bile teškoće s kojima se susretala carska uprava; u Rijeci nije bilo dovoljno trgovačkih kompanija i značajnijih trgovačkih kuća, a u Senju i Karlobagu nijedna. Tako je i ovoga puta izostao posjet Casanove Rijeci i Hrvatskom primorju. Na koncu spomenimo da je tijekom svoga špijunskog rada Casanova godine 1781. izvijestio o austrijskoj trgovini s Egiptom, Indijom i Amerikom, gdje je naveo pokušaj Baldassarrea Rossettija da u Rijeci pokrene proizvodnju papira. Dakle, 40 godina prije Adamićeve tvornice papira!
U zadnjim izvješćima, iz 1782., mletački pustolov nudi se kao posrednik u pokušaju dvaju riječkih majstora da prenesu svoje znanje o proizvodnji šećera u Veneciju i tamo otvore nove rafinerije šećera. Naime, Rijeka je imala veliku rafineriju šećera još od 1750. koja je zapošljavala do tisuću radnika, na čemu su joj zavidjeli u Veneciju i Trstu. Kao i obično, Casanova je dobio nagradu, no nije se dogodilo ništa. Za pretpostaviti je da Casanova u Rijeci ne bi našao naročitu zabavu, jer je Rijeka još uvijek bila provincijska sredina pretežno “poštenih” žena, osim kazališnog svijeta, poslovično slobodnijeg ponašanja i nezaobilaznih bludnica.
#ArtKvart #Casanova #Grupa Brajda #Rijeka #Saša Dmitrović
