Na današnji dan 1938. izabran je odbor za gradnju srpske pravoslavne crkve sv. Georgija na Sušaku. Projektant crkve bio je arhitekt Momir Korunović.
Mitropolit Dositej je 01. rujna 1938. godine postavio kamen-temeljac za gradnju Crkve prema projektu nastalom 1933. godine arhitekta Momira Korunovića, a za potrebe pravoslavnih vjernika koji su živjeli na Sušaku. Izgradnja je završena u rujnu 1939. godine, za ukupno 395 dana, a posvećenje Crkve obavio je patrijarh dr. Gavrilo Dožić 01. listopada 1939. godine. Crkva je sagrađena u srpsko-bizantskom stilu korištenjem suvremenih fasadnih materijala i armiranog betona.
Period između dva Svjetska rata predstavljao je izuzetno dinamično razdoblje za područje Rijeke i Sušaka, kako na političkom planu, tako i u pogledu gospodarskog i urbanog razvoja. Dok su strani arhitekti uglavnom dominirali u gradnji u Rijeci pod talijanskom upravom, u Sušaku su brojni domaći arhitekti iz različitih dijelova Kraljevine Jugoslavije bili uključeni u izgradnju, što je rezultiralo izuzetnim rastom ovog grada.
Sušak je u tom periodu postao najsjevernija, najveća i najprometnija luka Kraljevine Jugoslavije, što je zahtijevalo izgradnju nove infrastrukture kao što su ceste, industrijski objekti, kanalizacija, skladišta i trgovačke institucije.
U ovom progresivnom okruženju izgrađena je nova pravoslavna crkva Svetog Georgija u Sušaku. Projektirana prema planovima arhitekta Momira Korunovića, ova crkva predstavlja harmoničnu kombinaciju tradicionalnih elemenata i modernih materijala. Građevinska tvrtka Boren Emili izvela je radove na gradnji crkve 1938. i 1939. godine, neposredno prije početka Drugog svjetskog rata.
Momir Korunović istaknuo se tijekom vrlo progresivne arhitektonske ere, posebice u svom međuratnom zlatnom periodu kada se modernistički pristup postupno širio po cijeloj Europi. Iako je bio obrazovan u velikim europskim gradovima i dobro upućen u suvremenu arhitekturu, Korunović je zadržao romantičarski duh te nastavio istraživati tradicionalne izraze koji bi zadovoljili duhovne potrebe suvremenog čovjeka. Za njega je spiritualnost bila glavni motivacijski faktor.
Korunović je kombinirao tradicionalne elemente s modernim materijalima i ekspresionističkim detaljima, stvarajući tako svoj prepoznatljiv stil. Bio je usmjeren na vanjski izgled crkve, ponekad na štetu unutrašnjosti i same funkcionalnosti građevine. Za Korunovića, arhitektura i graditeljstvo bili su duhovni činovi, “čin vjere”, putem kojih se odaje poštovanje duhu predaka i pridonosi ostvarenju ideala “narodnog oživotvorenja”. Smatrao je da su zakoni arhitektonskog stvaralaštva utemeljeni u neobjašnjivim sferama božanskog proviđenja.
Crkva Svetog Georgija predstavlja jedinstven primjer moderne interpretacije srpsko-bizantskog stila u primorskim krajevima. Treba je vrednovati kao dragocjenu kulturnu baštinu. Iako nije spomenik izrazite starosti, svakako je rijedak primjer pravoslavne sakralne arhitekture na ovim prostorima između dva svjetska rata.
#Crkva sv. Georgija #Momir Korunović #Rijeka #Sušak
